Svaki deseti stanovnik Istre je siromašan, a najugroženiji su žitelji manjih mjesta. Tako je glasio naslov teksta objavljenog u ponedjeljak u Glasu Istre o podacima o rizicima siromaštva u Istarskoj županiji. Prema statistici Svjetske banke, najgore stoje žitelji Vodnjana sa stopom rizika od 23,9 posto, no za petama su mu tri općine na sjeveru Istre na okupu - Motovun, Oprtalj i Grožnjan, svi s preko 19 posto.
Drugim riječima, svaki im je peti stanovnik ugrožen siromaštvom!
- Zaista nemam takav dojam. Nećete vidjeti na području Grožnjana nikoga da kopa po kontejnerima, rekla nam je tijekom potrage za siromašnima u njenom kraju Roberta Veroneze.
Na sjever Istre uputili smo se najhladnijeg jutra u godini. U Motovunu je na -7 stupnjeva Celzija teško naći čovjeka na cesti pa u toplom kafiću valja pronaći sugovornike okupljene na jutarnjoj kavi i prelistavanju Glasa Istre. Grupa mještana komentirala je tekst o imenovanju Fabrisa Peruška, "našeg čovika", Vladinim povjerenikom za Agrokor, u trenutku kad smo im prišli s pitanjima o siromaštvu.
Mladi su otišli
- Da, svaki dan čitam Glas Istre i malo sam se iznenadio kad sam pročitao taj tekst o siromaštvu i da je takvo stanje kod nas, riječi su kojima je razgovor prihvatio Ratko Kotiga.
- Nije siromaštvo, nego je Motovun zanemaren. Pogledajte kakve loše ceste imamo. A što se ljudi tiče, koliko znam, nema gladnih. Činjenica je da je u Motovunu mali broj stanovnika i da se svi međusobno poznajemo, kaže Kotiga. Čudi se kako to da se priča o siromaštvu u sredini koju godišnje posjećuje 400 tisuća ljudi. I sumještani mu ukazuju na prednosti Motovuna, kao omiljeno izletište i odredište središnje Istre, mjesto tartufa, filmskog festivala… Ne jedu valjda svi tartufe i ne bave se baš svi turizmom?
- Istina, ima par obitelji i pojedinaca koji su socijalni slučajevi. Ali znam da im Općina pomaže. Dobivaju hranu iz menze doma u Brkaču, Općina vodi računa o njima. Nije tako crno da ima gladnih, ali sigurno da tamo gdje su starije osobe, same s penzijom, nije lako, kaže Kotiga.
Kada razgovaramo o visokoj stopi rizika od siromaštva, sugovornicima i u Motovunu i u drugim mjestima nameću se pojmovi "glad" i "bijeda". Ukazujemo im da se statistika ne bavi samo krajnjim slučajevima, već i mogućnošću zapadanja u siromaštvo. Tada se priča ipak okreće na zapošljavanje i perspektive mladih.
- Radio sam u podrumu Purisa Pazin 39 godina, tu gdje se sada gradi hotel. Puris je bio pojam, a sada ga nema. Čim nema privrede, nema zaposlenja, a onda nema ni novca. Mladi su otišli, rade vani, kaže Kotiga. Đulijano Krt kaže da je do pred 20 godina bila razvijena poljoprivreda, Kotiga ubacuje podatak da su ovdje imali više od pola milijuna trsa vinove loze.
- Onda se bolje živjelo, to je sigurno. Kad je poljoprivreda jaka, onda su i mještani jaki. Svi su bili zaposleni. Sada je to sve na nuli. Danas ljudi idu gdje im je perspektiva. Morat će i poslodavci početi radnika više cijeniti ako žele zadržati radnu snagu, kaže Kotiga.
- Nije baš tako crno kako pišu novine, a statistiku vjerojatno kvari to što mladi rade vani. Dosta ih ima u Trstu, a starci su ostali. Ljudi su nekada radili u Purisu, u Digitronu Buje. Bili su tu, na svojem. Samo gore u hotelu Rivijera iz Poreča imala je 30 zaposlenih, kaže Krt.
Nema ničega
- Danas ljudi misle da će, ako se gradi hotel u Motovunu, biti posla za domaće. Neće tu raditi ljudi iz Motovuna, nego će ih dovesti od tko zna gdje, kaže Davor Sviličić i opet priču vraća na loše stanje ceste od Motovuna do Livada, za koju sugovornici tvrde da je najgora u Istri, a vjerojatno i u Hrvatskoj. Zbog nje Motovun, kažu, izgleda kao siromaški kraj, iako je najposjećenije mjesto središnje Istre kojem turisti hrle i u proljeće i u jesen. (Zvjezdan STRAHINJA, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU