Puntera odudara od ostalih mjesta Barbanštine, jer puno mladih je otišlo. Jedino je u sezoni krcato ljudima. Tada Puntera oživi, kaže Željko Grabrović, a supruga Marica dodaje da puno turista traže terene i kuće koje bi kupili. Ali nema više puno za prodati. Do sada su već kupili kuće Slovenci, Talijani, Austrijanci, Nijemci, jedna Estonka. Stranaca ima više nego nas. Ali neka, bit će miješano stanovništvo. To je dobro, zaključuje Marica

Iznenađujuće je zvučao podatak prema kojem je 60 posto stanovnika općine Barban starije od 60 godina, kojeg sam nedavno čula od načelnika Dalibora Pausa. Znači li to da je Barban najstarija općina u Istri? Krenuli smo u obilazak ovog mjesta 28 kilometara udaljenog od Pule.

- Ne, to ne znači da je   Barban najstarija općina u Istri. Podatak o starosti stanovništva, odnosi se na omjer punoljetnih, radno sposobnih osoba mlađih od 60 godina i osoba starijih od 60 godina. Drugim riječima stanovništvo nam je sve starije i starije.

S obzirom na tu činjenicu mijenjaju se i potrebe starijeg stanovništva što mi kao jedinica lokalne samouprave moramo uzeti u obzir. Stoga smo prošle godine s općinom Marčana i Savičenta započeli program pomoći u kući za starije osobe koje se ne mogu same brinuti o sebi, a nemaj blizu nikoga. Program je inicirala Stranka umirovljenika, a zatim su nam se pridružile i druge općine južne Istre i Crveni križ iz Pule. Trenutno gerontodomaćica obilazi osam osoba na području Barbana, pojašnjava Paus.

Oko 2.700 stanovnika ove općine raštrkano je u 74 sela i zaseoka na području od 92 četvornih kilometara. Prijevoz do Barbana gdje im je liječnik, zubar, banka, pošta i trgovina starijima često predstavlja problem. Zbog toga Općina pokušava prijevoz starijih iz okolnih sela do Barbana barem djelomično riješiti školskim autobusima. Žele omogućiti starijima da se voze s djecom do Barbana i nazad kad ima mjesta i potrebe. "Ako su djeca doma s nonićima, ne vidim zbog čega ne bi smjeli biti u istom autobusu," dodaje Paus.

Mlade obitelji ostaju

Prošetali smo Barbanom. Umjesto na starce gdje god krenuli nailazimo na djecu. Središtem mjesta šeta skupina mališana u pratnji dviju mladih odgajateljica. U vrtiću ih, kažu odgajateljice, ima oko 80 što nije malo za općinu s manje od 2.700 žitelja.

Mlade obitelji sve više ostaju u svom rodnom kraju, jer razvija se turizam, a tu je i poslovna zona. Bazeni su nikli kao gljive poslije kiše. Uređuje se i gradi na sve strane. Svaka štala preobražava se u luksuznu kuću za odmor. Trendovi pada broja stanovnika su usporeni. Ove je godine župnik Bernard Jurjević obavio 50 krštenja i 30 sprovoda. Velik je broj starijih mještana, ali ima i djece. Tako je škola izgrađena prije samo 12 godina postala pretijesna. Zadnjih desetak godina raste broj školske djece. U školi su formirali dodatna dva razredna odjela, pa sad imaju dva paralelna druga i dva paralelna sedma razreda. Zbog toga se informatički kabinet i knjižnica koriste kao uobičajene učionice, a s tim u skladu su i uređene, pojašnjava Smiljana Vale ravnateljica škole "Jure Filipovića". Prvašića je ove godine 20, a iduće će ih biti oko 15. Ukupno 164 učenika od prvog do osmog razreda pohađa školu.

Stigli smo u novu osnovnu školu sa stogodišnjom tradicijom za vrijeme velikog odmora nakon drugog sata. Nema tu trk do pekare, nego lijepo sjedi i jedi. Toga dana kuhar im je pripremio mesnu štrucu i broskvu. Pitamo ga jedu li djeca povrće. Pa treba im malo gurati, ali pojedu, smije se kuhar Dean Softić. Djeca u blagovaoni su mirna, pristojna, nema strke. Polako pojedu, ustanu pa u razred. Nakon manje djece, poslije trećeg sata stižu na marendu učenici od petog do osmog razreda. Pitamo ravnateljicu jesu li ovdje u Barbanu djeca bolja od gradske djece? Barban je već mali gradić i djeca su živahna posljednjih godina kao i u gradu, kaže ona.

