Prema predaji o izgradnji pazinskog franjevačkog samostana Majka Božja se tri puta u zoru ukazala na mjestu na kojem je izgrađena postojeća crkva, a ne na onom koje su graditelji bili odabrali za izgradnju crkve njoj posvećenu. Tako je naposljetku crkva, uz koju je podignut franjevački samostan, izgrađena na mjestu koje je odabrala sama Bogorodica

Pazinski franjevci prošlog tjedna su slavili svoj najveći blagdan Porcijunkulu ili blagdan Gospe od Anđela, koji se u Pazinu naziva Rim. Tog dana franjevačku crkvu u Pazinu pohode mnogi hodočasnici iz raznih krajeva Istre. Prema pobožnoj predaji, sv. Franjo je 2. kolovoza 1208. u crkvici Svete Marije od Anđela u Asizu doživio obraćenje, a taj trenutak njegova "oblačenja novoga čovjeka" liturgijski se slavi upravo 2. kolovoza.

Porcijunkulski oprost

Spomen na taj događaj posebno se slavi među franjevcima na blagdan Gospe od Anđela ili Porcijunkule, prozvan tako prema crkvici u kojoj je sv. Franjo doživio obraćenje. Naime, crkvica je podignuta na zemljištu zvanom Porcijunkula, koje je sv. Franjo dobio od benediktinaca, a danas se nalazi unutar bazilike Svete Marije Anđeoske, koju je dao izgraditi papa Pio V. u 16. stoljeću, a papa Pio X. uzdigao ju na čast papinske bazilike i kao takva predstavlja najvažniju crkvu Franjevačkog reda.

Predaja također prenosi kako je radost oslobođenja od grijeha, koju je tada osjetio, sv. Franjo htio prenijeti na druge ljude pa se u njemu rodila ideja da moli tadašnjega papu Honorija III. da tu crkvu učini crkvom potpunog oprosta od vremenitih kazni, što je papa 1216. i učinio. Kasnije je određeno da se potpuni oprost na blagdan Gospe od Anđela, koji se naziva i Porcijunkulski oprost, može dobiti i u bilo kojoj franjevačkoj crkvi. Vremenom je to prošireno na sve crkve u svijetu za osobe koje u vremenu od podne 1. kolovoza do ponoći 2. kolovoza, uz uvjet da su se, osim pohoda crkvi, skrušeno ispovjedile, pričestile, izmolile Vjerovanje, Očenaš i pomolile na nakanu Svetog Oca.

Pobožna predaja kaže da je sv. Franjo, po Bogorodičinom zagovoru, od Isusa izmolio, a papa Honorije III. potvrdio potpun oprost grijeha za one koji hodočaste na sveta mjesta kao što su Isusov grob u Jeruzalemu, grob sv. Petra u Rimu, grob sv. Jakova u Compostelli te crkvu Porcijunkulu ili Gospu od Anđela u Asizu. Prije dolaska franjevaca u Pazin mnogi su Istrani hodočastili u Rim na grob sv. Petra, a budući da su, po njihovom dolasku, potpun oprost mogli dobiti u Pazinu, blagdan Gospe od Anđela koji se slavi 2. kolovoza u pazinskom franjevačkom samostanu, prozvali su Rim.

Oltari od žminjskog kamena

Franjevački samostan Male braće - Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu utemeljen je bulom pape Siksta IV. Inter cetera 1481. na molbu kapetana, njegova pomoćnika, sudaca i svih stanovnika grada Pazina u Istri i na preporuku cara Fridrika III. Samostan je izgrađen podalje od kaštela i njegova podgrađa, uz crkvu koja je prvotno bila manja, građena u kasnogotičkom slogu i posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Milosti. Jednobrodna crkva dva puta je produživana. Prvi put 1484., a kasnije je 1729. iznutra preoblikovana u baroknom slogu, dok je postojeći prezbiterij ostao u gotičkom slogu. Imala je oltare sv. Katarine, sv. Notburge, sv. Franje i sv. Antuna Padovanskoga, a u 18. stoljeću napravljeno je pet novih: središnji posvećen Gospi, sv. Franje, sv. Antuna Padovanskog, sv. Ane i sv. Notburge, a u kapeli Bezgrešnog Začeća. Svi su oltari darovi donatora i izrađeni od žminjskog kamena.

Posebno je zanimljiv onaj posvećen sv. Franji na kojem je u sredini pale naslikan pazinski franjevački samostan, iznad kojeg na oblaku stoji sv. Franjo. U podnožju slike sa svetačkim aureolama prikazani su carica Eleonora Portugalska i njen suprug car Fridrik III. na čiju je preporuku ovaj samostan i podignut. Zbog njihovih zasluga za ovu crkvu i pazinsku župnu crkvu sv. Nikole slikar je carskom paru dodao svetačke aureole. Car Fridrik III. je Pazinsku grofoviju poklonio svojoj ženi kao svadbeni dar, a u njezinu je vlasništvu bila od 1452. do 1467. Eleonorinom su zaslugom nastale veličanstvene zidne slike u župnoj crkvi sv. Nikole, a razdoblje u kojem je držala Pazinsku grofoviju obilježeno je utjecajem sjevernjačke gotike u istarskoj umjetnosti.

Prema predaji o izgradnji pazinskog franjevačkog samostana Majka Božja se tri puta u zoru ukazala na mjestu na kojem je izgrađena postojeća crkva, a ne na onom koje su graditelji bili odabrali za izgradnju crkve njoj posvećenu. Tako je naposljetku crkva, uz koju je podignut franjevački samostan, izgrađena na mjestu koje je odabrala sama Bogorodica. Predaja kaže, kako su ljudi prigodom kopanja temelja za crkvu naišli na nekoliko grumena zlatne rude, zbog čega je neko vrijeme ova crkva u puku nazivana crkvom Majke Bojže na zlatnoj rudi ili Majke Bojže na zlatnoj grudi.

