Pješčana Uvala, mjesto u kojem živim s ostalih otprilike 500 žitelja, a u kojem nas je ljeti s gostima oko 3.000 kojima treba pribrojati i sve one iz Vikurana, Vintijana i Valdabeka gdje mora, plaža i popratnih sadržaja nema, te mnogobrojne Puljane koji u Pješčanu dolaze na more, u beach barove, na igrališta za djecu, restorane... Mjesta za toliko automobila naprosto nema
Pametni turizam postaje sve popularniji u Europskoj uniji. Mada još uvijek nema potpunog zajedničkog razumijevanja što to znači i kako ga implementirati, postoji velika potražnja za njim. Sada bi se trebali zapitati za čim. Definicija koju daje transnacionalni projekt SMARTOUR naglašava pametni turizam kao individualni turistički potporni sustav u kontekstu informacijskih usluga i sveobuhvatne tehnologije.
Pametni turizam nastoji postati budućnost turizma u Europi, a velika je i potražnja za putovanjima na ekološki prihvatljiviji način. Međutim, još uvijek postoje mnogobrojne praznine u znanju o tome što to pametni turizam znači i kako ga implementirati.
Iako sam nešto godina proveo radeći u turizmu i nisam turistička faca, mogu napisati barem ono što vidim, a vidim da mi ovakav turizam sve više smeta. Što se našeg, to jest vizije magova hrvatskog turizma tiče, sve je super - ili nam pričaju to što im je plaćeno da nam pričaju! Prezentiraju nam se super brojke o noćenjima, broju ulazaka gostiju, gužve na graničnim prijelazima i slični podaci te sve izgleda bajno. Ali koliko naši gosti troše, kako ih motiviramo da potroše nešto više, ne samo za puki smještaj u apartmanima, kampovima i hotelima, po koju pivu i sladoled, te koliko nas njihov boravak na kraju košta, rijetko gdje imamo priliku pročitati.
Spavanje pod vedrim nebom (Snimio Enes Seferagić Enki)
Smeta me na primjer što su hotelske kuće nekada tražile propagandne materijale za sadržaje koje bi gosti potom mogli konzumirati, a danas ukoliko imate atraktivan turistički sadržaj, kulturni, outdoor, DMK agenciju (Destination menagment company) te želite ostaviti male flajere u nekoj od hotelskih kuća, e to onda njima morate i platiti ili imati dobre veze koje će vas pogurati i uštedjeti vam pozamašan iznos. Naravno, hotelima je najdraže da se gosti nikamo ne miču i da sve troše kod njih ili u njihovoj organizaciji. Hotelski gosti trebali bi biti najpoželjniji i najbolje platežne moći, što vjerojatno i jesu, no mi i dalje radimo uporno, usudio bih se reći tvrdoglavo, na suludoj i sve većoj apartmanizaciji što bi moglo dovesti do takvih gužvi u za to nepripremljenim i za to neplaniranim mjestima pa bi nam se moglo dogoditi da nam sve manje turista uopće poželi doći.
Prometni nered vlada u svim ograncima (Snimio Enes Seferagić Enki)
Primjera u svijetu ima. Stanovnik sam Općine Medulin, živim u Pješčanoj Uvali koja je, poput mnogih sličnih naselja, urbanistički zamišljena i projektirana kao naselje za život, a ne turizam što je postala. Mnogi niti ne grade više obiteljske kuće, već kuće s apartmanima. Susrećem se s mnogobrojnim gostima svakodnevno, s mnogima i razgovaram radeći na taj način neku svoju malu anketu. Često razgovaramo o problemu s parkinzima, "šugamanskim ratovima", neprepoznatim potencijalima o kojima pojma nemaju da i postoje, i koječemu još.
Pješčana Uvala, mjesto u kojem živim s ostalih otprilike 500 žitelja, a u kojem nas je ljeti s gostima oko 3.000 kojima treba pribrojati i sve one jednodnevne goste koji su apartmane unajmili u Vikuranu, Vintijanu i Valdabeku gdje mora, plaža i popratnih sadržaja nema, te mnogobrojne Puljane i žitelje okolnih mjesta koji u Pješčanu dolaze na more, u beach barove, na igrališta za djecu, restorane... Mjesta za toliko automobila naprosto nema, što stvara nesnosnu gužvu, nervozu te je nekim ograncima nemoguće proći, što je problem, pogotovo kada su u pitanju hitna i vatrogasci. Eto, baš ovih dana bilježimo i verbalne obračune, grebanja automobila noževima… zakuhava se atmosfera, pogoršava raspoloženje i trpeljivost između "domaćih" i "došljaka".
Kako ovdje preživljavaju pješaci i vozači, teško je reći (Snimio Enes Seferagić Enki)
U Medulinu, malom mjestu u blizini Pješčane Uvale gdje stoluju oni koji sebe vole nazivati vlast, po tom pitanju nisu još uvijek učinili ništa. Zapravo učinili su nešto, a to je da su u pojedinim ograncima označili parkirna mjesta koja su često nasuprot portuna kuća s druge strane ulice što stanovnicima tih kuća zna stvarati problem. Osim toga, za pješake skoro da nema prolaza. Na jednoj strani su parkirana vozila, a ostatkom ulice se prometuje. Snalazimo se, ali zadovoljni - nismo! Ni mi ni turisti. "Je… t… m…, hodaš ulicom", čuo sam više puta iz nadolazećeg automobila. Pa kuda da idem, po krovovima parkiranih vozila?! I još k tome najčešće sa sobom vodim psa. Ipak, lakše mi je nego onima koji tuda moraju proći s tri luftmadraca, pokojom ležaljkom, boršom-frižider i tri klinca.
Smeće sve brojnijih kupača razvlače i mačke i galebovi (Snimio Enes Seferagić Enki)