"Napadi su mi počeli u listopadu 2007. godine. Javila sam se odmah dr. Komelu u Ars medicu u Puli, koji zahtijeva daljnju obradu. Uslijedile su brojne pretrage od bolnice u Puli, Instituta za tumore u Zagrebu, KBC Dubrave do CRO-a u Avianu. Nalaz ultrazvuka 'jasno ograničena solidna formacija veličine 57x32mm, koja zahtjeva daljnju obradu' zauvijek mi je promijenio život.
Znala sam što to znači. Šok, nevjerica, neizvjesnost, strah od bolova, strah od smrti. Pitanja su se rojila u glavi. Odgovora nije bilo", započinje svoju priču danas 52-godišnja Puljanka Elvis Berkarić.
Bez odgovora
- Prva tri tjedna suprug i ja smo samo plakali jer nismo mogli nikome reći kroz što prolazimo. Jer, doista, preteško je bilo reći roditeljima, koji su i sami stariji i bolesni, a i našoj djeci, tinejdžerima, što se zapravo događa. Normalno da plačeš, ali u jednom trenutku moraš reći dosta, preuzeti život u svoje ruke i vidjeti što napraviti, ističe Elvis.
Nakon toga uslijedile su dvije operacije te ciklus od šest kemoterapija. Konačna dijagnoza - ekstraovarijalni tumor, metastatski proces u jetri i omentumu.
- Naime, Institut za tumore u Zagrebu nakon prve operacije preporučio je samo kemoterapiju. Na direktno moje pitanje kakva je mogućnost izlječenja, onkolog mi je odgovorio da je bolest -neizlječiva! Ustanovljena mi je bolest u četvrtom stadiju, što znači tumor s udaljenim metastazama. Nisam mogla prihvatiti tu činjenicu pa sam otišla u Aviano gdje je dr. Sorio, onkolog koji se bavi ginekološkim tumorima, ustvrdio da ću, nakon operacije i kemoterapije, biti potpuno zdrava. On mi je dao veliku snagu i vjeru da mogu sve izdržati. Bože, hvala ti, pomislila sam. Tako sam došla do tima za presađivanje jetra u KB-u Merkur, a operirao me dr. Kocman koji je napravio jako radikalnu operaciju na jetri, priča Elvis.
Danas s odmakom od deset godina priznaje kako je u svemu doista imala i sreće prvenstveno u činjenici što su brigu o njoj preuzeli najbolji hrvatski liječnici prof. dr. Milan Kujundžić, prof. dr. Ante Ćorušić, dr. Nola i dr. Branislav Kocman iz KB Merkur (gdje je Referentni centar za presađivanje jetre), kasnije naš pulski onkolog dr. Mario Božac, a presudnu ulogu imao je dr. Sorio, po čijoj joj je preporuci operirana jetra i ostalo.
Samo "tu i sada"
- Kad sam se probudila u šok sobi nakon prve operacije, doznala sam da imam metastatski proces i da su našli sekundarizme. Znala sam što to znači. Nakon dva dana, rekla sam sebi da je dosta plakanja i samosažaljevanja. Krenula sam rješavati stvari. Razmislila sam, pogledala se u ogledalo, duboko u oči i rekla sama sebi: "Elvis ja tebe volim, stvarno te volim. A sada prestani plakati, imaš dvije opcije: da plačeš i da odeš prije vremena ili da budeš svaki dan sretna jer više ne znaš koliko si vremena ovdje. To je to, prošlost je prošla, budućnost ne znaš kolika je i kakva te čeka, dakle jedino što imaš je ovo ovdje, tu i sada. I to je bio taj ključni trenutak kada sam bolest preuzela u svoje ruke, zapravo upravljanje životom. Tada sam izjavila ljubav sebi. Što je bilo 41 godinu prošlo je, koliko me čeka - ne znam, ali odlučila sam tada da ću svaki trenutak u svom životu biti sretna. Svaki dan! Stavila sam najsjajniji osmijeh na lice i nikada ga poslije nisam skidala. Vidjela sam kada su me doktori sažalno gledali i govorili "vi ste tako veseli i mladi?" Tu bi zastali. U tom trenutku nešto se u meni slomilo, preokrenulo, jer shvatila sam da je sve izvan kontrole. Mi svi mislimo da sve moramo kontrolirati, a to je trenutak kada shvatiš da zapravo ništa ne kontroliraš, osjećaš se tako mali, sitan, ponizan, kao da se nalaziš u ljusci od oraha u oceanu. I svaki tren može te neki val prevrnuti. Ti si dakle nigdje. U tom trenutku kada čovjek otpusti to nigdje i ništa, tada ima sve, jer više nije vezan. Nešto se okrene i shvatiš da moraš ići u mir da bi iz tog mira djelovao. Kao da uhvatiš val, a on se u ovom slučaju zove visoka vibracija, koji te digne, kaže. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU