Ljudi u kriznim vremenima provjeravaju samo one medije koji se s njima slažu. To se danas događa i sa Foxom u Americi * Sjećam se kad je ekipa Top lista nadrealista došla kod mene kao glavnog urednika da odobrim prvu epizodu. Pokazali su mi ju i pitali me za mišljenje. Rekao sam im: "Nije vam ovo nešto". A oni meni: "Pa kako nije, nismo nikog dirali". "Zato i nije dobro" - uzvratio sam im - imate otvorene ruke, samo pod jednim uvjetom: nemojte se zezati na račun samo jedne strane, nego svih"

Upravo danas završava sedmodnevni Fažana Media Fest, drugo izdanje međunarodnog multimedijalnog novinarskog festivala. Jednu od radionica, pod nazivom "Borba protiv lažnih vijesti", vodio je naš sugovornik Nenad Pejić.

Ovaj rođeni Mostarac jedan je od najistaknutijih imena bosansko-hercegovačkog novinarstva danas. Pejić je, između ostalog, obnašao dužnost glavnog urednika na TV Sarajevu, a od 1993. radio na Radiju Slobodna Europa, gdje je osnovao redakciju južnoslavenskih jezika. Karijeru je završio kao potpredsjednik i glavni urednik čitave kompanije te je odgovoran za program na 26 jezika. Pejić je autor i nekoliko scenarija za TV drame i filmove, a objavio je tekstove u stručnim publikacijama u Francuskoj, Austriji, Engleskoj, Njemačkoj, Italiji.

- Mnogi ne znaju da ste vi, kao tadašnji glavni urednik TV Sarajeva, odobrili Top listu nadrealista. Dakako, uz Boru Kontića, autora radijske emisije Primus od 1979. do 1985., u kojoj je i nastala kultna sarajevska satirična serija.

- Moja zasluga je bila što sam ih 'gurnuo' i dao im odriješene ruke. Sjećam se kad je ekipa Top lista nadrealista došla kod mene kao glavnog urednika da odobrim prvu epizodu. Pokazali su mi ju i pitali me za mišljenje. Rekao sam im: "Nije vam ovo nešto". A oni meni: "Pa kako nije, nismo nikog dirali". "Zato i nije dobro" - uzvratio sam im - imate otvorene ruke, samo pod jednim uvjetom: nemojte se zezati na račun samo jedne strane, nego svih. Ne samo jednu stranu, nego sve!" Pazite, to je bilo vrijeme pred rat, dakle, super osjetljivo vrijeme. Trebalo je malo hrabrosti da im dam odriješene ruke. Njihov je problem bio to što nikad nisu imali scenarij. Nije nedostajalo ideja, ali bez scenarija u proizvodnji, to stvara strašno puno problema. Ali svakako su bili hit. Ponosan sam na taj dio mog rada na Televiziji Sarajevo. Imali smo više međunarodnih nagrada nego sve druge televizije zajedno. Bilo je to lijepo stvaralačko vrijeme, a svi scenariji iz Zagreba, Beograda… dolazili su kod mene.

Velika greška

- Rat je, pretpostavljamo, te okolnosti dodatno dramatizirao.

- Imao sam veliku uređivačku dilemu i pritom pogriješio. Moje kolege i ja dvoumili smo se što napraviti: zatvoriti medijski prostor u BiH, slijedeći primjer beogradske televizije, te emitirati samo naš program i Yutel na bosanskohercegovačkom teritoriju ili, s druge strane, emitirati sadržaj svih ostalih televizija, i bosansku i hrvatsku i srpsku. Odabrao sam ovo drugo, u nadi da će ljudi uvidjeti lažna izvještavanja drugih televizija i da će se okrenuti profesionalnoj televiziji, da će tražiti istinu. Velika greška! Zašto? Zato što ljudi u kriznim vremenima prate samo one medije koji se sa njima slažu. Ljudi traže od medija potvrdu svog mišljenja, a ne drugo mišljenje! To se događa i danas sa Foxom u Americi.

- Kakav je aktualni odnos Rusije i Amerike kada su posrijedi lažne vijesti?

- Zahvaljujući digitalnoj tehnologiji, danas su lažne vijesti prava industrija. Ta je industrija smišljena u Rusiji. U jednoj zgradi u Sankt-Peterburgu ljudi rade u uredu i fabriciraju lažne vijesti. To su trolovi. Oni rade, imaju radno vrijeme, imaju normu, plaću, penziju. Ja sam sreo neke od njih. Rusija lažne vijesti pretvara u oružje, kao što je oružje trgovina, ne samo u Rusiji, naravno. Sputnjik, na primjer, uvijek plasira vijesti koje imaju etničku varijantu kad govore o Srbiji i Kosovu. U Rumunjskoj su plasirali tezu da je u njihovoj zemlji ima milijun izbjeglica, a bilo ih je tada svega 3.000. U Armeniji plasiraju priču o Azerbejdžanu, a u Azerbejdžanu o Armeniji. Ja apsolutno nemam nikakve dileme da su Rusi utjecali na ishod američkih izbora.

