Više od mjesta gdje se jede
IZ ROVINJSKE GUŽVE PRESELILI NA SELO - TIPICO GREEN GARDEN "Ovdje gosti mogu šetati, istraživati zanimljivu i bogatu okolicu ili jednostavno siti utonuti u ležaljku i malo odspavati"
Snimio M. MIJOŠEK
Želimo gostima pružiti cjelokupan doživljaj, postati više od mjesta gdje će samo nešto pojesti. Ovdje mogu šetati, istraživati zanimljivu i bogatu okolicu ili jednostavno utonuti u ležaljku i malo odspavati, ističe Boris Coc
Komentari na Trip Advisoru ne lažu. Restoran "Tipico Green Garden" u Rovinju zaista je s razlogom osvojio čak 1.200 posjetitelja koji su na ovoj platformi ostavili pozitivan osvrt. Šljunčanim puteljkom u sjeni visokih stabala stiže se do imanja na 20 tisuća kvadratnih metara. Prostranost objekta i njegove okolice na posjetioca ostavljaju upečatljiv prvi dojam. Dok se uživa u cheesecakeu, konji oko vas brste grožđe. Tu su masline, stabla šipka, a ukoliko raste menta, vlasac i druge biljke. Tišina, daleko od gradske vreve, prekinuta je tek ritmičkim protestom zrikavaca.
Vlasnički trio odavno dobro pliva u ugostiteljskim vodama. Dario Rimac je rođen u Sarajevu, otac i majka su mu kuhari, a nakon rada po raznim ugostiteljskim objektima u Irskoj i Austriji skrasio se u Rovinju. Tu je upoznao sadašnju ženu. Boris Coc je iz Zagreba, a već četvrt stoljeća u istarskoj perjanici turizma radi u vrhunskim restoranima. Omar Abuselyana se osim karijerom vrhunskog sportaša također može pohvaliti dugim iskustvom u poslu. Ovaj rođeni Rovinjež još od tinejdžerskih dana, ljeta uglavnom provodi radeći po raznim lokalima.
Garibaldi, Bonnie i Mimibel
- Želimo gostima pružiti cjelokupan doživljaj, postati više od mjesta gdje će samo nešto pojesti. Ovdje mogu šetati, istraživati zanimljivu i bogatu okolicu ili jednostavno siti utonuti u ležaljku i malo odspavati, ističe Boris.
Jedan u nizu popratnih sadržaja je jahanje. Na imanju imaju konja i dvije kobile: Garibaldi, Bonnie i Mimibel. Borisova djevojka već se dugi niz godina bavi spomenutom aktivnošću.
U unutrašnjem prostoru, nalik pravoj istarskoj konobi, četrdesetak je sjedećih mjesta, a na vanjskim stolovima mogu primiti još sedamdesetak gostiju.
- Sasvim nam je dovoljno 110 mjesta. Ne želimo ići preko toga, gubi se kontakt s gostima, a to nam nije cilj, napominje Boris.
Vani je teško odabrati idealno mjesto. Slatku će dvojbu zadati stolovi u vrtu i oni pod hladovinom loze. Što god se odabere, zagarantiran je pogled ugodan oku. Posebno na jednog konja, stasitog Garibaldija koji plijeni pažnju elegantnošću i svileno glatkom grivom.
Nesretan datum
Restoran je, zapravo, otvoren prije nekoliko godina, ali na drugoj adresi. "Tipico Green Garden" je antiteza prvotnog restorana "Tipico," smještenog u samom srcu Rovinja. Nakon niza godina u centru grada, vlasnički trio se zasitio poteškoća s nabavkom u skučenom prostoru i gužve. Odvažili su se na promjenu poslovne strategije. Na novoj su lokaciji odbacili koncept fine dininga i mudro odlučili otvoriti se gostima obližnjih kampova Valalta, Valsaline i Amarin.
Službeno otvorenje na novoj lokaciji dogodilo se u petak 13., u ožujku. Datum je itekako ispao nesretan. Već nakon tri dana bili su zbog korone prisiljeni zatvoriti netom otključana vrata. Govore nam kako su neko vrijeme tijekom karantene vršili dostavu, ali jednostavno to nije bilo to. Kompletan dojam dobiva se tek ovdje, na otvorenom, dok udišeš svjež zrak i gledaš kako Garibaldi pedantno žvače jabuku.
