U KMETIMA KRAJ UMAGA

OBRAČUN BIVŠIH ZATVORENIKA Enver Aličić: Mogao bih ubiti svog stanodavca. Valter Lubiana: Enver više nikad neće kročiti nogom u moj stan!

(S. BOSNIĆ)

(S. BOSNIĆ)


Stanoprimac Enver Aličić tvrdi da je uložio u uređenje stana u kojem mu je ostalo i 1.200 eura, te da je platio stanarinu ali je svejedno završio na ulici. Stanodavac Lubiana kaže da je do razmirice došlo jer Aličić nije pristao na povećanje stanarine te da je njegovo zakonsko pravo izbaciti stanara. Obojica su donedavno bila u zatvoru…  

"Srećom ne volim oružje i povukao sam se u miran život, ali nazvao sam vas da kažem da bude li mi bijes udario u glavu, mogao bih ubiti svog stanodavca. Hoću majke mi moje mrtve koju volim i ovako mrtvu najviše na svijetu jer dosta mi je svih tih lopova i onih koji štite te lopove", započeo je svoj iskaz Enver Aličić koji gotovo već dva mjeseca spava u automobilu ili kod nekih prijatelja jer ga stanodavac Valter Lubiana iz naselja Kmeti kraj Umaga više ne pušta u iznajmljeni stan.

Priča je počela prije šest godina nakon što je Aličić, rodom iz BiH, u ratu zvan Krajišnik, iznajmio stan u prizemlju kod Lubiane na adresi Kmeti 24. Stan u neprikladnim uvjetima za život, vlažan, neuređen i neuseljiv, Aličić je kao vrstan majstor, tesar po zanimanju, uredio i upristojio, opremivši ga svojim namještajem i bijelom tehnikom i u njega uselio. Uložio je u renoviranje, kaže, oko 2.500 eura. On i Lubiana potpisali su ugovor o najmu stana od 36 četvornih metara na neodređeno vrijeme za 500 kuna mjesečno plus svi Lubianini režijski troškovi, pa ga je to ukupno mjesečno znalo stajati i do 1.500 kuna, objašnjava nam Aličić.

"U selu su mi govorili da se pripazim Valtera jer je sklon varanjima, svađama i kriminalu, no ja sam se držao po strani i radio svoj posao na građevini. Plaćao sam uredno stanarinu. Radio danonoćno i gotovo nisam imao kontakt s njim, sve dok zimi nije upalio nekoliko grijalica, a meni stizali ogromni računi. Rekao samo mu da se nismo tako dogovorili i da neću plaćati više od 1.100 kuna mjesečno, a on me prijavio policiji zbog prijetnje. Policija me presrela u kafiću kod Plodina, natjerala me da iziđem iz kafića i krenem prema svom autu na parkingu, gdje sam položio ruke na automobil. Pretresli su me kao zadnjeg kriminalca dok su ljudi to gledali. Nikad mi nisu rekli zašto mi to rade. Shvatio sam kasnije da je to zbog Lubianinih laži da mu prijetim. Pokazao sam im ugovor o najmu i račune koje uredno plaćam, nakon čega su me pustili, a nisu mi se ni ispričali, kaže Aličić, dodavši da je već tada stanodavca Lubianu trebao "uhvatiti za vrat". (Sanja BOSNIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter