Malo koje stablo može se podičiti osobnim imenom. Maslinu na cesti prema Fažani zovu Mazina, a ime je dobila po tome što je ona sama, sa vlastitim plodovima uspijevala pokrenuti uljaru. Naime, Mazina zna dati, u dobrim godinama, i do 400 kilograma maslina, kažu njeni Gianni i Laura Castelicchio

Duž ceste koja od Vodnjana vodi prema Fažani svaki je pedalj zemlje zasađen maslinama. Kažu stari Vodnjanci da si prije sto godina mogao skačući od masline do masline stići do mora bez da dotakneš tlo. U zadnjih 25 godina puno je toga učinjeno da bi se Vodnjanštini vratio stari sjaj: sade se nove masline i štite se stare. U Vodnjanu maslinik na starom bumbarskom, istroromanskom dijalektu zovu “El bosco”, što bi u prijevodu značilo doslovno šuma. Svaka prosječna šuma zahvaća od 25 do 30 stabala.

Obitelj ima četiri šume starih maslina, obrađuju ih od pamtivijeka. Kad uđeš u njih kao da si ušao u renesansni vrt. Svaka je grana na svom mjestu, svaki kamen suhozida, zemlja crvena i izorana kao crveni tepih.

Svake godine rodi

U jednoj takvoj šumi ili bolje reći masliniku nalazi se ogromna maslina, veću nećete vidjeti nigdje u Istri. Toliko je velika i toliko je stara da su je Vodnjanci obilježili imenom. I to predstavlja presedan. Malo koje stablo može se dičiti osobnim imenom. Maslinu na cesti prema Fažani zovu Mazina, a ime je dobila po tome što je ona sama, sa vlastitim plodovima uspijevala pokrenuti uljaru. Naime, Mazina zna dati, u dobrim godinama, i do 400 kilograma maslina što je sasvim dovoljna količina da bi se pokrenuo stroj za gnječenje.

Gianni i Laura Castelicchio žive u obiteljskoj kući predaka u vodnjanskom kvartu koji se od pamtivijeka zove Contrada de l'Ase'. Kažu mi da je jednom Mazina dala 500 kilograma maslina.

- Prije tri godine nabrali smo 350 kilograma, prošlu sezonu zaustavili smo se na 150, sve ovisi o vremenskim uvjetima, ali nikad nas nije iznevjerila, priča Gianni. Mazina pripada sorti koju Bumbari zovu carbonassa, veličina ploda mijenja se shodno rodnosti godine, a razlika u veličini ploda kod Mazine je izuzetno izraženo.

- Moj djed Antonio pričao mi je da su Mazinu proučavali već austrijski, odnosno bečki agronomi, divili su se veličini i plodnosti biljke. Već je tada Mazina bila registrirana kao raritet, kaže Gianni.

Svi su maslinici obitelji Castelicchio izuzetno stari, prinos im je visok, u prosjeku se kreće od 22 do 23 posto. Mazina se nalazi na samom rubu ceste koja je danas asfaltirana.

Mazina je simbol

- Ono što danas vidite je tek preživjeli dio Mazine jer krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća moj otac je bio primoran posjeći više od četvrtine stabla. Naime, dio grana prelazilo je preko ceste, a to je ondašnjim vlastima smetalo, jer je po toj cesti često prolazila kolona automobila koja je vozila Tita do Fažane i na Brijune. Jednog dana lokalni moćnici natjerali su oca da posječe te grane, objasnili su mu da se radilo o sigurnosti druga Tita. Obećali su mu da će mu nadoknaditi štetu ali novac nije nikad primio, priča Gianni. Mazina je simbol, nešto što se ne da mjeriti ljudskim vremenom, ona ga nadilazi i zato predstavlja jedan od uporišta lokalnog identiteta. Jednaka je po vrijednosti starom bumbarskom dijalektu ili zvoniku crkve sv. Blaža.

Povezane vijesti

• Na Vodnjanštini šteta od suše 18,5 milijuna kuna
• U Vodnjanu fažol, u Fažani meso s roštilja
• Do srijede zatvorena cesta za Vodnjan