"Cijele sam godine čekao za mene jedan jako važan i poseban događaj, a to je dan kada se bralo grožđe. Bio sam dijete, stoga mi je u trenutku mljevenja grožđa bio potreban škanjić na koji bih se popeo kako bih sam zavrtio ručicu tog stroja. Pomalo ljut, s obzirom na to da mi je uz to bilo još teže nadzirati i pratiti cjelokupan proces, izračunao sam da ću, ako želim biti vinar, u budućnosti morati narasti minimalno 172 centimetra. Srećom, narastao sam i više od toga i danas mi škanjić više nije potreban", slikovito prepričava svoje početke u kampanji naš sugovornik Lorenzo Biasiol iz Vodnjana.

Sada ima 27 godina, završen studij vinarstva i vinogradarstva na agronomskom fakultetu u Udinama, gdje trenutno završava i magisterij općeg smjera poljoprivrednih znanosti. Nositelj je OPG-a Burin i trenutno se u najvećoj mjeri bavi proizvodnjom maslinovog ulja pod tri blenda: Basiloto, Peverin i Risoluto koja se razlikuju po rastućem intenzitetu voćnosti. Ima pregršt planova za budućnost, koji očekivano, ali i opravdano nisu nimalo skromni.

Lorenzo Biasiol (Snimio Milivoj Mijošek)

Objašnjava nam da su za njega najveću ulogu oko odabira zanimanja odigrali tradicija i duboki osjećaj za prenašanje svega onoga što su naši stari ostavili iza sebe.

- Još kao dijete sam s mojim pokojnim nonom brao masline. Sjećam se da sam ih stavljao u mali šakuc koji sam nosio oko vrata. Imao sam sedam godina kad nas je nono napustio, ali ono što me on naučio ostalo mi je sve do danas, kaže Lorenzo.

Njegov poljoprivredni put nastavlja se na obiteljsku povijest bavljenja maslinarstvom. Otkriva nam kako je sve započelo s dvjestotinjak maslina, danas starih i do 300 godina. S obzirom na to da su nekada obitelji skromno živjele, ni njegovi preci nisu imali velike potrebe za širenjem nasada, već su se zadovoljili s onime što su imali, pritom radeći po cijele dane da bi prehranili obitelj.

Količina stabala maslina ostaje ista sve do 1998. godine kada njegov otac preuzima stvar u svoje ruke; sam krči i dovodi parcele u red, uključujući i stare masline koje su onda već bile u lošem stanju, a taj mukotrpan posao trajao je duge dvije godine. Godinu po godinu povećavao se broj nasada, a najveći korak dogodio se 2009. - tada od države uzimaju u zakup dodatnih pet hektara zemljišta.

- Naravno da je bilo puno posla ne bismo li sve doveli u red, ali sada je to jedan lijepi park. Prije tog koraka, maslinarstvo nam je bilo hobi, no nakon toga postajemo ozbiljniji proizvođači, sve do današnje dostignute brojke od dvije tisuće stabala, priča Lorenzo, napominjući da se sadnja do te 2009. odvijala isključivo razmnožavanjem mladica koje su rasle oko starog coka, što je tradicionalan i jedini način za dobivanje pravih klonova starih autohtonih sorata – Buže, Carbonace, Rosignole, Moražole i Žižolere - koje čine glavninu njihovih nasada. Još jednu zanimljivost nam otkriva, a ta je da ako odlučite razmnožavati inozemnu sortu kao što je Leccino, osam od deset sadnica će sigurno uspjeti, dok će s druge strane vodnjanska Buža podariti svega dvije ili tri.

Fotografije iz djetinjstva: Lorenzo u berbi maslina…

- Ako govorimo o tradicionalnim sortama, one su naspram onih inozemnih puno manje konstantne u urodu. Isto tako, inozemne su sorte jednostavnije za strojno branje i gotovo svake godine će biti ista količina ulja, što kod nas nije slučaj. Ipak, razlika je u tome što naše sorte daju ulje koje duže čuva hranidbene vrijednosti i organoleptička svojstva, stručno pojašnjava.

Činjenica je da Istra nikada neće moći biti konkurentna po količini proizvodnje maslinovog ulja na svjetskoj razini zbog svoje geografske ograničenosti. No, Lorenzo napominje da ono što nas može diferencirati jest proizvod koji se nalazi jedino na našem mikro lokalitetu, a konkurenti to naprosto ne mogu ponuditi.

