Hrvatska mreža protiv siromaštva je i ove godine sudjelovala na Europskom susretu osoba s iskustvom siromaštva koje je organizirala Europska mreža protiv siromaštva u Bruxellesu. Cilj susreta je približiti glas osoba koje su živjele ili žive u siromaštvu donositeljima političkih odluka, predstavnicima Europskog parlamenta i Komisije od kojih se očekuje donošenje konkretnih politika za poboljšanje života svih građana Unije. Hrvatski su predstavnici na Susretu odabrali dva prioriteta, pristup stanovanju i pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama, jer su to problemi koji su bili aktualni i prije pandemije, a sada su dodatno pojačane njihove negativne posljedice, kaže Nedjeljko Marković, diplomirani socijalni radnik i predsjednik udruge Pragma, koji je sudjelovao na ovom skupu, ove godine održanom online. Svoja iskustva siromaštva s ljudima iz svih država članica EU-a podijelili su i hrvatski građani.

- Neki hrvatski građani istaknuli su da žive u premalim stanovima koji ne odgovaraju potrebama njihovih obitelj, na primjer obitelj s četvero i više djece koja živi u jednosobnom stanu. Drugi su se, pak, često selili zbog problema sa stanodavcima koji su samovoljno podizali cijene najma, ovisno o tržišnim uvjetima, bez zakonskog utemeljenja. Također, neki su imali problema sa stanovanjem zbog obiteljskih prilika, poput rođenja djeteta, što je dovelo do otkazivanja ugovora o najmu stana, a nekima su stanovi nastradali u potresu i još jedno određeno vrijeme neće biti u upotrebi za normalan život. Život u suterenima ili podrumskim stanovima gdje nema dovoljno svjetla, vlažno je, čuje se buka zbog loše izolacije, također dovodi do stambenih problema, a tijekom pandemije djeca su imala problema i s praćenjem online nastave zbog nedostatka prostora.

Kada spominju zdravstvene usluge, naši predstavnici ističu dugo čekanje na zdravstvene preglede koji su im nužni, osobito na dijagnostičke te prevencijske preglede. U pristupu zdravstvenim uslugama hrvatski predstavnici na Europskom susretu istaknuli su i problem slabe informatičke pismenosti, kada u doba pandemije nisu znali koristiti internet-komunikaciju s liječnicima koji su telefonski bili nedostupni ili su bili na terenu.

- Na koji način procjenjujete stanje siromaštva? O kojoj strukturi stanovništva je uglavnom riječ; jesu li to umirovljenici, mladi, nezaposleni, roditelji s malom djecom?

- Dvije su glavne skupine u posebnom riziku od siromaštva - nezaposleni i umirovljenici. U proteklih desetak godina značajno nam se povećalo siromaštvo osoba starijih od 65 godina, gdje je 2020. godine gotovo svaka treća osoba u Hrvatskoj bila u riziku od siromaštva. Smanjena je stopa rizika od siromaštva djece i mladih, kao i osoba do 54. godine života, gdje su se povećani prihodi i smanjenje nezaposlenosti roditelja odrazili na siromaštvo djece. Plaće radnika su rasle, ali i inflacija, a mirovine se tek blago povećavaju, što će biti glavni socijalni izazov budućnosti. Kao posebna skupina se ističu i jednoroditeljske obitelji s jednim ili više uzdržavane djece, gdje je najveći teret, uz emocionalnu brigu, i osiguravanje dovoljnih prihoda. Takve obitelji trebaju imati posebnu pomoć društva, a najviše u konkretnim uslugama i prevladavanju kriza.

- Imate li statističku usporedbu s prošlim razdobljima?

- U posljednjih osam godina, od ulaska Hrvatske u EU, imamo stabilan broj osoba u riziku od siromaštva, odnosno osoba koje imaju dohodak ispod praga rizika od siromaštva - oni čine između 18,3 i 20 posto stanovništva. Kako nam je raslo gospodarstvo i smanjivao se broj nezaposlenih, tako je rastao i prag rizika od siromaštva: u 2013. godini taj prag rizika od siromaštva za samca je iznosio 1.910 kuna, a 2020. godine bio je viši za tisuću kuna i iznosio je 2.930 kuna.

Pozitivno je što nam se znatno smanjivao broj osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji, a to su oni kojima nedostaje četiri ili više stavki - nemogućnost kućanstva da si priušti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće, obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu ili vegetarijanski ekvivalent, kašnjenje s plaćanjem najamnine, računa za režije, stambenoga kredita ili potrošačkoga kredita, nemogućnost kućanstva da si priušti telefon, TV u boji, perilicu za rublje ili automobil. U takvoj je situaciji 2013. godine bilo 15 posto hrvatskih građana, a 2020. godine gotovo upola manje. Slične su brojke i kada govorimo o broju osoba koje žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada, u riziku od siromaštva. Jako blago se smanjila nejednakost distribucije dohotka što znači da nisu svi bili "dobitnici" gospodarskog rasta, budući da su izuzetno sporo rasle minimalne i prosječne plaće.

- Srednja klasa nestaje, u cijelom svijetu produbljuje se jaz između bogatih i svih ostalih.

