TITOV GENERAL IZ PREMANTURE

IVAN MIŠKOVIĆ BRK, proslavio je 102. rođendan, ali ne staje. Priprema knjigu o Jovanki Broz, spletkama na dvoru, Titovim generalima koji su nestali...

Miškoviću su na rođendan u Premanturu došli Stipe Mesić, Boris Miletić, Damir Kajin i mnogi drugi, među kojima i povjesničar Andrej Bader, s kojim radi na četvrtoj knjizi

| Autor: Marcello ROSANDA
General Ivan Mišković u razgovoru s našim novinarom (Snimio Dejan Štifanić)

General Ivan Mišković u razgovoru s našim novinarom (Snimio Dejan Štifanić)


I ove smo godine imali priliku biti u društvu generala Ivana Miškovića na dan njegovog rođendana. Nisu to bilo kakve proslave, a kamoli godine. Svaki rođendan nakon 100-tog je vrijedan posebne pažnje i slavlja, a pogotovo ako se radi o generalu koji puni 102 godine, a u naponu snage bio je jedan od najmoćnijih ljudi bivše države.

S povjesničarom Andrejem Baderom radi na već četvrtoj autobiografskoj knjizi. "Sve ovisi o tome hoću li biti u stanju, a plan je da budem", najavio je Mišković.

Izjavu smo prvo, naravno, tražili od Badera, koji je trenutno vjerojatno najbliži suradnik generala Miškovića.

(Snimio Dejan Štifanić)Andrej Bader (Snimio Dejan Štifanić)

"Sama činjenica da je ovaj čovjek razgovarao s Nehruom, Nasserom, Che Guevarom ili Titom, da je bio jedna od najmoćnijih figura druge polovice 20. stoljeća, to već daje svu potrebnu težinu. Upravo se nalazimo 30-tak metara od njegove rodne kuće, on je fetivi, pravi Premanturac, tako da su na njegov rođendan došli istarski župan Boris Miletić, gradonačelnik Buzeta Damir Kajin, počasni građanin Medulina i bivši predsjednik države Stjepan Mesić, a tu je i načelnik Medulina Ivan Kirac. Mogu vam ekskluzivno najaviti da već pripremamo četvrtu knjigu. Radi se o mastodonstkom materijalu, a toga smo bili svjesni i na samom početku, koji prelazi normalne okvire trilogije. Puno toga je ostalo visjeti i grijeh je ako to ne izađe kao knjiga", kazao je Bader i otkrio nam da će četvrta knjiga govoriti o tome kako su se određene političke figure uzdizale u hijarhiji, tko su bili ljudi iza zavjese, primjerice tko je bila Jovanka Broz prije nego što je postala Jovanka Broz, kako je uopće došla u Titov najuži krug. Pisat će, najavljuje Bader, i o generalima koji su se uzdigli, a onda su zbog spletki na dvoru nestali. Bit će još dublja retrospektiva i rendgenski jača analiza svega onoga što se događalo na ovim prostorima, prokomentirao je Bader, a na naše pitanje o spomen ploči Brkovom bratu u Premanturi odgovorio nam je načelnik Kirac.

"Nakon vašeg upita odlučili smo otkriti jednu spomen ploču u Premanturi i obilježiti tako naše velike ljude iz tog mjesta. Istaknut ćemo ih, a među njima će biti i brat generala Miškovića", najavio nam je Kirac.

"Općina Medulin nije samo općina s prekrasnom prirodom, nego i općina koja u svojoj povijesti ima, na naš ponos, veliki broj povijesno, kulturno i politički bitnih ličnosti. Jedna od tih velikih političkih figura je nesumnjivo general-pukovnik Ivan Mišković. Možda je upravo zbog svog rođenja u Premanturi i doživio fenomenalne 102 godine koje danas slavimo i od sveg srca mu čestitamo", zaključio je Kirac, nakon čega smo o Miškoviću i njegovoj ulozi pitali župana Borisa Miletića.

Nema mu ravnog

"Prije svega, nije tako često da netko doživi 102 godine, a da je pritom toliko aktivan u smislu zapisa koje ostavlja budućim naraštajima. Danas u Istri nema osobe koja se može mjeriti s njegovom ulogom i značajem u vojno-političkom životu bivše države. Prema tome, drago mi je da imam tu čast, kao istarski župan, proslaviti njegov rođendan i biti ovdje s njim, voditi još jedan ugodan razgovor i razgovarati o nekim davnim događanjima. Sretno mu bilo i neka još dugo poživi", izjavio je Miletić.

Župan Miletić sa slavljenikom (Snimio Dejan Štifanić)Župan Miletić sa slavljenikom (Snimio Dejan Štifanić)

Bivši predsjednik Stjepan Mesić održao je govor i prisjetio se nekih davnih vremena u kojima je i on imao svojevrsnu ulogu.

"Drago mi je da sam stigao, iako sam kasnio, ali morate znati da nisam ja vozio. Inače, general Mišković je meni poznat iz 1944. godine. U štabu kod mog oca došli su Mišković i njegov brat Milan koji su u ono vrijeme bili slavonski partizanski rukovodioci. Uvijek sam mislio da su oni Brođani, ali kako je vrijeme prolazilo, tako smo upoznavali svoje biografije i saznao sam da su otišli iz Italije, odnosno talijanskog dijela Istre gdje su fašisti preuzeli vlast. Mi partizani se, znate, nismo nikada povlačili, samo se okrenuli na drugu stranu i opet naprijed. Drago mi je da general i dalje ima autoritet kojeg je dobio svojim radom i borbom, a ovdje u Istri se to cijeni i prepoznaje. Zato čestitam Istranima što su prepoznali njegove zasluge, ali i cijele njegove familije. Godine 1943. imao sam deset godina, ali djeca u ratu brže sazrijevaju. Sa 10 godina znao sam sve komandante brigada, tad nam je pet tenkova puno značilo. Ipak, na kraju rata sam malo napustio bojno polje, starci i djeca su se nakratko povukli pa se vratili prelazom preko Dunava. Dakle, nisam ratovao, ali sam osjetio rat", kazao je Mesić, a za izjavu je bio raspoložen i gradonačelnik Buzeta Damir Kajin.

