Miškoviću su na rođendan u Premanturu došli Stipe Mesić, Boris Miletić, Damir Kajin i mnogi drugi, među kojima i povjesničar Andrej Bader, s kojim radi na četvrtoj knjizi
General Ivan Mišković u razgovoru s našim novinarom (Snimio Dejan Štifanić)
I ove smo godine imali priliku biti u društvu generala Ivana Miškovića na dan njegovog rođendana. Nisu to bilo kakve proslave, a kamoli godine. Svaki rođendan nakon 100-tog je vrijedan posebne pažnje i slavlja, a pogotovo ako se radi o generalu koji puni 102 godine, a u naponu snage bio je jedan od najmoćnijih ljudi bivše države.
S povjesničarom Andrejem Baderom radi na već četvrtoj autobiografskoj knjizi. "Sve ovisi o tome hoću li biti u stanju, a plan je da budem", najavio je Mišković.
Izjavu smo prvo, naravno, tražili od Badera, koji je trenutno vjerojatno najbliži suradnik generala Miškovića.
"Sama činjenica da je ovaj čovjek razgovarao s Nehruom, Nasserom, Che Guevarom ili Titom, da je bio jedna od najmoćnijih figura druge polovice 20. stoljeća, to već daje svu potrebnu težinu. Upravo se nalazimo 30-tak metara od njegove rodne kuće, on je fetivi, pravi Premanturac, tako da su na njegov rođendan došli istarski župan Boris Miletić, gradonačelnik Buzeta Damir Kajin, počasni građanin Medulina i bivši predsjednik države Stjepan Mesić, a tu je i načelnik Medulina Ivan Kirac. Mogu vam ekskluzivno najaviti da već pripremamo četvrtu knjigu. Radi se o mastodonstkom materijalu, a toga smo bili svjesni i na samom početku, koji prelazi normalne okvire trilogije. Puno toga je ostalo visjeti i grijeh je ako to ne izađe kao knjiga", kazao je Bader i otkrio nam da će četvrta knjiga govoriti o tome kako su se određene političke figure uzdizale u hijarhiji, tko su bili ljudi iza zavjese, primjerice tko je bila Jovanka Broz prije nego što je postala Jovanka Broz, kako je uopće došla u Titov najuži krug. Pisat će, najavljuje Bader, i o generalima koji su se uzdigli, a onda su zbog spletki na dvoru nestali. Bit će još dublja retrospektiva i rendgenski jača analiza svega onoga što se događalo na ovim prostorima, prokomentirao je Bader, a na naše pitanje o spomen ploči Brkovom bratu u Premanturi odgovorio nam je načelnik Kirac.
"Nakon vašeg upita odlučili smo otkriti jednu spomen ploču u Premanturi i obilježiti tako naše velike ljude iz tog mjesta. Istaknut ćemo ih, a među njima će biti i brat generala Miškovića", najavio nam je Kirac.
"Općina Medulin nije samo općina s prekrasnom prirodom, nego i općina koja u svojoj povijesti ima, na naš ponos, veliki broj povijesno, kulturno i politički bitnih ličnosti. Jedna od tih velikih političkih figura je nesumnjivo general-pukovnik Ivan Mišković. Možda je upravo zbog svog rođenja u Premanturi i doživio fenomenalne 102 godine koje danas slavimo i od sveg srca mu čestitamo", zaključio je Kirac, nakon čega smo o Miškoviću i njegovoj ulozi pitali župana Borisa Miletića.
"Prije svega, nije tako često da netko doživi 102 godine, a da je pritom toliko aktivan u smislu zapisa koje ostavlja budućim naraštajima. Danas u Istri nema osobe koja se može mjeriti s njegovom ulogom i značajem u vojno-političkom životu bivše države. Prema tome, drago mi je da imam tu čast, kao istarski župan, proslaviti njegov rođendan i biti ovdje s njim, voditi još jedan ugodan razgovor i razgovarati o nekim davnim događanjima. Sretno mu bilo i neka još dugo poživi", izjavio je Miletić.
Bivši predsjednik Stjepan Mesić održao je govor i prisjetio se nekih davnih vremena u kojima je i on imao svojevrsnu ulogu.
"Drago mi je da sam stigao, iako sam kasnio, ali morate znati da nisam ja vozio. Inače, general Mišković je meni poznat iz 1944. godine. U štabu kod mog oca došli su Mišković i njegov brat Milan koji su u ono vrijeme bili slavonski partizanski rukovodioci. Uvijek sam mislio da su oni Brođani, ali kako je vrijeme prolazilo, tako smo upoznavali svoje biografije i saznao sam da su otišli iz Italije, odnosno talijanskog dijela Istre gdje su fašisti preuzeli vlast. Mi partizani se, znate, nismo nikada povlačili, samo se okrenuli na drugu stranu i opet naprijed. Drago mi je da general i dalje ima autoritet kojeg je dobio svojim radom i borbom, a ovdje u Istri se to cijeni i prepoznaje. Zato čestitam Istranima što su prepoznali njegove zasluge, ali i cijele njegove familije. Godine 1943. imao sam deset godina, ali djeca u ratu brže sazrijevaju. Sa 10 godina znao sam sve komandante brigada, tad nam je pet tenkova puno značilo. Ipak, na kraju rata sam malo napustio bojno polje, starci i djeca su se nakratko povukli pa se vratili prelazom preko Dunava. Dakle, nisam ratovao, ali sam osjetio rat", kazao je Mesić, a za izjavu je bio raspoložen i gradonačelnik Buzeta Damir Kajin.