Laži i istine

- Usporedite našu situaciju pred rat i američku situaciju danas.

- Nažalost, slična je. Prvo su kod nas mrzitelji osvojili medije, kao i u SAD. FOX TV brani Trumpa, po svaku cijenu, CNN ga napada. Onda su posijali nepovjerenje između nas, kao i danas u Americi. Onda su kod nas došle paramilitarne formacije. Tobože, narod se naoružava. To se sada događa u SAD kada oni koji podržavaju Trumpa izlaze naoružani na ulice. FBI je registrirao skoro četiri milijuna provjere kupaca samo u ožujku ove godine, što je najveći broj u zadnjih 20 godina! Samo u jednom danu, 20. ožujka, prodano je 210.318 komada oružja. A, govorimo o zemlji koja je ionako naoružana do zuba.

- Mijenjaju se i pravila u novinarstvu? Istraživačko novinarstvo je sve teže?

- Jedan američki novinar se lažno predstavio kao lobist za Turkmenistan i htio je istražiti kako rade lobisti u Americi. Došao je u ulicu "K street", poznatu ulicu gdje rade lobisti, i predstavio se kao savjetnik vlade Turkmenistana. Dobio je ponude, susret s kongresmenom košta toliko, sa senatorom toliko, što znači da su lobisti spremni za novac uraditi sve. Povela se rasprava da li je novinar imao pravo lažno se predstaviti. Zaključeno je, kada je javni interes toliko velik, novinar se može lažno predstaviti kako bi došao do istinitih informacija. Ali, važno je i da tu odluku ne smije donijeti sam, već to mora biti odluka redakcije, koja mora procijeniti isplati li se to i je li dobitak veći od rizika.

- U predavanju ste rekli da su lažne vijesti jače u promociji, a slabije u sadržaju.

- Jeste, one su jake u promociji, a slabe u sadržaju jer - lažu. Profesionalne vijesti su jake na sadržaju, ali slabe u promociji, jer smatraju da su činjenice dovoljne. To je greška. Dobra promocija laži ima veći efekt od slabo promovirane istine. Na industriju laži se mora odgovoriti industrijom istine. Nije zadatak novinara da samo uzme u obzir činjenice, napravi izvještaj i napiše članak. To se mora promovirati. Pogledajte vijesti iz nogometa danas. Trač je postala najredovitija rubrika, pa i u sportu. Koji će igrač gdje ići, hoće li Messi ostati ili otići iz Barcelone. To se prenosi sve više i na politiku.

Korporacije su ušle u medije

- Sloboda medija je sve ugroženija?

- U zadnjih deset godina bilježi se pad u medijskoj slobodi. To se najviše vidi u Srbiji, Madžarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, pa čak i u SAD. U BiH je dostignut jedan apsurdni nivo, tamo možete mrtvi hladni objaviti teške dokaze kao rezultat istraživačkog novinarstva, da je netko nešto uradio, ali mediji i politika te jednostavno ignoriraju. Ne obaziru se na to. Imate i tu smiješnu nedavnu priču o čovjeku koji inače proizvodi maline i koji je u BiH uvezao respiratore!? To su novinari ipak uspjeli podići na nivo senzacije. Tu je bio umiješan i premijer i jedno je vrijeme sam sebe bio suspendirao, a onda je stranka rekla da je sve to fabricirano kako bi se naudilo Muslimanima!? Naprosto smiješno. Broj čitatelja neovisnih medija je jako mali. Priča o respiratorima je jedina priča koja je u zadnje vrijeme uspjela malo prodrmati političku situaciju, mada je i to trajalo nekoliko dana, a onda se ispuhalo. Glavni mediji ne poprate priču, ne guraju ju… ne talasaju!

- Koji je uzrok pada medijskih sloboda?

- Razlog je jačanje populizma i desnice, ali uglavnom novac, koji je ušao u medije. Korporacije su ušle u medije. Vlade na Balkanu kontroliraju dobar dio kolača reklamiranja i daju ga samo medijima koji je podržavaju. Tehnologija je klikove pretvorila u kriterij, dakle što više klikova to više reklama, što više reklama to više novca, što više novca to više prihoda, onda naravno društvene mreže i slično. Imamo jednu zanimljivu situaciju trenutno za koju se čini da ide na bolje. Do 2018. godine, ako se ne varam, raslo je povjerenje ljudi u društvene mreže, dok je povjerenje u profesionalne medije padalo. Prvi put 2018. godine se događa obrnut proces, pad povjerenja u društvene mreže i porast povjerenja u profesionalne medije. Raste i broj pregleda dužih videa na YouTubeu, dakle ne gledaju se samo kratki video klipovi koji traju minutu ili dvije, a sve se više i više čitaju duži tekstovi ukoliko su dobri.