Očito je u školi sve po špagi. Možda im je ovdje u Barbanu i bolje nego u gradu, jer roditelji se ne moraju brinuti oko prijevoza. Školski autobus razvozi ih u 35 sela i zaselaka. Iz nekih je po jedno, dvoje ili troje djeteta, a najviše ih dolazi iz Manjadvorci, Šaini i Barbana po 12 učenika. Deset kilometara voze se do svojih sela i isto toliko do škole. Imaju i produženi boravak s 15 učenika od prvog do trećeg razreda.

Kafići prazni iza 10

Pa gdje su nonići? Idemo dalje u potragu. Koji je glavni kafić u Barbanu, pitamo čovjeka koji sjedi ispred kafića kod banke. On se smije, kaže, dva su glavna, oba moja.

- Ako ćete popit kafe s penzionerima morete tu, ali ujutro oko 8 ur. Sada van je kasno, pasalo je 10, kaže Slavko Rojnić.

Drugi kafić mu je preko puta, ali u njemu nema nikoga. Prošla je ura od prvog kafela, ljudi su pošli za svojin delom. Može li se živjeti od tog posla, od kafića pitamo vlasnika? Kaže da su puno izgubili otkako je prošla zaobilaznica prema Žminju, manje je kava, marenda, ali kada bi mogli navečer malo dulje delati bilo bi bolje. Ali ne more se, susjedima smeta. Sve je drugačije ljeti kada ima puno turista, kaže on. U Barbanu se lipo živi. Lipše se živi na selu nego u gradu, smatra Rojnić. Pitamo za tržnicu ili štand. Možda to ovdje ne treba jer ljudi imaju svoje povrće. Doznajemo da ljeti bude i jedan domaći OPG sa štandom ali ljudi se manje bave poljoprivredom, jedino još uzgajaju masline. Ne moreš imati kuću za odmor i poljoprivredu, zaključuje Rojnić.

Virtualna trka na prstenac

Stižemo dalje do novog Centra za posjetitelje. Bazni postav bit će uskoro gotov. Već se naziru atrakcije. Načelnik Dalibor Paus provodi nas kroz ulazni polukružni tunel gdje senzori proizvode zvukove i svjetlo prilikom prolaska posjetitelja. Na dnu tunela veliki je svjetleći prstenac. Iz njega se izlazi u prostoriju gdje je na postolju u sredini izložena skulptura ptice prstenca, a uokolo nje bit će postavljena koplja konjanika. Dolazi se zatim do kružne prostorije gdje će se projicirati video u krugu - 360 stupnjeva.

-Snimit ćemo desetak videa vezanih uz trku na prstenac i kulturnu baštinu općine, a posjetitelji će sami birati koji će film gledati, pojašnjava nam sljedeću fazu.

I na koncu krug završava s dvoranom u kojoj će biti 3 D animacija. Uzmete koplje koje je u stvari joistick i vi ste u virtualnoj stazi i gađate prstenac, pojašnjava Paus.

Ovaj Centar je pogodak u sridu, možemo samo dodati. Realizacija je omogućena europskim novcem.

Možda će baš ovaj centar pomoći brendiranju destinacije, dodaje studentica geografije Tamara Batel koja priprema diplomski rad o stanju i perspektivama razvoja konjičkog turizma u općini.

- Baština Barbana ima potencijala za proširenje i brendiranje. Iz ankete koje sam provela ljetos među turistima doznajem da oni dolaze zbog povoljne lokacije - smještaja blizu emitivnih tržišta. Barban još ne prepoznaju kao neku posebnu destinaciju.

Poštar i župnik iz Dalmacije

Ispod Centra je pošta. I upravo je stigao na motoru poštar Srđan Mitrović koji zamjenjuje kolegu u Barbanu, a inače radi na području Marčane i Loborike. Dnevno na motoru prevali stotinjak kilometara raznoseći račune za struju, telefon, izvještaje banke i male pakete, većinom naručene preko e-baya. Vozi i po kiši i po hladnoći, ali nikad nije pao s motora.

