ZAŠTITA BAŠTINE
Njegovanje talijanskog govora u slovenskom i hrvatskom dijelu Istre: ISTROVENETSKI DIJALEKT DOBIT ĆE SVOJU KUĆU I UDŽBENIK
Dan-danas se sve više mladih čuje kako spajaju na sasvim poseban način talijanski i hrvatski - čakavicu i istrovenetski. "Vado a cior la potvrda, ispričnica, bolovanje" je već gotovo pa ustaljeni obrazac, a vrlo često počinju rečenicu na istrovenetskom pa, čim im nedostaje pojedina riječ, ubace talijansku ili hrvatsku književnu varijantu ili pak onu čakavsku
S jednog izdanja Festivala istrovenetskog (Arhiva)
Cuciar, persigo, cotoler, sclebez, mauco, incarigar, sugaman, capusi, jota. Nekima će te riječi zvučati egzotično, došle odnekud izdaleka, no, sve je to istrovenetski dijalekt, odnosno l'istroveneto, kako ga nazivaju njegovi govornici.
Ovaj je dijalekt od rujna prošle godine dio zaštićene nematerijalne kulturne baštine upisane pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske.
Vrednovanje narječja
Nedavno su istarski župan Boris Miletić, predsjednik Talijanske unije Maurizio Tremul i predsjednik Izvršnog odbora Talijanske unije Marin Corva potpisali u Pazinu Pismo namjere za zaštitu i vrednovanje istrovenetskog narječja na području Istarske županije.
Tada je rečeno da je istrovenetski dijalekt važan dio istarskog identiteta. I do sada je Županija podupirala njegovu zaštitu i promociju sufinancirajući od 2016. godine međunarodni Festival istrovenetskog narječja koji se održava u Bujama.
U planu je otvaranje centra, odnosno Kuće istrovenetskog u Bujama, gdje Talijanska unija ima zgradu koja se ranije koristila za potrebe Talijanske osnovne škole dok se gradila nova zgrada.
Predstojeći su projekti daljnje prenošenje i njegovanje istrovenetskog u izvornoj sredini, kao i poticanje sudjelovanja pojedinaca, grupa i zajednice u širenju, promidžbi i njegovanju ovoga dijalekta.
Zanimljivo je spomenuti da svako mjesto ima i svoje specifičnosti što se istrovenetskog tiče, razlike u značenju neke riječi, izgovoru…
Stručno objašnjeno istrovenetski je naziv za talijanske govore u slovenskom i hrvatskom dijelu Istre koji se u osnovnim crtama uklapaju u mletački dijalektalni dijasustav. Isti je tip talijanskog govora u uporabi u Rijeci i na kvarnerskim otocima.
- Mletački se dijalekt u Istri uglavnom širio s mletačkom vlasti, postupno potiskivao predmletačke romanske istarske govore (istriotski) i prevladao u urbanim sredinama, poglavito nakon što je 1420. Venecija ovladala većim dijelom Istre, zapisao je za Istarsku enciklopediju akademik Goran Filipi.
Ne tako davno pulska Zajednica Talijana tiskala je majice na kojima se nalaze riječi tipične za pulsku inačicu istrovenetskog, a i kalendar za 2022. godinu donosi, uz fotografiju za svaki pojedini mjesec, riječi tipične za pulski istrovenetski.
Zaboravljene riječi
Zanimljivo je da značenje nekih riječi znaju samo stariji Puležani, mlade generacije su u svom "filmu", i nisu toliko zainteresirane za povijest svoga kraja, uključujući i onu jezičnu. Naravno, ne svi, ima i među mlađima onih koji zajedno sa svojim nastavnicima istražuju povijest svoga kraja, a tako i onu jezičnu.
Mnoge riječi imaju sličnost s talijanskom inačicom, negdje je došlo do simbioze i s čakavskim dijalektom, a negdje ima i više raznolikih utjecaja, koji se ne mogu sažeti zajedničkim nazivnikom.
Dan-danas se sve više mladih čuje kako spajaju na sasvim poseban način talijanski i hrvatski - čakavicu i istrovenetski. "Vado a cior la potvrda, ispričnica, bolovanje" je već gotovo pa ustaljeni obrazac, a vrlo često počinju rečenicu na istrovenetskom, pa, čim im nedostaje pojedina riječ, ubace talijansku ili hrvatsku književnu varijantu, ili pak onu čakavsku.
Kad smo primjerice kod zdravlja i bolesti - a to je već dugo omiljena tema - u dobru i u zlu, zdravlju i bolesti, stari su Puležani uvijek za Dom zdravlja koristili izraz Casa malati. Dok hrvatski naziv za tu ustanovu označava zdravlje, istrovenetski je označavao bolest. A talijanski književni izraz "casa della salute" je doslovni prijevod doma zdravlja. No, netko bi mogao reći da ima i logike u istrovenetskoj inačici, jer se u te ustanove ide kada si bolestan, i tamo se liječe, dijagnosticiraju bolesti, dakle, to je dom za bolesne. Koji potom ozdrave.
No, dosta o bolestima. Idemo malo na (zdravu) hranu. U brojnim varijantama istrovenetskog jabuka je pomo (talijanski mela), a breskva (književno pesca) je - persigo. Šljiva (tal. prugna) je susin, a za dinju (talijanski melon), u istrovenetskom miljeu se koristi melon, dok u nekim varijantama tršćanskog dijalekta se koristi i riječ baciro, za što su i mnogi govornici istrovenetskog tipičnog za južnu Istru rekli da nisu nikada čuli.
(Ne)zgodna dvoznačnost
Cuciar, talijanski cucchiaio je žlica, a piron, slično kao na čakavici pirun, odnosno vilica. Minestra je dakako maneštra, a brodo juha.
Cicar bi značilo biti zavidan, a cotoler je pak onaj koji voli lipe šjorice, budući da izraz dolazi od cotola (suknja). Riječ caligo može imati i dva značenja, kako smo vidjeli konzultirajući razne rječnike, može označavati maglu, ali i tešku situaciju.
Isto tako dvojako značenje, ali u širem geografskom arealu, ima riječ mauco. To može biti mladić, frajer (la pasegiava con un bel mauco), a na dijalektu iz okolice Venecije bila bi to snuždena, loše raspoložena osoba.
Svakako su pohvalne sve aktivnosti za očuvanje dijalekta, kao i činjenica da se razmišlja o tiskanju udžbenika istrovenetskog, ali i održavanje Festivala istrovenetskog u Bujama, no s druge strane i dalje se (pre)malo koristi taj dijalekt među mladima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
