Snimio M. MIJOŠEK
Čim smo oglasili stan za iznajmljivanje zvalo nas je dvadeset ljudi. Potražnja je ogromna, iznenađeno će vlasnica jednog apartmana koja priznaje da je većina cijena najma stanova i dalje prenapuhana
Pronaći stan u ovo doba godine pred početak sezone nemoguća je misija - bila, ali čak i u korona vrijeme - ostala. Podstanari su kao neke persone non grate. Kao neka siva zona. Ljudi bez stana ponekad su tretirani kao ljudi drugoga reda. I dok se vani podstanarstvo gotovo podrazumijeva jer rijetko tko si može priuštiti stan, kod nas se podstanarstvo tretira gotovo kao nužni smještaj. I ne čudi, jer su Hrvati treći u Europi, prvi su Rumunji, u posjedovanju nekretnina. Čak, 92,1 posto građana ima kuću ili stan dok, primjerice, u jednoj bogatoj Njemačkoj vlastitu nekretninu posjeduje negdje oko 50 posto stanovništva.
Činjenica je da su stanovi kod nas velikim dijelom nasljeđe prethodnog sistema gdje su se besplatno dobivali i otkupljivali po jeftinim cijenama. A zanimljivi Eurostatovi podaci pokazuju da što su države bogatije to manji postotak stanovništva posjeduje nekretninu. Na tragu te filozofije, posljednjih je godina nekretninski biznis cvjetao.
Podstanari zadnja opcija
Pojavom airbnba i bookingcoma, gotovo da nije bilo osobe koja nije imala stan za iznajmljivanje ostao od bake ili se kupio na kredit. No, te iste stanove nitko nije želio iznajmljivati na duže vrijeme jer se novac zarađivao na zlatnim kokama - turistima. Mjesečni najam stana, nerijetko se zarađivao u nekoliko dana pa su podstanari bili zadnja opcija. Nužno zlo.
U jednom trenutku pronaći stan bilo je ravno dobitku na lutriji, posebice ako ste imali djecu i kućnog ljubimca. Jer svijet je postao globalno selo, ljudi su sve više putovali, a apartmani su nicali kao gljive i gotovo da nema kuće pa i zgrade koja nije ukrašena malom plavom tablicom s oznakom apartmana.