obrađuju više od dvadeset hektara zemljišta
OPG ZOHIL U POMERU Braća Sandi i Emilijano treća su generacija u obitelji koja se bavi uzgojem povrća "U blagdansko vrijeme propalo nam je 20 paleta povrća, dok se istovremeno uvozi iz Italije i Španjolske"
U ovim izazovnim vremenima borimo se na sve moguće načine. Trenutno nam je, recimo, propalo više od dvadeset paleta povrća. Kako su se bližili novogodišnji blagdani, trgovački su centri uvozili namirnice iz Italije i Španjolske, a domaća proizvodnja je automatski stala. Tako je naša roba na njivi ostala neubrana, kaže Sandi Zohil
Sandi Zohil (snimio Milivoj Mijošek)
Sandi i Emilijano Zohil treća su generacija u obitelji koja se bavi uzgojem povrća. Još je njihova baka počela uzgajati cvijeće, a pokojni otac je prije 45 godina napravio prvi staklenik. Njihov se otac tada, ostavši bez posla u Uljaniku, počinje ozbiljnije baviti poljoprivredom i uzima u najam zemljište na Marsovom polju. Kako je u obitelji onda bila zaposlena samo njihova majka, njezina mjesečna plaća bila je rezervirana za plaćanje najma tog zemljišta. Danas braća Zohil obrađuju više od dvadeset hektara zemljišta, imaju oko 13.000 kvadrata plastenika, stotinjak kokoši i još ponešto domaćih životinja. Njihov se OPG nalazi u Pomeru.
Nema odmora
Rano je zimsko jutro i, iako tmurno vrijeme previše ne obećava, radnici već spremno čekaju za odlazak u berbu sezonskog povrća - od kupusa, kelja, brokule, karfiola, mrkve, cikle, poriluka, celera do još desetak različitih vrsta. Kako i sam Sandi Zohil navodi, u poljoprivredi nema odmora, godišnji gotovo da i ne postoji, jer zemlja i životinje ne poznaju blagdane.
Kod njih se sve radi ručno, imaju vanjsku i plasteničku proizvodnju, a proizvodi se svih dvanaest mjeseci u godini.
- Svoje povrće prodajemo na kućnom pragu i na tržnici na Verudi gdje imamo štand. Osim toga, preko distributera ili direktno plasiramo proizvode u velike trgovačke lance, pojašnjava nam Sandi Zohil.
Komentira krizu koja je povezana s trenutnom pandemijom uzrokovanom koronavirusom: “Onaj koji kaže da ga se ne tiče što su restorani i kafići zatvoreni, laže! Jer jedno povezuje drugo, i tako se nalazimo u začaranom krugu.” Ističe da on kao proizvođač povrća ne treba direktno prodavati robu u restorane, već to za njega čini distributer. Sada, kada su se ljudi povukli u svoja četiri zida, dosta njih je ostalo i bez plaća, a uvoz i dalje cvate, pad prodaje je osjetan.
- U ovim izazovnim vremenima borimo se na sve moguće načine. Trenutno nam je, recimo, propalo više od dvadeset paleta povrća. Kako su se bližili novogodišnji blagdani, trgovački su centri uvozili namirnice iz Italije i Španjolske, a domaća proizvodnja je automatski stala. Tako je naša roba na njivi ostala neubrana, u ovom slučaju konkretno brokula, pojašnjava.
Kaže nam da se, kada se dogode takve situacije, oni trude tu robu podijeliti potrebitima. Minimalno jednom tjedno dostavljaju svoje povrće u kuću za beskućnike, doniraju hranu pulskoj tržnici za razne manifestacije. U potresom pogođenu Baniju direktno šalju svoje povrće te će još donirati agregat u vrijednosti od nekoliko tisuća eura. Žalosno je, međutim, da se usprkos donacijama krađe na njihovim njivama i dalje ne smanjuju, a oni tu ne mogu ništa.
- Da mi kažu da im je potrebno nekoliko glavica kupusa, malo brokule i radiča, ja bih im sigurno poklonio, ovako naprave puno više štete na polju. Osim toga, smatram da je to bezobrazluk. Dok oni ljeti uživaju u dubokoj hladovini pored mora, mi se od jutra do mraka mučimo na njivi, jer za nas naprosto nema odmora. Onda ti isti ljudi dođu krasti naše proizvode, a kako je njihova trgovačka vrijednost mala, policija im ne može ništa i nama preostaje samo privatna tužba, što nije opcija, navodi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
