Lako je slaviti Uskrs kada je sve lijepo i lako, kada se smijemo "izgubiti" u mnoštvu, kada nam pjesma, buka i veselje dopuste da nekako zaboravimo na sebe, u drugi plan stavimo svoje dvojbe, brige i nedoumice. Kada nam je smrt nekako daleko. No slaviti Uskrs usred nabrajanja zaraženih i mrtvih, u strahu za vlastito zdravlje i život, u toj kulturi straha i smrti slaviti pobjedu života, e to je već za svaku pohvalu!

Kako jedan mali, sićušni virus, čiju veličinu izražavamo u mikronima, može promijeniti svijet i ljude?! Kako odjednom nestaju sve političke, kulturološke i vjerske razlike! Zašto?

Zato što svi mi, bez obzira na sve, želimo život, ostati na životu. Žilavo se borimo protiv smrti. To je naš svakodnevni Uskrs. Eto kako je taj mali virus učinio ono što smo mi sa svim svojim propovijedima i nagovorimo teško uspijevali: doživjeti Uskrs kao simbol vjere i nade u život, štoviše, kao garanciju da smrt nikada ne može pobijediti život. 

Vjerujemo u pobjedu života

Mnogima od nas biti će teško i bolno doživjeti Uskrs dok smo sami ili okruženi malobrojnima, zatvoreni u našim domovima. Ali prisjetimo se da su i Kristovi učenici iza zatvorenih vrata čekali Uskrsloga. Kao što to moramo svi mi ovih dana. Prisjetimo se da ni kod uskrsnuća Kristova nije bilo prisutno mnoštvo. Nije bilo buke, vike ili slavlja. Čak ni pjesme. Nisu zvonila zvona. Kao što toga neće biti ove godine ni u našim crkvama, na našim ulicama i trgovima. Vjerujem da je time nama svima uručena poruka kako se istinski Uskrs događa, ili bi se trebao dogoditi, prvenstveno u ljudskim srcima. Jer, Uskrsli se najprije očitovao onima koji su mu bili najbliži i koje je najviše volio. Očitovao se onima koji su ga voljeli, a ne samo istomišljenicima ili znatiželjnicima. Između boli Kalvarije, događaja Uskrsa, pa i nakon toga - vlada tišina. Govore samo ljudska srca. Srca koja žele život, svoj i život drugih. Kao što ovih dana tišina vlada na našim ulicama, ali zacijelo ljudska srca ne šute.

Baš je zanimljiv taj sićušni virus. Straši nas i boli nas, ali nas vraća na ono bitno. Da preispitamo vlastita srca, naše misli, osjećaje, čežnje, vrijednosti, mogućnosti, našu vjeru i nadu. Sadašnje generacije ljudi, a to smo svi mi, pišemo povijest. Pišemo lekciju odgovornog ponašanja, solidarnosti bez ikakvih ograničenja, čovjekoljublja, žrtve za drugoga. Sljedeće generacije moći će od nas mnogo toga naučiti. Zar smijemo onda biti pesimistični? Zar sve to ne budi u nama svojevrsni ponos? Suočeni s tisućama zaraženih i mrtvih svakoga dana diljem svijeta, mi slavimo Uskrs jer vjerujemo u pobjedu života. 

Po tome će nas povijest pamtiti 

Lako je slaviti Uskrs kada je sve lijepo i lako, kada se smijemo "izgubiti" u mnoštvu, kada nam pjesma, buka i veselje dopuste da nekako zaboravimo na sebe, u drugi plan stavimo svoje dvojbe, brige i nedoumice. Kada nam je smrt nekako daleko. No slaviti Uskrs usred nabrajanja zaraženih i mrtvih, u strahu za vlastito zdravlje i život, u toj kulturi straha i smrti slaviti pobjedu života, e to je već za svaku pohvalu! Po tome će nas povijest pamtiti. Oni stariji će svojoj djeci moći pričati, štoviše moći će primjerom dokazati, što znači vjera u život, u Uskrs.

Čak i oni koji nisu praktični vjernici, ali će nekako obilježiti ovaj Uskrs, postaju vjernici na svoj osobni ljudski način. Jer i oni proživljavaju ove strahove i muke, iskazuju solidarnost i brigu svojim bližnjima, i teže za zdravljem i životom. A ova opća ljudska dimenzija Uskrsa zajednička je svima nama, upisana u našu narav, bez obzira na to kakve smo boje kože, vjere, ili u kakvoj civilizacijskom podneblju živimo. Mi nikako da shvatimo kako smo svi na prvom mjestu ljudi, a kako su sve ostale razlike u drugom planu. Tome nas, doduše na bolan način, uči mali zlokobni virus. Jer, ako svi želimo život, bilo samo ovozemni ili i onaj Vječni, mi smo uskrsni ljudi. 

Biće koje je predodređeno za život 

Eto još jednog čuda kojega je uzrokovao zlokobni sićušni virus. Objedinio je cijeli svijet, zbližio sve ljude oko jednog cilja: pobijediti smrt i vjerovati u život. Ima li čovjeka u svijetu koji može reći da to ne želi? Ne vjerujem da je ikada u povijesti bilo toliko ljudi diljem svijeta koji su bili i još uvijek jesu objedinjeni oko ove temeljne uskrsne poruke.

Znali mi to ili ne, vjerovali mi to ili ne, jedno je sigurno: nikakva pandemija, sa svim svojim strahovima i smrtima, ne može pobijediti izvornu Božju nakanu da čovjeka stvori kao biće koje je predodređeno za život. Nadam se da će ove misli unijeti zraku radosti i optimizma u naše domove i naša srca. Svim čitateljima Glasa Istre želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

Povezane vijesti

• Za uskršnju košaricu od 650 do 1.600 kuna
• Uskršnji blagdani: U Istri se očekuje 55 tisuća noćenja
• Talijanima i Nijemcima Istra omiljeno odredište za kratak blagdanski odmor