"General je ostavio daleko veći trag na saveznom nivou nego istarskom, ali taj čovjek nije bilo tko u Jugoslavenskoj politici budući da je, primjerice, bio u stanju detronizirati Aleksandra Rankovića. To treba uvažavati i respektirati njegov doprinos onom i ovom dobu. Nadam se da ćemo se još dugo družiti, danas je s nama i još ćemo jednom ponoviti gradivo jer nam je Mišković inspiracija u našem radu", kazao je Kajin.
Mišković zvani Brk interesantan je i zbog toga što je, prvo, rođeni Premanturac, a drugo, bio je Titov prvi i jedini specijalni savjetnik za sigurnost. Nakon djetinjstva kojeg je obilježilo sklanjanje od prisilne talijanizacije u Premanturi i prvih koraka u vlaku koji je tu narodnjačku obitelj vodio prema Jugoslaviji, u Slavonski Brod, pa sve do ulaska u ilegalni komunistički pokret i partizanske borbe protiv okupatora, Mišković se polako formirao kao vojnik i obavještajac - naposljetku čovjek od najvećeg povjerenja maršala Tita i jedno vrijeme najmoćniji čovjek vojnih sigurnosnih službi (druge) Jugoslavije.
Nakon Drugog svjetskog rata već je bio vrlo visoko rangirani oficir Kontraobavještajne službe (KOS) u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a 1963. je godine imenovan načelnikom te službe. Potom je, po Titovoj zapovijedi, bio glavni sudionik eliminacije tada svemoćnog Aleksandra Rankovića. U KOS-u je ostao do 1971., kada postaje Titov specijalni savjetnik za sigurnost, dok je dvije godine kasnije, poslije sukoba s Jovankom Broz, smijenjen i maknut iz Maršalove blizine. Tada odlazi na višegodišnje bolovanje. Rehabilitacija dolazi nakon nekoliko godina, ali nikada na tako visokim funkcijama.
U svojih je 102 godine prebolio, kako kaže, sve što se moglo preboljeti. Od difterije i upale pluća u djetinjstvu, pa opet upale pluća u partizanima, pjegavi tifus, da ne zaboravimo i razna ranjavanja, lom ramena u prevrtanju amfibijskog vozila, do karcinoma abdomena nakon rata, te još dva moždana i dva srčana udara. Često se i sam pita koji su razlozi tako dugom životu, a ponešto o tome nam je ispričao u prošlogodišnjem razgovoru.
Zanimljivo je, ali i povijesno važno, prisjetiti se značaja još jednog Premanturca, njegovog brata Milana, koji je onomad bio savezni ministar unutarnjih poslova SFRJ, prvi Hrvat na toj poziciji. Dakle, u jednom trenutnu prije 60-tak godina svu policiju drži jedan brat, a svu vojsku drugi koji je još uvijek živ. Dva dječaka iz Premanture. Bitno je napomenuti i to da je upravo Milan dao nalog da se početkom 50-ih godina dovede struja do Premanture i pokrenuo asfaltiranje ceste do tog njegovog rodnog sela.
Prije mnogo godina postojala je spomen ploča njemu u čast na njihovoj staroj kući u Premanturi. Vremenom je, nekim čudom karakterističnim za 90-te godine, nestala i general Mišković je više puta izrazio žaljenje za tim i apelirao da se ona vrati. Neki će reći i da se radi o velikoj povijesnoj nepravdi, a stoji činjenica da se Milan Mišković rijetko, gotovo nikada, ne spominje onda kada bi to trebalo. Recimo, barem tijekom važnih obljetnica.
Ipak, Generalova sjećanja i povijesna svjedočanstva, odnosno barem dobar dio, ostat će trajno zapisana u tri knjige od kojih je posljednja poprilično friško izdana. Naime, kao što je poznato, jedan od istaknutijih istarskih povjesničara Andrej Bader s Miškovićem surađuje već nekoliko godina, a ta je intenzivna komunikacija do sada iznjedrila tri iznimno vrijedne i povijesno značajne autobiografske knjige.
Od značajnijih tema o kojima smo do sada razgovarali može se istaknuti njegova uloga u očuvanju Kamenjaka kakvim ga danas imamo. Jer, Mišković je 70-ih godina spriječio generala Ljubičića da od tog krajobraza trajno napravi vojni poligon. Štoviše, kasnije je spriječio i da se francuskim kapitalom od Kamenjaka napravi apartmansko naselje. To su malo poznate priče, a svakako su interesantne i hvale vrijedne. Bilo je tu riječi i o izuzetnom neslaganju s pokojnom Jovankom Broz i generalom Mamulom, ali se razgovaralo i o tekućim zbivanjima.
"Vidite, neke stvari koje sam dugo držao u sebi, sada izbacujem. Tko hoće neka čita", kazao nam je jednom prilikom.