Kad se pčele roje i traže novi dom ne ubadaju jer su pune meda i voska. Samo u košnicama pčele su sigurne jer ih pčelari njeguju i liječe stoga ukoliko vidite roj pčela obavijestite najbližu pčelarsku udrugu ili naprosto nazove broj 112
Priču o marljivim članovima Pčelarske udruge Nektar iz Poreča počinjemo nečim vrlo aktualnim: od proljeća pa do eto već sredine ljeta porečki su pčelari s raznih, pretežno urbanih lokacija širom Poreštine skinuli čak 131 roj pčela. Rojenje pčela uobičajena je pojava, ali odavno se ne pamti da je tako učestala kao ove godine, a razlog tomu je - klima. "Ove je godine bilo mnogo kiše, a takvo vrijeme kod pčela potencira razmnožavanje, što na proljeće kad se priroda budi kod njih razbuktava i nagon za rojenjem", objašnjavaju predsjednik i tajnik udruge Nektar, Petar Banko i Ivan Kovač.
Što je zapravo rojenje? To je, pojednostavljeno rečeno, pojava kada dio pčela napušta prenapučenu košnicu i traži novi dom. Kada broj pčela u jednoj košnici premaši 50.000, one tada "naprave" novu maticu, i dvadesetak-tridesetak tisuća pčela zajedno s tom novom maticom izlijeće iz košnice i zaustave se na prvom mjestu koje im se učini pogodnom za život. To može biti neko stablo, šupljina u stijeni ili zidu, kut krova, ili neko slično mjesto, ali kako prema mišljenju ljudi pčelama tamo nije mjesto, svako rojenje izaziva zabrinutost ili čak paniku kod ljudi koji žive u blizini ili samo prolaze pokraj novoformiranog roja.
Ne mogu bez čovjeka
Na mjestu koje same pronađu pčele bi si s vremenom same napravile košnicu, naravno bez okvira, nepravilnog oblika, najčešće i ljudima nepristupačnu, ali na tom mjestu one ne bi preživjele, zbog nametnika i bolesti.
- Samo u košnicama pčele su sigurne jer ih pčelari njeguju i liječe, u divljini ih nema tko zaštititi, kažu Bako i Kovač, dvojica vrlo iskusnih pčelara, i stoga nitko neće pogriješiti ukoliko o pojavi rojenja pčela obavijesti najbližu pčelarsku udrugu ili naprosto nazove broj 112, čiji će operateri obavijest proslijediti na pravo mjesto.
Kada se pčele roje, one tada ne ubadaju jer su pune meda i voska i zato su tromije nego inače, pa zato građani ako primijete rojenje nemaju razloga za strah ili paniku. Pčelari će na dojavu o rojenju odmah doći, a ako je roj na velikoj visini tada će im u njegovu skidanju pomoći i vatrogasci, i spontano nastali roj spremiti u kutiju ili pčele pokupiti posebnim usisivačem koji ih neće ozlijediti. Skinuti roj nosi se u pčelinjak i naseljava u praznu košnicu, u kojega je dovoljno ubaciti maticu, sve će je pčele slijediti i pčelinja zajednica uskoro će zaživjeti kao da oduvijek nastanjuje tu samo njima namijenjenu drvenu kutiju. Sezona rojenja pčela još uvijek traje, iako je toj pojavi sada intenzitet mnogo manji nego proteklih mjeseci, ali ako znamo sve ovo na što upozoravaju porečki pčelari, dojava na pravi broj u kratko vrijeme rješava stvar i svi će biti zadovoljni: i stanari u čije se susjedstvo nepozvan doselio novi roj, i pčelari, u naposljetku same pčele.
Solidna godina
Pčelarska sezona na Poreštini počela je s oprezom, jer je lanjska godina bila jako loša. Početkom godine udruga Nektar podijelila je svojim članovima po dvije kile šećera na svaku košnicu kako bi se pčele dohranjivale i tako uopće preživjele zimu. K tome je svakome pčelaru udruga poklonila i po jednu novu košnicu, kako bi se stimulirao razvoj pčelarstva i povećao broj pčelinjih zajednica. Trenutačno naime udruga Nektar okuplja 53 člana iz cijele Poreštine, koji zajedno imaju oko 2.200 košnica, a zanimljivo je da je u odnosu na prošlu godinu broj članova porastao za 18 posto. "Imamo čak i dvije mlade pčelarice u Udruzi", zadovoljno i ponosno konstatiraju Banko i Kovač. Osim meda i mednih mješavina, pčelari Poreštine proizvode (odnosno: obrađuju, prerađuju i pakiraju, jer izvorni su proizvođači pčele) još i pelud, propolis i vosak, svega nekolicina ih proizvodi još i matičnu mliječ, a pčelinji otrov kao jedan od atraktivnijih pčelinjih proizvoda, pogotovo nakon što su Kinezi znanstvenim istraživanjima utvrdili da se njime pojačava otpornost na COVID 19, na Poreštini zasad ne proizvodi nitko.