- Lako mi je za zimu, obučem se dobro, ali kiša i led su najveći neprijatelji. A što je sa psima? Psi nisu problem, valjda ih poznam dobro, odgovara. Tri godine radi kao poštar i sviđa mu se taj posao, jer nije dosadno, to je dinamičan posao. Ljudi su OK nije imao nikad loših iskustava.

- Istrani su odlični. Imam samo dobra iskustva s Istranima. Ja sam tu furešt, iz Dalmacije sam. Osam godina živim u Puli. Ljudi se malo razlikuju, mi Dalmatinci smo za nijansu temperamentniji i otvoreniji. Uvijek sam govorio ako ću živjeti izvan Dalmacije da to može biti samo Istra. Tu mi se sviđa. Dišem lipo, zaključuje poštar.

Svi hvale župnika

Ne možemo obići općinu a da ne pričamo s popom. Krenuli smo prema Punteri gdje je upravo blagoslivljao obitelji. Bernard Jurjević tri je godina u Barbanu, Sutivancu i u Cere, a mještani imaju samo riječi pohvale za njega. Ove je godine dobio i općinsko priznanje. Rođen u Splitu, ovaj 46 godišnjak završio je škole u biskupijskom sjemeništu Redemtoris Mater u Puli. Preko neokatumenskog puta, dobio je poziv, i misije su ga dovele u Istru.

- Kad dođem u neku sredinu osluškujem što ljudima odgovara. Župa je slovila kao pasivna, ali već dvije godine za redom smo organizirali humanitarni koncert Srce na dlanu u Barbanu za potrebite župljane, adventski koncert za Svetog Nikolu, formirali smo župni zbor, organiziramo hodočašća imamo duhovne obnove i kateheze, jako dobru povezanost s općinom. Nastojimo revitalizirati sve crkvice s područja Barbana, a ima ih dosta, više od 15 i dragocjene su. Većinu smo obnovili, a neke podigli iz ruševina. Ove godine dovršili smo obnovu Crkve Svetog Nikole zahvaljujući suradnji s ljudima koji ovdje žive. Kao i svugdje u Istri i u Barbanu oko 10 posto ljudi vjerski je aktivno, a što se tiče blagoslova obitelji skoro sve primaju blagoslov otvoreno. Ima dosta mladih obitelji koji se vraćaju ili tu ostaju. Godišnje je oko deset vjenčanja što je lijepi broj za ovu sredinu. Na Barbanštini ima dosta i starog stanovništva, ali za njih se skrbe prvi susjedi ili rodbina. Najstariji je barba Miho Ciceran ima 97 godina i živi na Punteri, kaže župnik Jurjević.

Puno stranaca

- Imamo fenomenalnog župnika, davno nismo imali takvog. Kad god dođeš kod njega uvijek nam je na usluzi. Imamo sve pohvale za njega i svi stanovnici to kažu. Nećemo ga pustiti da otiđe, kaže simpatična Marica Grabrović koja zajedno sa suprugom Željkom živi na Punteri nakon umirovljenja. Predivno su uredili staru kuću i preselili iz Labina. Ne bi se mijenjala nikad više, kaže ona i poziva nas na kafe.

-Puntera odudara od ostalih mjesta Barbanštine, jer puno mladih je otišlo iako je Puntera predivna. Jedino je u sezoni krcato ljudima. Tada Puntera oživi, kaže Željko, a Marica dodaje da puno turista traže terene i kuće koje bi kupili. Ali nema više puno za prodati.

Tako su do sada došli Slovenci, Talijani, Austrijanci, Nijemci, jedna Estonka. U Punteri živi i mladi talijanski glazbenik iz Vizence, svira čelo u Rijeci. Na proljeće će se oženiti djevojkom iz Zadra , kaže Marica, a Željko dodaje da stranaca ima više nego nas.

- Ali neka, bit će miješano stanovništvo. To je dobro, zaključuje Marica. (Jasna ORLIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

Povezane vijesti

• TRKA NA PRSTENAC: Predstavljen pjenušac "Prstenac"
• Barbanski obrtnički sajam posvećen ženskom poduzetništvu
• Za 3 kilometra nerazvrstanih cesta 1,5 milijuna kuna