Dobar dio života proveo sam uz petrolejsku lampu, a danas razgovaram s unucima preko skypea. Potpuno sam svjestan svog stanja i godina, ali mi je srce mlado. Imam snage da još malo izdržim
General Ivan Mišković Brk (Snimio Marcello Rosanda)
Nekoć najmoćniji čovjek vojnih sigurnosnih službi Jugoslavije i Titov prvi i jedini specijalni savjetnik za sigurnost, general, Premanturac Ivan Mišković zvani Brk jučer je navršio godinu više od jednog stoljeća. Sva mu sila ljudi i dalje želi čestitati rođendan, pa mu se javljaju čak i nepoznate osobe iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Rođendan je, međutim, proslavio u uskom krugu obitelji i prijatelja, ali je ipak ponovno pristao na intervju s nama. Nakon što smo posljednji put razgovarali prije točno godinu dana, i dalje je izuzetno lucidan i za jednog 101-godišnjaka izuzetno dobrog zdravlja.
Da zabune ne bude, njegova sjećanja i kapital povijesnih svjedočanstava neće otići u zaborav. Jedan od najpoznatijih povjesničara naših prostora Andrej Bader s generalom Miškovićem surađuje već dugi niz godina, a ta je sinergija do sada iznjedrila dvije povijesno značajne autobiografske knjige, dok je treća, a možda ne i zadnja, trenutno u štampi. Samo je pitanje tjedana kada će ugledati svijetlo dana.
- Uhvatili ste me u povoljno vrijeme, danas se osjećam jako dobro. Inače me zna pogoditi svaka malo jača promjena vremena, kaže general nakon razgovora koji se protegnuo na gotovo sat vremena. Pričao je o novoj knjizi, bratu Milanu, nedavno preminulom generalu Branku Mamuli koji je također imao 101 godinu, geopolitičkoj situaciji na Balkanu, neugodnim iskustvima s Jovankom Broz, pa i tajnama njegove dugovječnosti, ovogodišnjim lokalnim izborima i mnogočemu drugom.
- Prvo, sretan vam rođendan. Kako se osjećate i kakvo vam je zdravlje?
- Prvo vam moram reći da sam potpuno svjestan svog stanja i godina, ali mi je srce mlado. Imam snage da još malo izdržim. Do sada sam, pak, prebolio sve što se moglo preboljeti. Difteriju i upalu pluća u djetinjstvu, u partizanima opet upala pluća, pjegavi tifus, pa razna ranjavanja, lom ramena u prevrtanju amfibijskog vozila, karcinom abdomena nakon rata, te na koncu dva moždana i dva srčana udara. Često se pitam koji su razlozi tako dugom životu.
- I jeste li došli do zaključka?
- Jesam, i on je sljedeći: disciplina i životni optimizam. Ako bi analizirali obiteljsku genetiku, to bi bio veliki plus, svi su moji doživjeli duboku starost. Razne bolesti su, naravno, minus. Idemo dalje, hrana. Oduvijek sam se hranio vrlo pravilno i redovito, pa čak i u vrijeme siromaštva. Nikada nisam pio, tu i tamo koju čašu vina. Cigareta sam se ostavio prije 60 godina. Što se tiče stresa, to je zasigurno najgori faktor. I tu dolazimo do životnog optimizma, koji je proizašao iz odnosa u obitelji, od malena. Živjeli smo jako skladno i nikad nisam doživio bilo koju svađu.
- Veliku ulogu u tome imao je i vojnički život koji ste vodili.
- Je, ali nije presudno. I prije rata, ulaskom u ilegalni komunistički pokret, živio sam po strogim pravilima takvih pokreta, što zahtjeva ogromnu disciplinu. Imaš dva života, onaj svakodnevni, a drugi tajni. Nakon toga dolazi rat, a život u partizanima iziskivao je također prilagođavanje strogim pravilima. Ukratko, cijeli sam život morao biti vrlo discipliniran. Konačno, bio sam u braku 67 godina. Da se malo i našalim - kao ateist živim kršćanskim životom.
- Imate li još koju tajnu dugovječnosti?
- Da, a zove se prilagodba. Već dugo vremena živim i u prošlosti i u sadašnjosti. Ravnoteža među njima održava moju mentalnu kondiciju. Također, shvatio sam da bez promjena nema života, pa se zato stalno prilagođavam. Pa i lani sam vam rekao da sam dobar dio života proveo uz petrolejsku lampu, a danas razgovaram s unucima preko skypea.