Kada su godišnji odmor odlučili provesti aktivno u Paklenici, Buzećani Marin Bratetić i Luka Lončar, članovi HGSS Stanice Istra, nisu ni slutili da će stjecajem okolnosti sudjelovati u jednoj od najtežih akcija spašavanja planinara s izrazito nepristupačnog terena kod Vaganskog vrha, najvišeg vrha Velebita, koji je zajedno s psom skliznuo oko 150 metara niz padinu. Tehnički i fizički izuzetno zahtjevna noćna akcija spašavanja po snijegu i ledu trajala je gotovo 13 sati. U njoj je sudjelovalo tridesetak pripadnika HGSS-a iz stanica Gospić, Zadar, Split i Istra.

- Prilikom pada planinar je zadobio teži prijelom potkoljenice. Doslovno je imao sreću u nesreći, jer strmina je zastrašujuća i posljedice su mogle biti tragične, rekli su nam u telefonskom razgovoru Marin Bratetić i Luka Lončar. Dojmovi se polako sliježu, a prevladavajući je osjećaj zadovoljstva što je akcija uspješno okončana.

Dva mlada buzetska HGSS-ovca još su 27. prosinca otputovala na desetodnevni odmor u Starigrad, u Nacionalni park Paklenica na obroncima južnog Velebita, područje izuzetno bogato kanjonima, jamama i okomitim stijenama, zbog čega je omiljena destinacija planinara, penjača i alpinista. Cilj je bio novogodišnje blagdane provesti u planinarenju i penjanju, čime se i inače bave.

U subotu, prvog dana u novoj godini, odlučili su napraviti krug do visoravni Rujno na Velebitu. Po povratku u apartman krenuli su spremati večeru kada ih je nazvao pročelnik HGSS-a Stanice Istra Martin Glavić i rekao da je krenula akcija spašavanja planinara te da ih je, s obzirom da su u Paklenici, stavio na raspolaganje zadarskim kolegama. Dojava o unesrećenom planinaru kod Vaganskog vrha na 1.757 metara nadmorske visine HGSS-ovim stanicama upućena je u subotu oko 18.30 sati.

- Pokupili su nas u Starigradu u 20.30 sati i mi smo već oko 21 sat startali s visoravni Veliko rujno. Oko pola noći bili smo na Vaganskom vrhu kod unesrećenog, s time da su HGSS-ovci iz Gospića stigli otprilike pola sata prije nas. Uspon do Vaganskog vrha bio je prilično zahtjevan i težak, i fizički i tehnički, zbog snijega i leda. Obavezna oprema bile su dereze i cepin. Trebalo nam je tri sata da dođemo do unesrećenog planinara. Dok smo mi stigli, kolege iz Gospića već su ga izvukli na ravnicu i pripremili njegov transport. Sudjelovali smo u transportu, u povlačenju nosila. Povlači se kada je uzbrdica, ekipa od četvero do šestero spašavatelja drži nosila, i u slučaju nizbrdice se koči. Svi se stalno izmjenjuju na svim pozicijama, malo na nosilima, malo na povlačenju, malo na kočenju jer je to jako zahtjevno. Unesrećeni planinar je bio ispod Vaganskog vrha prema sjevernoj strani, digli smo ga na Vaganski vrh i spustili na Bunovac na ličkoj strani. Transport je trajao šest sati tako da je timu hitne medicinske pomoći predan u nedjelju u 7.55 sati, kaže Marin.

Povezane vijesti

• U rivu se ulaže novih 9,5 milijuna kuna
• Tradicija izgradnje drvenih brodova ključ je razvoja turizma
• Muškarac onesviješten plutao u riječkoj luci, brzom reakcijom spasili ga prolaznici