PAZINSKO POLJE
Komemoracija bačenima u jamu Širočica: SJEĆANJE NA ONE ČIJI SE BEZIMENI GROBOVI NALAZE U VELIKIM DUBINAMA
U jami Širočica život je skončalo, prema kazivanju svjedoka, četrdesetak zarobljenih talijanskih vojnika te domaći narodnjaci koji nisu bili po volji ondašnjim vlastima, a kod jame je 2015. godine postavljen drveni spomen križ s natpisom "Hrvatska se sjeća i moli 1945. - 2015."
U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritativnih režima održana je komemoracija žrtvama kod jame Širočica nedaleko crkve Svete Lucije na Pazinskom polju. Komemoranti su u povorci, koju je molitvom predvodio župnik Željko Zec, krenuli ispred crkve Svete Lucije prema sedamstotinjak metara udaljenoj jami.
Poštovanje i molitva
O žrtvama bačenim u jame diljem Istre malo se govori i zna, ali to ne znači da ih nije bilo ili da su s godinama u narodu nestala sjećanja na mučne događaje. Stoga se župljani župe Svete Lucije svake godine, u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritativnih režima, uz poštovanje i molitvu sjećaju onih kojima se bezimeni grobovi nalaze u velikim dubinama. Ova komemoracija svake godine okuplja sve više sudionika, a ove su joj se godine priključili i svećenici vlč. Josip Kalčić i vlč. Ivan Štoković.
U jami Širočica život je skončalo, prema kazivanju svjedoka, četrdesetak zarobljenih talijanskih vojnika te domaći narodnjaci koji nisu bili po volji ondašnjim vlastima, a kod jame je 2015. godine postavljen drveni spomen križ s natpisom "Hrvatska se sjeća i moli 1945. - 2015." Uz ovaj križ i ove je godine položeno cvijeće i zapaljene su svijeće, a komemorantima je Tomislav Ferenčić pročitao pisano svjedočanstvo suvremenika i svjedoka ovih nemilih događanja.
Revolver s tri metka
Bila su to, rekao je Tomislav Ferenčić, u nemilosrdnim vremena u kojima je bilo teško biti i ostati narodni i crkveni čovjek, a otac svjedoka je to doživio na vlastitoj koži i samo je čudom izbjegao smrt.
- Na Malu Gospu 8. rujna 1943. pali su Italija i fašizam. Poslije pada Italije došlo je nekoliko muškaraca naoružanih lovačkim puškama u policijsku stanicu gdje su još bili karabinjeri i čekali daljnje odvijanje događanja. Karabinjeri su im predali oružje. A sami su čeznuli za svojom kućom i obitelji. Moj je otac dao jednom karabinjeru svoje odijelo kako bi mogao lakše neopaženo ići doma u daleke krajeve Italije, mislim na Siciliju. Je li ikada stigao ili ga je rat negdje pomeo, nikada nismo doznali. Tako su krenuli i drugi, u nepoznato, pričao je Ferenčić.
Jedne večeri, dodao je nadalje, došao je jedan drug po oca i rekao kako treba proći vlak iz Pule za Njemačku pun njemačkih vojnika i talijanskih mornara te da moraju to spriječiti. Bilo ih je devet partizana, 'ribela', kako su ih ljudi nazivali ili bandi, tako su ih nazivali Nijemci.
- Mojeg oca su naoružali starim zarđalim revolverom i dali mu tri metka. Vlak, koji se inače vrlo sporo kretao zbog opasnosti da ne naiđu na miniranu prugu, stao je. Mornari su iskakali iz vagona i bježali u nepoznato, u noć, a tridesetak njemačkih vojnika okružilo je mojeg oca koji je držao ruku na revolveru u džepu. Uperili su u njega puške. Ostali koji su doveli amo mog oca dali su petama vjetar te je tako moj otac ostao sam u rukama Nijemaca. Srećom, on je nekada bio austrijski vojnik pa je znao govoriti njemački te im je rekao da samo brane svoje mjesto i da im ne žele zlo, ali ih je upozorio i da u okolici ima puno partizana i da ne nastavljaju vlakom jer je pruga minirana. Ruku je držao na revolveru, a oni puške uperene u njega. Oficir ga je priupitao što to drži u ruci, a moj mu je otac predao stari zarđali revolver. Nijemac se nasmijao kad ga je vidio i oduzeo mu ga, rekao je nadalje Ferenčić.
Spaljivanje knjiga
Mnogi mornari su, nastavio je priču, koristili to vrijeme da nestanu iz vagona ne znajući kakva ih sudbina čeka. Vlak je krenuo dalje, a otac se vratio kući bijesan što su ga "drugovi" ostavili samog i gurnuli u ruke neprijatelja. I tada je ukućanima ispričao što mu se dogodilo.
- Njegov oduševljeni stav prema "narodnom pokretu" počeo je gubiti na snazi. Pruga je zaista bila minirana i vlak je otišao u zrak u blizini Heki. Majka je zafrkavala mog oca: 'Sada si idi po revolver!' Mornari su bježali kroz šumu i pali u ruke partizanima koji su postupili kao pravi banditi: odveli su ih do prve jame i tamo ih žive pobacali u nju. Nijemci su završili u drugoj jami gdje se vadio boksit, kraj Gračišća, rekao je Ferenčić te rezimirao događaje iz vremena neposredno nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943., a prije preuzimanja partizanske vlasti, koja je vladala dvadesetak dana nakon čega je mjesto okupirala njemačka vojska.
Kako je rekao na kraju, negdje od 10. do 15. rujna "ribeli" su zavladali i vladali dvadeset dana ,a "to su bili dani kad je sav primitivizam došao do izražaja".
- Odmah su javno spalili sve knjige do kojih su došli ili su ih ljudi donijeli. Partizanke su pjevale: Tamo doli je jena jama za uni narod ča je proti nama, a tamo doli jena druga za uni narod ča se nama ruga. Tako su pjevali a to su i radili, zaključio je Ferenčić.
Zaključnu riječ komemoracije izrekao je vlč. Zec napomenuvši kako nijedan čovjek ne smije si uzeti za pravo drugog čovjeka lišiti života jer mu ga nije niti dao.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
