KUPAČI SVE KREATIVNIJI U "REZERVACIJAMA"
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU / IGRE PRIJESTOLJA NA PLAŽI U PJEŠČANOJ UVALI: Ranojutarnji prizori zauzimanja teritorija - svega ima: šugamana, stolica, stolova, ležaljki…
Prije neko jutro, mislim da je bilo oko 6.30 sati, u svojoj redovnoj šetnji vidio sam čovjeka koji se velikom brzinom kretao od obale, strmim travnjakom do parkirališta i auta pa dole na obalu i tako više puta. Što je sve nosio teško je nabrojati, ni na fotografiju nije stalo, ali da je u kondiciji - je, i to dobroj. Brzo gore do auta, a travnjak je zaista strm no njemu se toliko žurilo da nije koristio stazu, pa brzo dole punih ruku pa gore i tako više puta
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
(Snimio Enes Seferagić Enki)
Ne zanimaju me tuđi šugamani pa ni ostale stvari koje ljudi dovlače radi ugodnijeg boravka na
Prije neko jutro, mislim da je bilo oko 6.30 sati, u svojoj redovnoj šetnji vidio sam čovjeka koji se velikom brzinom kretao od obale, strmim travnjakom do parkirališta i auta pa dole na obalu i tako više puta.
Što je sve nosio teško je nabrojati, ni na fotografiju nije stalo, ali da je u kondiciji - je, i to dobroj. Brzo gore do auta, a travnjak je zaista strm no njemu se toliko žurilo da nije koristio stazu, pa brzo dole punih ruku pa gore i tako više puta.
Dok sam ja stigao na suprotnu obalu do njega montaža baznog logora bila je već gotova. Na lošem hrvatskom rekao mi je dobro jutro. "Dobro jutro", odgovorio sam još u čudu od gledanja sve te jurnjave a on se završivši što je naumio još se jednom popeo do auta i netragom nestao.
Nakon cijele te male predstave zauzimanja teritorija, jer važno je da je pleme kada stigne na okupu i na sigurnom, sreo sam susjeda koji mi je promatrajući isto prepričao zanimljivu pričicu.
Poželio se jednom prilikom okupati i provesti neko vrijeme u jednoj lijepoj ali s kopna teško pristupačnoj uvali negdje na gornjem Kamenjaku.
Kako se približavao barkom grupa s obale, koja se tamo već nalazila, vikom i znakovima rukama pokazivali su mu da ode - jer oni su već tu. Nije mu bilo jasno zašto bi im smetao pa je prišao bliže i dobio odgovor.
- Ovo je naša uvala, mi smo prvi došli.
- Ali ima mjesta za sve...
- Ali mi smo tu već 3 dana i to je naša uvala.
- Ne razumijem?
- Što ne razumijete, zauzeto je!
Još je falila zastava, neću napisati koja, njegujem dobrosusjedske odnose. Natezanje oko uvale prekinuo je usidrivši se u njoj te ostao par sati dok je pleme na obali cijelo vrijeme nezadovoljno njurgalo, vikalo i objašnjavalo mu kako su oni tu 10 dana, neka dođe kada oni odu i da žele biti sami a on ako je domaći neka dođe kasnije kada želi i tako dalje.
Rezultat je bio da je ostao dovoljno udaljen od njih kako im ne bi remetio privatnost, ali kako kaže - mjesta ima, a pleme si je svojim stavom, stalnim njurganjem i lošim raspoloženjem samo pokvarilo lijep dan na moru.
Nakon te njegove priče obratio sam pažnju tokom jutarnjih šetnji iz Solina do obale što se sve dešava na tih par stotina metara koliko se prošećem uz obalu i u dva dana vidio da teritorijalaca zaista ima.
Ja ih razumijem, neki imaju malu djecu, neki male psiće, frigaju se po cijele dane pa se mjesto za svaki slučaj treba zauzeti rano jer tko zna koga bi mogli kasnije naći baš na "svom" mjestu na moru.
Smeta mi jedino kada moram micati pelene, čikove, ostatke bataka i raznih salata, masne pijate i folije pa i higijenske uloške iz raznih rupa a kanta je eto samo 2 do 3 metra daleko. Demonstrativno sam sa tim aktivnostima prestao do jučer.
Na svoje dnevno polsatno plivanje volim otići rano dok nema ljudi na moru, osim poneko u moru s navikama ili potrebama sličnim mojima tako da su fotografije nastale negdje u to doba, najkasnije do 8 sati.
Nakon toga bježim s mora doma pa na kavu, gledam fotke i pitam se da li je u pitanju Dunning Krugerov efekt, a to vam uprošćeno rečeno ono kada manje pametni misle da su više pametni i podcjenjuju pamet onih drugih jer inače si osobno ne znam protumačiti volju i motivaciju za ranojutarnje "zapišavanje teritorija" šugamanima i ostalim artiklima.
Neka psiholozi ako za to uopće ima potrebe razmišljaju o tome. Ne znam kako reagiraju drugi, mene sve to zabavlja, ali kako stvari stoje promatrajući cijeli taj mali cirkus već treći dan izgleda da je za ovu turu dragih nam gostiju preraspodjela teritorija gotova i svi su u miru, a oni koji nam tek dolaze učinit će neku novu, svoju a kad su se već složili drago mi je i da uživaju jer i ja uživam sve to promatrajući.
Ipak ne mogu a ne napisati kako sam upravo jučer dok sam plivao vidio par koji je s plivanjem završio i otišao te se par minuta nakon toga vratio s vrećicama (kasnije sam po tablicama na automobile skužio da su iz Belgije) i počeli su sakupljati sve te čikove i ostalo ranije navedeno sranje duž obale.
Što ću, bilo me sram pa sam izašao i pomogao. Hvalim se, malo da ali i sramim jer da mi svojim primjerom nisu pokazali pokupio bi svoj šugaman i poša doma jer tega dela sam se štufa. Mada ne razumijem one koje na grotama provode dane zašto sve to uopće ostavljaju, sebi na sliku i priliku ili svojim nosevima da se sjete što su jučer jeli i piškili.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