Nema kritičkog mišljenja

- Možete li povući razliku između mladih danas i nekad, s obzirom da držite predavanja po sveučilištima u cijelom svijetu?

- Mislim da su današnje generacije izravnije, inteligentnije, govore više jezika, dostupno im je više izvora. Internet im je omogućio puno šire znanje. Nekada si bio na konju s jednim stranim jezikom. Moja djeca govore četiri jezika i to nije ništa neobično, nikakav znak nekog posebnog talenta. Ono što mislim da je nažalost zajedničko našoj generaciji i mladima kod nas danas je nedostatak nečega što se forsira u svijetu, što se zove "critical thinking", kritičko razmišljanje. Taj je nivo isto nizak kao u doba kad smo mi bili mladi. U svijetu je posve obrnuto. Uzrok tome je sustav obrazovanja koji je do danas ostao, uglavnom, nepromijenjen. Moja generacija je, također, odrasla na postulatima "bratstva i jedinstva". Tridesetak godina nakon rata mladi rastu na postulatu da je ono što je drugačije - ne valja, da se drugačijeg treba bojati. Zamislite što bi se njima moglo desiti, ako smo mi s onakvim vrijednostima otišli u rat.

BIO SAM 1992. PRVI NA LISTI ZA ODSTREL, ZATVORILI SU ME U ONU VELIKU KUTIJU SA STRUJNIM KABLOVIMA: Dali su mi pištolj i nekoliko metaka - tada sam prvi put u životu osjetio istinski strah

- Jeste li ratne 1992. godine smijenjeni s funkcije glavnog urednika TV Sarajeva ili ste svojevoljno otišli?

- Nisam smijenjen. Jednog je dana pred zgradu televizije krenulo vozilo JNA. Krenulo je prema televiziji i skrenulo prema ulazu, da bi zatim nastavilo dalje. Bila je to otvorena prijetnja. Predsjednik kompanije i direktor televizije došli su do mene i rekli kako me moraju zaštititi, budući da sam u to vrijeme bio dosta javno eksponiran i bio protiv nacionalista na svim stranama, bio sam prvi na listi za odstrel. Zatvorili su me u onu veliku kutiju koju ima svaka zgrada, gdje se drže strujni kablovi. Smjestili su me u nju i zatvorili vrata. Dali su mi pištolj i nekoliko metaka. Tada sam prvi put u životu osjetio istinski strah. Razmišljao sam što će biti sa mnom. Mislio sam kako će me sigurno naći, mogao sam pucati jednom ili dvaput, ali nakon toga bi bio kraj. Bio je to trenutak kada sam rekao - dosta. I danas zbog toga osjećam stid, kao kapetan koji je prvi napustio brod.

- Ali brod je već bio izgubljen?

- Točno, bio je izgubljen.

- Htjeli su vas kupiti?

- Jesu, naravno. Najviše uoči izbora kad im je trebala podrška. Karadžić mi je rekao: "Mi znamo da ste vi za Jugoslaviju i mi ćemo znati to da cijenimo". Odgovorio sam mu: "Ja možda jesam za Jugoslaviju, ali vi zasigurno niste". Izetbegović mi je, kad je vidio kako planiramo pratiti izbore rekao "Ja sam mislio da ste vi komunista!". Odgovorio sam mu: "Ja sam novinar". HDZ mi je poručio da me ne priznaju za Hrvata!? Kao da oni odlučuju tko je Hrvat, a tko nije.

BORBA PROTIV LAŽNIH VIJESTI Čovjekova narav je agresivna. Zlo nam je prirodno, a dobrome se učimo

- Ljudska narav oduvijek je agresivna; zlo je u nama prirodno, a dobrome se učimo, ističe Nenad Pejić u uvodnim rečenicama svog predavanja o lažnim vijestima. Na temelju nekoliko vrlo zanimljivih i recentnih primjera objasnio je što su to fake news i ponudio razna rješenja za borbu protiv njih. Osim što su neistinite, Pejić napominje kako su lažne vijesti namjerne i kako ciljaju određenu skupinu ljudi. U predavanju se dotaknuo granica etike u novinarskom poslu. Smije li se novinar, primjera radi, lažno predstaviti kako bi došao do istinitih informacija?

