U mjesecu prosincu je prilikom usvajanja proračuna Grada Umaga za 2018. godinu vijećnik Daglas Koraca (IDS) predložio da se u proračunu predvidi milijun kuna za izradu studije arhitektonsko-urbanističke koncepcije uređenja umaške starogradske jezgre i ishodovanje građevinskih dozvola, jer se izuzev u kanalizacijski sustav već godinama u stari grad nije ulagalo.
Zaštićena zona
Amandman nije prihvaćen, pa je vijećnik Damir Grunbaum (ŽZ) na prošlotjednoj sjednici Gradskog vijeća na aktualnom satu artikulirao pitanje na istu temu tražeći od gradonačelnika Vilija Bassanesea objašnjenje kada će u nizu utvrđenih gradskih prioriteta revitalizacija staroga grada postati prioritetna, činjenično obrazlažući da Umag spada u jedan od rijetkih gradova na Jadranu bogate kulturne prošlosti kojemu je stari grad devastiran i zapostavljen. Dajući odgovor Bassanese je naglasio kako je riječ o konzervatorski zaštićenoj zoni u kojoj gradske vlasti najviše mogu odlučivati o pitanju komunalne infrastrukture, kanalizacijske odvodnje, telekomunikacijske mreže, javne rasvjete i slično, dok se u druge zone i neke četvrti ne može ulaziti, dodavši da bi se skorašnjim otvaranjem hotela Kristal mogli otvoriti i uvjeti za rješavanje problematike oko obnove staroga grada.
Grunbauma nije zadovoljio odgovor, pa je podsjetio Bassanesea na djetinjstvo koje su obojica proveli u tome kvartu grada.
Novi procvat
Vođen željom da u njemu prizove emocije koje bi ga potaknule da problematici oživljavanja povijesnog središta grada pristupi žurnije i odgovornije jer su svojedobno bile izdane građevinske dozvole s kojima se moglo krenuti u rješavanje tog problema. Iz svega se može zaključiti kako gradski vijećnici sve češće traže da umaški stari grad sa svojom srednjovjekovnom venecijanskom arhitekturom doživi novi procvat jer bi najveća katastrofa bila dopustiti da ga razori ljudska nebriga. Do sada su vijećnici izglasavanjem planova i projekata podržavali stalne promjene u prostoru i futurističke projekte, ali uloga je svih generacija posredovati između prošlosti i budućnosti, pa stoga ni jedan prostor u gradskom centru ili novim gradskim zonama ne bi trebao kompenzirati ili zamijeniti prostor povijesne jezgre. (S. BOSNIĆ)