Zahvaljujući prostranosti već su 15. svibnja imali uvjete za ponovno otvaranje, a otad je promet sve bolji. Dobra riječ brzo se širi, lokalni gosti sve su češći. Vjerni posjetioci koji su nekada dolazili kod njih u grad, ne ustručavaju se malo potegnuti autom i doći na novu lokaciju.
Ako išta u ovom restoranu posebno dolazi do izražaja, onda je to njihov iskren i nenametljiv pristup poslu. Nisu isključivi po pitanju klijentele, konobari su odlično potkovani i dobro im je poznata interakcija s gostima. Prepoznali su važnost pružanja idealnog, a ne najskupljeg jela. Svoju hranu žele približiti domaćim ljudima te su zbog toga odlučili ostati otvoreni cijelu zimu. Lokacija je prikladna za proslavu vjenčanja, rođendana ili krstitki. Mnoge fešte takvog tipa bile su i zakazane, ali je koronavirus spriječio njihovo održavanje.
U restoranu je zaposleno dvanaestoro ljudi. Nakon Dajane, koja mijesi tjesteninu, najstariji je 37-godišnji Boris.
- Dobro da je ona tu, inače bih ja nosio teret najstarijeg, šali se Boris.
- Dobra smo ekipa, u špici zna bit galame i dernjave, ali bitno je da to sve prođe, pa na kraju večeri svi skupa sjednemo i još se malo družimo. Za restoran je jako bitno da osoblje dobro funkcionira zajedno, svjestan je toga Dario.
Inovativna strategija
Zrela i inovativna strategija poslovanja vidljiva je i u sastavljanju jelovnika. Boris, Dario i Omar često putuju i upoznati su s aktualnim svjetskim kulinarskim trendovima. Znaju što prolazi. Dok vegetarijanci u tipičnom restoranu uglavnom jedu mješavinu raznih priloga, u Tipicu mogu birati između ni manje ni više nego sedam vrsta jela. Pažnju najviše plijeni punjena tikvica s rižotom od povrća, mozzarellom i miješanim sjemenkama.
- Ciljamo na alternativni istarski meni. Pokušavamo modernizirati tradicionalna jela naših prostora, govori nam Dario.
Na pitanje zbog kojeg im se jela gosti vraćaju odgovara kako najviše preferiraju brancin u škartocu i općenito bijelu ribu pečenu u krupnoj soli. Mami ih i dobar steak pečen na prostranom roštilju - ramsteak, Ribeye, biftek, fiorentina i popularni T-bone. Za goste koji preferiraju tjesteninu tu je Dajana, koja na tradicionalan način mijesi pljukance, raviole i njoke.
Kušali smo domaće pljukance u umaku od pršuta i tartufate. Ostavili su dubok gastronomski dojam, zbog kojeg će nas u Tipicu zasigurno vidjeti opet. Za pohvalu su i ravioli punjeni svježim sirom i špinatom, koji na začinskom maslacu poprimaju poseban okus i blagu hrskavu teksturu. Zadovoljile su i punjene rajčice sa satarašom i feta sirom na hrskavoj salati.
Uzgoj povrća
Omar, Boris i Dario imaju pregršt ideja kako vlastiti restoran podići na viši nivo. Nekoliko začina, od mente do vlasca, ubrani su u blizini restorana. Planiraju urediti njivu na kojoj bi sadili ekološko povrće. U planu je i omanja farma s kokošima koje bi im nesle domaća jaja. Pored ulaza žele izgraditi igralište za djecu i dodatno obogatiti popratni sadržaj, a bogata ponuda vlastitih proizvoda bila bi dostupna i gostima. Na izlazu iz restorana instalirali bi omanji štand kako bi gosti dio kušanih namirnica po niskim cijenama mogli ponijeti sa sobom i pripremiti ih u kampu, apartmanu ili vlastitoj kući. Održivost i svijest o okolišu ovdje nisu novitet. "Tipico" već duži period odvaja otpad, a od organskih ostataka radi kompost.
Svojim potencijalom "Tipico" sam sebi nagovješćuje perspektivnu budućnost. Ukoliko nastave sa sadašnjim pristupom prema gostima, hrani i osoblju njihova će atraktivna lokacija i dobra hrana biti dodatno prepoznati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