Pejić naglašava da lažna vijest ne mora nužno biti u obliku teksta. Fotošopirane slike danas su česta pojava, a razvoj tehnologije omogućio je ljudima - na način da gledatelj to i ne primijeti - mijenjanje videa i prilagođavanje istog vlastitim potrebama.

Naveo je primjer Nancy Pelosi, predsjednice Zastupničkog doma Sjedinjenih Država i članice Demokratske stranke koja je nedavno gostovala u jednom talk showu. Po društvenim se mrežama proširio video u kojem je njen nastup u najmanju ruku čudan. Izgledalo je usporeno, kao da pažljivo bira riječi kojima će se izraziti, a nekolicina ljudi koji su video podijelili na društvenim mrežama napisali su kako je Pelosi u vidno alkoholiziranom stanju. Analizom se došlo se zaključka da je video jednostavno usporen na 75 posto uobičajene brzine, pa je utisak bio posve pogrešan. Pobornici Trumpa uspješno su korigirali video i pritom zadržali Pelosinu originalnu boju glasa, nakratko naštetivši njenom ugledu.

Tehnološki napredak je danas ubrzan i strelovit. Ono što se nekada razvijalo godinama, danas čovječanstvo uspije usavršiti u puno kraćem razdoblju. Pejić se fokusirao na nekoliko aktualnih tehnoloških dostignuća.

- Danas ljudi manje čitaju knjige, ali zato knjige čitaju nas, napomenuo je i spomenuo koncept prepoznavanja lica koji će se u bližnjoj budućnosti uvesti u e-knjige. Poseban program pomno će pratiti lice čitatelja, pamtiti njegovu reakciju na određeni pasus ili čak riječ, primijetiti koliko mu vremena treba da obradi specifičan tekst, a na bazi algoritma i sakupljenih podataka moći će mu preporučiti daljnje materijale za čitanje, ili suditi o njegovom karakteru.

Prikupljanje čitateljevih podataka i monitoriranje njegovih preferencija na internetu već je ustaljena praksa. Reklame koje nam se prikazuju pomno su odabrane i personalizirane upravo za nas, što i nije čudo s obzirom na to da i samo to prihvaćamo kada otvorimo određenu stranicu i prihvatimo "kolačiće".

Tako će Ivan Horvat iz Zagreba i John Smith iz Londona naići na potpuno različite rezultate ukoliko u Google tražilicu upišu određeni pojam, što je i bio povod za jedan eksperiment u kojem je sudjelovalo troje ljudi. Jedan je čovjek bio politički izrazito desno orijentiran, drugi izrazito lijevo, a treći apolitičan. U tražilicu na Internetu upisali su pojam "Egipat" i naišli na oprečne rezultate. Desničaru su najprije iskočile informacije o ISIS-u, ljevičaru prosvjedi za vrijeme Arapskog proljeća 2011. godine, dok je treća osoba, nezainteresirana za politiku, naišla na brošuru s najatraktivnijim turističkim destinacijama u toj zemlji.

POLAZNICE FAŽANA MEDIA FESTA: "Nisam razočarana, ali…"

Jelena Šimunija: "Došli smo na Fažana Media Fest u nedjelju i ostajemo do četvrtka. Ovdje volontiramo, ponuđeni su nam smještaj i dva obroka dnevno. Za festival smo čule preko kolegice koja je ovdje bila prošle godine. Napisala je da se traži još volontera, da je sve neprofitno i da su ljudi opušteni i ugodni. Činilo se kao dobra ideja i dobar način da malo upotpunimo gradivo".

Anamaria Jurković: "Dosta zanimljivih gostiju, Đelo Hadžiselimović i Aleksandar Stanković. Festival je dobro organiziran po pitanju epidemioloških mjera. Osigurane su maske, ljudi su se zapisivali i mjerila se temperatura".

Karla Ujević: "Prvi put volontiram na ovako nečemu. Došla sam bez ikakvih očekivanja. Organizacija je jako dobra. Što se tiče Stankovića i njegovog dokumentarnog filma, nisam razočarana, ali sam ipak očekivala nešto više. On i Hadžiselimović su razgovarali vrlo kratko, oko 15 minuta. Zatim su pustili film i to je to".

Povezane vijesti

• FAŽANA MEDIA FEST: O Zuki Džumhuru, putopiscu i karikaturistu
• Predstavljanje knjige Nenada Pejića i KONCERT NAKON 45 GODINA PONOVNO OKUPLJENIH PULSKO FAŽANSKIH ĐAVOLA
• JASMIN KRPAN ŠEST GODINA ŽIVIO JE U OZLOGLAŠENOM KVARTU NAJVEĆEG VIJETNAMSKOG GRADA "Šef saigonske mafijaške bande pristao je pozirati mi za fotografiju nakon nekoliko zajedničkih pijanki"