NESTALA PROIZVODNJA KUPUSNJAČA
NA ROVINJŠTINI Broskve ima još samo po okućnicama
Direktor AgroRovinja agronom Enrico Cernecca vjeruje da bi se povrtlarstvo isplatilo kad bi se osigurao otkup i garantirala naplata, jer dobre zemlje ima napretek
U današnjem istarskom povrtlarstvu broskva i kelj se sade u vrtu pokraj kuće i služe isključivo za obiteljske potrebe. Pitao sam čelnike rovinjske udruge Agro Rovinj bavi li se netko od njihovih članova uzgojem kelja za tržište. Odgovorili su mi da se jedino sitni višak plasira na gradskoj tržnici, veće površine se ne obrađuju u okolici Rovinja. Tradicija nije napuštena. Jednostavno je domaći proizvod nestao, pa se potrošači opskrbljuju u velikim trgovačkim centrima. Kažu mi da je većina kupusnjača u prodaji hrvatskog porijekla. Uz kelj i brosku riječ je o kupusu, karfiolu, brokuli, kelju pupčaru i raštiki. Dakle, rovinjska domaćica prođe preko gradske ribarnice i tu odlučuje hoće li odabrati list ili menulu, a potom odlazi u predgrađe u jedan u nizu trgovačkih centara da bi zaokružila meni s povrćem.
Rovinjski agronom Enrico Cernecca (Elio VELAN)
Nekada je uzgoj voća i povrća pokrivalo 34 posto ukupno obradive površine Rovinjštine. Bilo je puno voća i povrća i proizvodnja je pokrivala sva godišnja doba. Danas rovinjsko povrtlarstvo zahvaća manje od deset posto ukupno obradive površine, a veći dio te površine koristi se za proizvodnju industrijske rajčice.
Rovinjski agronom Enrico Cernecca pripada staroj rovinjskoj zemljoradničkoj obitelji. Trenutno je potpredsjednik udruge AgroRovinj i direktor tvrtke AgroRovinj d.o.o. koja je vlasništvo udruge. Udruga broji 322 članova i Enrico objašnjava da se industrijska proizvodnja odnosi na plantaže rajčica koje se proizvode za Podravku.
- Podravka je vrlo korektan partner, posao se isplati pa oni koji se bave povrtlarstvom ciljaju na tu sortu, kaže Enrico.
Tvrtka AgroRovinj ima svoju trgovinu i kušaonu vina, maslinovog ulja i raznih vrsta rakije. Maslinarstvo i vinogradarstvo pokrivaju veći dio aktivnosti, jer su najrentabilniji i treba priznat da kvaliteta iz godine u godinu raste. No, mi ostajemo na priči o sudbini domaće broskve i verže ili kelja. Na prvi pogled čini se da bi eventualna proizvodnja bila nerentabilna, ali nije tako. Cernecca je prije 1990. godine radio u rovinjskom turističkom gigantu Jadranu i to u sklopu tadašnje organizacije udruženog rada koja se bavila proizvodnjom, otkupom i prodajom domaćeg povrća i voća. OOUR je djelovao na prostoru bivše rovinjske općine koja je, kao što je poznato, obuhvaćala Kanfanar, Žminj i Bale.
- Mi smo tada proizvodili i otkupljivali godišnje oko trideset vagona kupusa i deset vagona kelja. Dobar dio se prodavao u Sloveniji, u Rijeci i unutrašnjosti Hrvatske. Uspostavom hrvatske države sistem organizirane prodaje je napušten, a na novom tržištu rokovi naplate nisu bili više jasno definirani, objašnjava Cernecca. Zemljoradnik ne može čekati naplatu, osjetljiviji je zbog nužnosti praćenja sezonskih tokova. Direktor AgroRovinja vjeruje da bi se povrtlarstvo isplatilo kad bi se zemljoradnicima osigurala organizirana prodaja i garantirana naplata, jer zemlje ima napretek.
Srne i svinje
Kada je povrće u pitanju postoje i drugi ne manje važni faktori koji su utjecali na opadanje proizvodnje. Tu su u prvom redu divlje svinje koje su za povrtlarstvo ubitačne.
- U posljednje vrijeme raste populacija srni koje su jednako štetne. Dok električni pastir nekako zadržava divlju svinju beskoristan je za srnu. Uz to valja podsjetiti i na očite klimatske promjene. Naime, domaći kelj i broskva beru se nakon prvog mraza, jer ih on opari, odnosno omekša. Kao što vidite temperatura ove zime na zadovoljava, a porast temperature je konstanta, kaže on.
Rovinjski kelj ili verza je tamno zelene boje, kuha se tek par minuta u kipućoj vodi. Dobar je i takav, samo kuhan uz dodatak maslinovog ulja. Kada ga se dinsta s uljem i češnjakom uz dodatak kapljice vode naziva se na starom rovinjskom dijalektu virze sufagade, što bi značilo ugušeni kelj. Uvriježena je i užanca dinstanja kelja s kuhanim krumpirom, a miris i okus sljubljuju se sa svim vrstama frigane ribe.
***********************
Virza, palenta i frigana riba
Kada je zimsko povrće u pitanju istarska pučka kuhinja uvažava i njeguje broskvu. Na zapadnoj obali poluotoka broskva postaje verza, virza ili verzata. U Rovinju kuhana virza ili kelj, dinstana na maslinovom ulju i češnjaku predstavlja temeljni prilog predbožićnog ručka, obično onog za Badnjak. Uz virzu dodaje se palenta i frigane menule. Palenta se prelijeva s vrelim uljem u kojemu je frigana riba. Bogatiji dio stanovništva umjesto menule spremao je za obiteljski ručak listove ili švoje koje od pamtivijeka zadržavaju pristojnu cijenu koja nije svakome pristupačna. Prikodražani broskvu miješaju s kuhanim krumpirom, sve se zajedno dinsta na maslinovom ulju i češnjaku i na kraju se smjesa prelije s vrelim čvarcima (žmare).
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