- Kriza je povećala socijalne razlike između najbogatijih i najsiromašnijih u distribuciji prihoda i bogatstva na globalnoj razini jer deset posto najbogatijih drži oko 80 posto svjetskog bogatstva. S druge strane, najsiromašnijih 50 posto stanovnika Zemlje zaradi oko osam posto svjetskih prihoda, prosječno 2.800 dolara godišnje. Ovi podaci nisu dobri niti za bogate niti za siromašne jer se socijalne krize prelijevaju na živote svih građana, a bogati bi trebali imati najviše interesa za jačanje srednjeg sloja koji je izvor inovacija, kreativnosti, visoke radne i obrazovne mobilnosti. Nije slučajno što su najbogatije zemlje svijeta socijalno "najjednakije", u kojima je najniža nejednakost, budući da koristi od gospodarskog rasta imaju svi.

- Zadnji smo u EU-u po izdvajanjima za socijalnu skrb. Na koji način se to provodi u razvijenim zemljama?

- Uspoređujući podatke o izdacima za socijalnu zaštitu po stanovniku s državama članicama EU-a, izraženima u standardu kupovne moći, Hrvatska je zaostajala za prosjekom EU-za više od 50 posto. Prema tom pokazatelju, izdaci za sve funkcije socijalne zaštite (mirovine, zdravstvenu skrb, invaliditet, obiteljske naknade i dr.), među kojima je i socijalna skrb za koju godišnje izdvajamo tek oko tri milijarde kuna, bili smo ispod prosjeka EU-a. U Hrvatskoj kontinuirano rastu izdaci za socijalnu zaštitu, godišnje između 0,1 i 0,5 posto, a riječ je o uloženih oko 80 milijardi kuna godišnje. Treba, međutim, biti oprezan pri tumačenju podataka jer taj "rast" može biti i radi pada BDP-a.

- Kako se naš sustav socijalne zaštite uglavnom financira kroz obvezne socijalne doprinose, odnosno doprinose za mirovinski i zdravstveni sustav temeljem uplata radnika i poslodavaca, on je osjetljiv na promjene u zaposlenosti i druge gospodarske aktivnosti, kao i migracije. Najveći udio naknada socijalne zaštite utrošen je za mirovinski sustav, više od trećine svih socijalnih naknada, gdje manje izdvajamo od drugih zemalja EU-a za oko sedam posto, a slijedi osiguranje zdravstvene skrbi gdje trošimo također jednu trećinu svih naknada. Najmanje sredstava trošimo za stanovanje, tek oko 0,1 posto, dok je prosjek EU-a oko 0,4 posto. Prosjek godišnjeg izdvajanja za socijalnu zaštitu po građaninu u Hrvatskoj je 2.700 eura, u Češkoj 3.500 eura, a u Sloveniji više od 4.600 eura.

- Kako dugoročno pomoći siromašnima?

- Više je mogućih smjerova, a tu moramo imati usklađene politike socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, zapošljavanja i nezaposlenosti, stambene politike, mirovinskog i zdravstvenog sustava. Dosadašnji modeli u kojem su politike suzbijanja siromaštva bile isključivo vezane uz niske socijalne naknade i sustav socijalne skrbi, pokazao se neuspješnim. Niske socijalne naknade su takve zbog uvjerenja da visoke socijalne naknade obeshrabruju osobe za rad, a znamo da to nije točno upravo iz primjera zemalja u kojima su socijalne naknade primjereno visoke i ne dovode do poremećaja na tržištu rada. Uspješne zemlje nizom intervencija omogućavaju socijalnu mobilnost, prelazak iz "siromaštva" u srednji sloj, a najbolje su mjere u području odgoja i obrazovanja, zaštite zdravlja i stanovanja. Znamo da siromašniji imaju slabije obrazovanje jer više od trećine osoba u riziku od siromaštva ima najviše osnovnoškolsko obrazovanje. Takva obrazovna struktura je vezana uz poslove niskih prihoda te osjetljiva na gospodarske krize; prva je na udaru za otkaze, a zadnja u zapošljavanju.

Vidimo da u strukturi osoba u riziku od siromaštva dominiraju samci s niskim mirovinama ili bez mirovina što otvara pitanje i štednje tijekom života, poticanja ostvarivanja punog radnog staža i suzbijanja rada na crno bez uplata obveznih doprinosa. To nas potiče i na osmišljavanje novih sustava "zajedničkog" ili komunalnog stanovanja koji bi omogućio niže životne troškove starijih osoba. Sustav socijalne skrbi treba biti fokusiran na izvanredne krize koje mogu pogoditi pojedinca ili obitelj, poput neočekivanih financijskih izdataka, smrti roditelja/skrbnika, različitih bolesti koje utječu na funkcioniranje svih članova obitelji i njihove radne obveze, kao i na psihosocijalne usluge ranjivih skupina, a manje na administriranje. Potrebna su puno veća ulaganja u socijalnu zaštitu u području stanovanja, poput Slovačke koja u to ulaže gotovo 50 milijuna eura godišnje, a Hrvatska tek nešto više od osam milijuna.

Povezane vijesti

• Siromaštvo u Njemačkoj i dalje na visokoj razini
• Mladi izlazak iz siromaštva vide u obrazovanju i odlasku u inozemstvo
• Više od dvadeset tisuća djece u Hrvatskoj doslovno - gladuje