- Nešto što dodatno potvrđuje vrijednost naših ulja je činjenica da su ona uvijek visoko rangirana na svim većim svjetskim smotrama, manifestacijama i vodičima kao što je Flos Olei, gdje istarska ulja bilježe ogroman uspjeh. Na svjetskoj razini ima petstotinjak sudionika koji moraju biti u vrhu po svim kriterijima da se uopće spomenu u tom vodiču, a naš mikro lokalitet ima hvalevrijedan broj od njih osamdeset, od čega minimalno 40 posto čine vodnjanski proizvođači, pa se možemo složiti da taj broj nije nimalo zanemariv u usporedbi s ukupnim brojem stanovništva tog malog gradića, ističe Lorenzo.

Vodnjan, koji je danas postao sinonim za maslinarstvo u Istri, ima i priču koja se vezuje uz tu djelatnost. Od davnina je na potezu od Fažane do Barbarige bio prisutan najveći broj maslina, upravo zbog pogodnih uvjeta. Fažanci su bili ribari i nisu se bavili poljoprivredom, a Perojci su, povijesno gledajući, doselili dosta kasno. Tako je većina tih parcela bila u vlasništvu Vodnjanaca, pa i stara uzrečica kaže da „od Vodnjana do Fažane moreš dojti skačući s ulike na uliku.“ I to je, kaže Lorenzo, stvarno istina, jer ako i danas pogledate parcele na tom potezu, obrađene ili neobrađene, na svima će biti maslina.

… i grožđa

Upravo zbog vodnjanske tradicije maslinarstva i konkurencija je na tom području velika.

- Za mene ta konkurencija nije ništa negativno, upravo suprotno. Rekao bih da veliki broj proizvođača potiče na kompetitivnost koja vodi prema usavršavanju proizvoda, zbog čega smo sada tako visoko pozicionirani u kvaliteti, napominje.

Za razliku od maslinarstva, vinarstvo je na tom području u zadnjih pedesetak godina u dosta lošem stanju, novih je nasada jako malo, ali se u zadnje vrijeme i tu nešto počinje pokretati. Lorenzo s ponosom kaže da je prije manje od mjesec dana potpisao ugovor za zakup starog vinograda, jer su mu planovi za budućnost isti kao i u mladim danima - da bude ozbiljni vinar.

- Vinarstvo je za mene jako veliki izazov. Otkako znam za sebe kujem planove za vinograde i svoj podrum. S godinama ti planovi nisu samo maštarija, već su iz dana u dan sve realniji, kaže.

Lorenzova ulja (Snimio Milivoj Mijošek)

Kao mladi poljoprivrednik dobiva nešto više osnovnih poticaja. Zadovoljan je potporama za ulje, no ipak kao najvažnije navodi izvore iz EU fondova, gdje se nude i posebni poticaji za mlade u poljoprivredi.

- Ako se ispune svi uvjeti, kroz EU fondove se može izvući i do pedeset posto ukupnog iznosa projekta, na sve to još trideset posto od države, što je u konačnici vrlo isplativo i vrijedno angažiranja stručnih osoba za pisanje projekta, pojašnjava.

Mladi vodnjanski poljoprivrednik pun je ideja i znanja. Glavna mu je vodilja da uvijek usklađuje tradiciju s tehnologijom. S maslinovim uljem polako osvaja inozemno tržište, plasirajući svoje proizvode u Austriju i Njemačku. Male su to količine, skromno objašnjava, no vjeruje da će s vremenom uspjeh biti sve veći, ne samo s maslinovim uljem, već se nada da će tržište osvajati i svojim vinima. - A gle, takov san ti ja bija prije kao dite, takov san i danas, to je jednostavno moj poziv, zaključuje Lorenzo.

Povezane vijesti

• U Fažani se otvara nova uljara
• Znanstvenik Davorin Bažulić: Ako nema u tlu, onda nema ni u biljci. Ako nema u biljci onda nema ni u čaši
• U zadnjih desetak godina poboljšan je omjer mlađih i starijih poljoprivrednika u Hrvatskoj. Cilj je dostići udio mladih poljoprivrednika od 20 posto