Što se meda tiče, ova se godina na Poreštini smatra prosječnom i očekuje se prinos od 10-12 kilograma meda po košnici, odnosno na cijeloj Poreštini moglo bi ga ove godine biti oko 25 tona. Time će ova godina biti znatno bolja od lanjske, kada je meda zbog nepovoljnih vremenskih prilika u vrijeme najznačajnijih paša bilo vrlo malo, ali će još uvijek biti upola slabija od rekordne predlanjske godine kada je prosječan prinos meda bio čak 24 kilograma po košnici. "S bagremovom pašom je bilo svakako, jedno selo ga je imalo, susjedno ga selo nije imalo uopće, pa je u prosjeku prinos bagremovog meda polovica od uobičajenog. Vidjet ćemo hoće li meduna biti dovoljno da nam spasi sezonu, jer njega nema svake godine", zaključuje Petar Banko procjenu uspješnosti ovogodišnje pčelarske sezone.
Suradnja sa školom
Osim svog temeljnog posla, brige o pčelama i proizvodnje meda, porečki se pčelari mogu podičiti doista brojnim društveno korisnim aktivnostima te humanitarnim i edukativnim akcijama. Tako već četiri godine traje njihova suradnja s poljoprivrednom školom Mate Balote, koja u nastavnom programu za druge razrede ima i predmet pčelarstvo. Udruga Nektar pomogla je školi u podizanju pčelinjaka s desetak košnica, o kome u potpunosti brinu učenici i s tim košnicama proizvode svoj vlastiti med.
Udruga Nektar uključena je i u neke znanstvene projekte, primjerice u projekt nadziranja pojave azijskog stršljena koji se provodi u suradnji s Institutom za poljoprivredu i turizam iz Poreča te Zavodom za javno zdravstvo iz Pule. Azijski stršljen je za pčele posebno opasan jer drastično uništava pčelinje zajednice, a njegov je ubod opasan i za ljude. U susjedstvu je ovaj opasan kukac stigao već do srednje Italije, ali u Istri ga, kažu rezultati provedenih promatranja, još uvijek nema.
Vrlo korisna aktivnosti koju su odnedavno pokrenuli porečki pčelari je obavještavanje svih pčelara na Poreštini o tretiranju bilja u poljoprivredi. Iako je zakonska obveza poljoprivrednika da 48 sati unaprijed najave tretiranje svojih usjeva kemikalijama opasnima za kukce, pa time i pčele, nije bilo lako postići čvrste dogovore s poljoprivrednicima na terenu, no nakon što je led probijen uspješnim dogovorom s Agrolagunom kao najvećim poljoprivrednim proizvođačem na Poreštini, uskoro su se u ovaj sustav obavještavanja uključili i ostali poljoprivrednici, pa pčelari sada na vrijeme znaju kada treba zatvoriti ili preseliti pčele da se ne bi otrovale pesticidima.
Ovih je dana u tijeku i humanitarna akcija porečkih pčelara: na svakih deset košnica pčelari Poreštine donirat će po jedan kilogram meda za potrebite. Udruga Nektar i ovu akciju provodi u suradnji s porečkom gradskom upravom, a tristotinjak teglica meda, koliko se očekuje prikupiti, bit će na jesen podijeljeno dječjim vrtićima, domovima za starije osobe i potrebitim sugrađanima. Prikupljeni med bit će označen posebnim etiketama s natpisom "Od srca - tvoj pčelar", uz ime i prezime pčelara čiji je to med, tako da će svaki primatelj donacije znati tko mu je taj med poklonio i s kog područja taj med potječe.
Bogat je spektar pčelarskih znanja i aktivnosti, a u razgovoru s Ivanom Kovačem i Petrom Bankom zanimam se i koliko su porečki pčelari uključeni u neke šire, regionalne i nacionalne pčelarske aktivnosti. Jedna od tih aktivnosti je distribucija "nacionalne staklenke za med", što potiče Ministarstvo poljoprivrede, a radi se o tegli posebnog oblika koja je 20 posto jeftinija od uobičajenih tegli koje se nude na tržištu, ali te "nacionalne staklenke" mogu dobiti samo registrirani pčelari koji su prijavili broj košnica i količinu proizvedenog meda. Na taj način se domaći proizvođači meda štite od nelojalne uvozne konkurencije i od mednih patvorina na tržištu. Na Poreštini je odaziv pčelara za korištenje nacionalnih staklenki loš, jer u Istri za njih nema distributera, kaže Ivan Kovač. Najbliži distributer je u Karlovcu, i k njemu je Kovač osobno otišao po tegle za sebe i još manji broj svojih kolega pčelara koji su bili zainteresirani za njihovo korištenje, ali u globalu se može reći da ova nacionalna akcija na Poreštini, a čini se ni drugdje u Istri, nije baš zaživjela.
Oznaka izvornosti
Iako je u travnju istarski med dobio nacionalnu oznaku izvornosti, ni ona u praksi još nije zaživjele jer je došlo do zastoja u "tehničkoj proceduri" odnosno još nisu dostupne markice s tom oznakom izvornosti, kaže također Ivan Kovač. Budući da zaštita oznakom izvornosti podrazumijeva i određene troškove zbog obaveznih redovitih kontrola, za korištenje tih oznaka bit će više zainteresirani pčelari koji proizvode više meda za tržište, dok se onima s manjom proizvodnjom to ne isplati. "Mi smo ipak zadovoljni što smo konačno sve naše članove koji med prodaju na tržištu uvjerili da na tegle stavljaju svoje etikete, čime njihov med dobiva ime i prezime, a oznake će biti sljedeći korak", zaključuju Ivan Kovač i Petar Banko.