U samostanu 19 redovnika

U samostan se ulazi kroz zvonik sagrađen 1729., visok 25 metara. Na njegovom vrhu je koncem 19. stoljeća lukovica zamijenjena piramidom čime je zvonik dobio današnji izgled. Sat na zvoniku dar je trsatskog franjevačkog samostana 1864. godine. U pazinskom franjevačkom samostanu djelovali su redovnici hrvatske, slovenske, njemačke i talijanske narodnosti. U 16. stoljeću u sklopu samostana djelovale su bolnica, ljekarna i knjižnica, 1781.-1834. pučka škola, a potom Carska i kraljevska gimnazija (1836.-1873.) s nastavom na njemačkom jeziku. Knjižnica pazinskog franjevačkog samostana najstarija je sačuvana knjižnica na području Istarske županije.

Samostanska blagovaonica stoljećima je bila najuglednija dvorana u Pazinu, tako su u njoj potpisivani međudržavni ugovori Austrije i Venecije te dokument o hrvatstvu Istre za mirovnu konferenciju u Parizu 1947. godine. Gvardijan fra Albert Schubitz (1838.-1841.) dao je u njoj naslikati Posljednju večeru te sv. Franju, sv. Bonaventuru, Majku Božju s Djetešcem i četiri crkvena naučitelja, koje je naslikao vodnjanski slikar Veniero Trevizan čiji se sin školovao kod pazinskih franjevaca. Prema ljetopisima, 19 redovnika bio je najveći poznati broj koji je boravio u ovom samostanu. Za vrijeme vladavine cara Josipa II. u samostanu je djelovalo od četiri do osam, a za francuske uprave (1791.-1804.) bio je samo jedan redovnik. U to je vrijeme, u skladu s idejama Francuske revolucije, samostan bio pretvoren u vojarnu i vojna skladišta. Od propasti samostan je spasio tadašnji gvardijan Nicefor Fachinetti (1752.-1815.), koji je tu dužnost obnašao od 1788. do 1814. godine.

Sajam u utorak 6. kolovoza

Povijest pazinskog samostana bilježi i jedan tragičan događaj kada su 4. listopada 1943. na njegovom pragu njemački vojnici ubili o. Emanuela Ongara, zamjenika gvardijana. Kada su se oko podne začuli pucnji u naselju i okolici došlo je žurnog bijega u samostan gdje se našlo oko 100 do 200 osoba. Na prozorima samostana nije bilo bijele zastave, a o. Emanuele opazivši njemačke vojnike kako prolaze preko stuba i po Trgu sv. Franje, pozvao je jednog muškarca (Gravina) i jednu ženu (gospođu Ghersetti-Andriani) koji su znali njemački da bi pregovarali s njemačkim vojnicima, zapisano je u kronici pazinskog franjevačkog samostana. O. Emanuele krenuo je na samostanska vrata ispred tumača, a uto je ulicom koja vodi prema Buraju dolazio jedan SS-ovac. Gvardijan se okrenuo da upozori pratnju, a vojnik u isti čas upre oružje. Fratrovi prevoditelji podignutih ruku pobjegnu u samostan, a on ostajući sam učini još nekoliko koraka. Začu se pucanj i fratar pogođen metkom u lijevo oko opadne potrbuške na samostanskom pragu u lokvi krvi, zapisao je u kronici s nadnevkom 4. listopada o. Oton svjedočanstvo gospođe Ghersetti-Andriani. Otac Emanuele pokopan je u improviziranu grobnicu u samostanskom vrtu u "sjenu visokog bora s lijeve strane male fojbe". Pokopan je bez lijesa i svećenika, na drvenim nosilima, a ispratilo ga je tek nekoliko rasplakanih osoba. Prema kroničarevom znanju o. Emanuele Ongaro bio je tada jedini svećenik u Pazinu, jer su župnik i kapelan bili u zatvoru. Tijelo je 23. listopada položeno u grobnicu otaca franjevaca na pazinskom groblju.

Na Rim se u Pazinu održavao i sajam najveći u Istri. U srednjem vijeku o velikim ili mjesnim svetkovinama redovito su se održavali sajmovi pa tako i za Rim u Pazinu. Zanimljivo je da je prvi sajam nakon Drugog svjetskog rata u Pazinu održan upravo u povodu Rima. Održan je 6. kolovoza 1946. čime je ujedno obnovljena i tradicija da se pazinski sajam održava prvog utorka u mjesecu. Naime, dopuštenjem Carskog namjesništva u Trstu iz 1892. u Pazinu se od siječnja do srpnja te u studenom i prosincu sajam održavao svakog prvog utorka u mjesecu, a u kolovozu, rujnu i listopadu prema svetkovinama. Da bi se pomirila kršćanska svetkovina i tradicija prvi sajam u socijalističkom Pazinu, iz ideoloških razloga, nije održan baš na sam dan Rima, 2. kolovoza, već 6. kolovoza, prvog utorka u mjesecu kolovozu, Ova će se situacija ponoviti ove godine, jer Rim se slavi 2. kolovoza, a sajam će se održati u utorak 6. kolovoza.

Povezane vijesti

• Pazin: Tri kanadera gasila požar, izgorjelo 25 hekatara šume
• U pazinskom kaštelu završen 7. TradInEtno festival
• Ni ga ča je Pazin, srce i duh Istre