Snimio Dejan ŠtifanićStipe Mesić (Snimio Dejan Štifanić)

(Snimio Dejan Štifanić)Damir Kajin (Snimio Dejan Štifanić)

"General je ostavio daleko veći trag na saveznom nivou nego istarskom, ali taj čovjek nije bilo tko u Jugoslavenskoj politici budući da je, primjerice, bio u stanju detronizirati Aleksandra Rankovića. To treba uvažavati i respektirati njegov doprinos onom i ovom dobu. Nadam se da ćemo se još dugo družiti, danas je s nama i još ćemo jednom ponoviti gradivo jer nam je Mišković inspiracija u našem radu", kazao je Kajin.

Mišković zvani Brk interesantan je i zbog toga što je, prvo, rođeni Premanturac, a drugo, bio je Titov prvi i jedini specijalni savjetnik za sigurnost. Nakon djetinjstva kojeg je obilježilo sklanjanje od prisilne talijanizacije u Premanturi i prvih koraka u vlaku koji je tu narodnjačku obitelj vodio prema Jugoslaviji, u Slavonski Brod, pa sve do ulaska u ilegalni komunistički pokret i partizanske borbe protiv okupatora, Mišković se polako formirao kao vojnik i obavještajac - naposljetku čovjek od najvećeg povjerenja maršala Tita i jedno vrijeme najmoćniji čovjek vojnih sigurnosnih službi (druge) Jugoslavije.

Nakon Drugog svjetskog rata već je bio vrlo visoko rangirani oficir Kontraobavještajne službe (KOS) u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a 1963. je godine imenovan načelnikom te službe. Potom je, po Titovoj zapovijedi, bio glavni sudionik eliminacije tada svemoćnog Aleksandra Rankovića. U KOS-u je ostao do 1971., kada postaje Titov specijalni savjetnik za sigurnost, dok je dvije godine kasnije, poslije sukoba s Jovankom Broz, smijenjen i maknut iz Maršalove blizine. Tada odlazi na višegodišnje bolovanje. Rehabilitacija dolazi nakon nekoliko godina, ali nikada na tako visokim funkcijama.

U svojih je 102 godine prebolio, kako kaže, sve što se moglo preboljeti. Od difterije i upale pluća u djetinjstvu, pa opet upale pluća u partizanima, pjegavi tifus, da ne zaboravimo i razna ranjavanja, lom ramena u prevrtanju amfibijskog vozila, do karcinoma abdomena nakon rata, te još dva moždana i dva srčana udara. Često se i sam pita koji su razlozi tako dugom životu, a ponešto o tome nam je ispričao u prošlogodišnjem razgovoru.

Zanimljivo je, ali i povijesno važno, prisjetiti se značaja još jednog Premanturca, njegovog brata Milana, koji je onomad bio savezni ministar unutarnjih poslova SFRJ, prvi Hrvat na toj poziciji. Dakle, u jednom trenutnu prije 60-tak godina svu policiju drži jedan brat, a svu vojsku drugi koji je još uvijek živ. Dva dječaka iz Premanture. Bitno je napomenuti i to da je upravo Milan dao nalog da se početkom 50-ih godina dovede struja do Premanture i pokrenuo asfaltiranje ceste do tog njegovog rodnog sela.

Prije mnogo godina postojala je spomen ploča njemu u čast na njihovoj staroj kući u Premanturi. Vremenom je, nekim čudom karakterističnim za 90-te godine, nestala i general Mišković je više puta izrazio žaljenje za tim i apelirao da se ona vrati. Neki će reći i da se radi o velikoj povijesnoj nepravdi, a stoji činjenica da se Milan Mišković rijetko, gotovo nikada, ne spominje onda kada bi to trebalo. Recimo, barem tijekom važnih obljetnica.

Ipak, Generalova sjećanja i povijesna svjedočanstva, odnosno barem dobar dio, ostat će trajno zapisana u tri knjige od kojih je posljednja poprilično friško izdana. Naime, kao što je poznato, jedan od istaknutijih istarskih povjesničara Andrej Bader s Miškovićem surađuje već nekoliko godina, a ta je intenzivna komunikacija do sada iznjedrila tri iznimno vrijedne i povijesno značajne autobiografske knjige.

Od značajnijih tema o kojima smo do sada razgovarali može se istaknuti njegova uloga u očuvanju Kamenjaka kakvim ga danas imamo. Jer, Mišković je 70-ih godina spriječio generala Ljubičića da od tog krajobraza trajno napravi vojni poligon. Štoviše, kasnije je spriječio i da se francuskim kapitalom od Kamenjaka napravi apartmansko naselje. To su malo poznate priče, a svakako su interesantne i hvale vrijedne. Bilo je tu riječi i o izuzetnom neslaganju s pokojnom Jovankom Broz i generalom Mamulom, ali se razgovaralo i o tekućim zbivanjima.

"Vidite, neke stvari koje sam dugo držao u sebi, sada izbacujem. Tko hoće neka čita", kazao nam je jednom prilikom.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter