S IDS-ovim eurozastupnikom Valterom Flegom razgovarali smo o nedavno izglasanom proračunu Europske unije, vrlo važnom u doba pandemije za sve zemlje članice.

- Ovog ste tjedna u Bruxellesu izglasali povijesno veliki proračun?

- Tako je. Izglasali smo povijesno veliki proračun za razdoblje 2021-2027., koji zajedno s Fondom za oporavak Next Generation EU iznosi čak 1824,3 milijarde eura. 1074,3 milijarde proračun plus 750 milijardi instrument za oporavak gospodarstva od posljedica koronavirusa.

- Za što će se izdvajati najviše sredstava?

- Tri stavke proračuna na koje otpada najviše novaca su 143 milijarde eura za jedinstveno tržište, inovacije i digitalizaciju, 1.100 milijardi eura za koheziju, otpornost i vrijednosti, od toga 721 milijarda iz Fonda za oporavak, te 374 milijarde eura za prirodne resurse i okoliš, gdje ulazi i zajednička poljoprivredna politika.

- Po čemu se ovaj proračun razlikuje od svih dosadašnjih?

- Više od 50% ukupnih sredstava iz idućeg proračunskog razdoblja i programa Next Generation usmjerit će se u transformaciju i modernizaciju gospodarstva. To su enormna sredstva koja će se ulagati u istraživanje i inovacije, klimatsku i digitalnu tranziciju, te u zdravstvene programe. 

Ambiciozni ciljevi

- EU već duže vrijeme najavljuje ozbiljniju borbu sa klimatskim promjenama. Hoće li predviđeno biti dovoljno?

- Ulaganja u klimatsku i digitalnu tranziciju su znatno povećana, pa je tako primjerice zacrtano da čak 30% ukupne potrošnje svakog programa ide za uključivanje klimatskih ciljeva. Također, stavka potrošnje za digitalnu transformaciju nalazi se u svim programima. Na moje osobno veselje, klimatski ciljevi su zaista ambiciozni. Zeleno i digitalno najbolje opisuje ovaj sedmogodišnji financijski okvir.

- Iz kojih se izvora puni EU proračun?

- Vrijedi pojasniti da kada govorimo o EU proračunu misli se prvenstveno na dugoročni proračun Europske unije, odnosno na takozvani Višegodišnji financijski okvir - VFO. EU proračun se puni tako da svaka država članica prebacuje EU-u jedan postotak svog BND-a. Njima se financira većina proračuna EU-a te čine oko 70% prihoda. Zatim sredstva od uvoznih carina na proizvode izvan EU-a, poznata i kao tradicionalna sredstva. Ova sredstva čine oko 10% prihoda i tu ulaze, osim carina, poljoprivredne pristojbe i posebne pristojbe za šećer i izoglukozu. Također svaka država članica prebacuje EU-u stopu od oko 0.3/% osnovice PDV-a i to čini oko 12% prihoda. Uz to imamo još poreze na dohodak koje plaćaju zaposlenici EU-a, doprinose trećih zemalja nekim programima EU-a te kazne koje plaćaju poduzeća koja prekrše zakone o tržišnom natjecanju ili druge zakone koji čine oko 8% prihoda.

- Koje države najviše doprinose EU proračunu, a koje najmanje?

- Pitanje koje države više doprinose nego što povlače iz EU proračuna jedan je od ključnih razloga pokretanja kampanje za Brexit. Nijemci daleko najviše doprinose proračunu, nakon njih Francuzi, Talijani, Nizozemci, Šveđani, Austrijanci, Danci, Finci pa Irci. Sve ostale države članice iz proračuna povlače više sredstava nego što u njega uplaćuju.

- Zar to ne predstavlja problem za građane država koje uplaćuju više nego što dobivaju?

- Za sada ne, osim naravno za dio Britanaca. Kada pričamo o proračunu onda mislimo na direktnu korist. Postoji i indirektna. To su benefiti zajedničkog tržišta, izvoz zemalja članica, najviši standardi zaštite podataka u svijetu itd. U ekonomskom smislu, korist jedinstvenog tržišta za svaku državu članicu procijenjena je na od 5 do 10 puta veću vrijednost od njezina godišnjeg doprinosa proračunu EU-a. Dakle, nije sve u pomoći EU i fondovima koji su na raspolaganju. Primjerice, u Njemačkoj unatoč proračunskom disbalansu, podrška Europskoj uniji je velika. Studije pokazuju da zajedničko tržište EU podiže prosječna primanja Nijemaca za više od 1.000 eura, dokle je EU prosjek 840 eura godišnje.

- 840 eura godišnje uopće ne zvuči loše. Gdje je tu Hrvatska?

- Bilo bi sjajno da prosječan Hrvat uprihodi dodatnih 840 eura godišnje na račun zajedničkog tržišta, ali to baš i nije tako. Primjerice, u jadranskoj Hrvatskoj je to 369 eura, u kontinentalnoj Hrvatskoj nešto više – 390 eura. Apsolutni šampion su južna i istočna Irska gdje se taj iznos penje na više od 2.000 eura, ali recimo u pojedinim dijelovima Bugarske vrtimo se na oko 100 eura po stanovniku.

- Iz navedenog bi se dalo zaključiti da EU nije jednako dobra za sve?

- Nemamo svi istu startnu poziciju, ali u konačnici imamo jednake mogućnosti. Uzmimo Srednju Europu i Balkan. Države kao što su Poljska, Slovačka ili Estonija konstantno prilagođavaju svoje sustave EU prilikama i novim trendovima i rezultati su vidljivi. Njihov iskorak i napredak je evidentan. Države u kojima Vlade uvjeravaju građane da je sve u najboljem redu, u kojima su reforme minimalne ili kozmetičke, stagniraju ili se ne razvijaju dovoljno brzo. Mi smo jedna od tih država. 

Pozajmljivanje novaca

- Do epidemije je gospodarstvo u Hrvatskoj konstantno raslo. Ne smatrate to dostatnim?

- Stvar je tu jako jednostavna. Uzmimo primjer da ostvarujemo konstantan rast od 2% godišnje. Naravno da će se Vlada hvaliti da je to dobro, da država ide u dobrom smjeru. Ali, ako naše okruženje, susjedne države, rastu u prosjeku 4% godišnje, što to znači za Hrvatsku? Da li je ispravnije reći da rastemo ili da zaostajemo 2%?

- Vratimo se na proračun. Europska unija se zadužuje da bi financirala te planove. Što to znači?

- Da. Da bi mogla financirati predložene mjere oporavka Komisija će u ime Unije pozajmiti do 750 milijardi eura. Koristeći dostupni prostor u proračunu kao jamstvo, EU će moći izdavati dužničke instrumente po relativno povoljnim uvjetima, a prikupljena sredstva otplaćivat će se iz budućih proračuna EU-a od 2027. najkasnije do 2058. Dio novca iz Mehanizma za oporavak i otpornost države članice će pozajmljivati, ali pod vrlo dobrim uvjetima jer će iskoristiti visoki kreditni rejting EU-a i razmjerno

niske kamatne stope zaduživanja. Da bi se olakšala otplata prikupljenog tržišnog financiranja i dodatno smanjio pritisak na nacionalne proračune, uvode se i dodatna nova vlastita sredstva EU-a.

- Pod nova vlastita sredstva, želite reći da će EU uvesti nove poreze?

- Točno tako, ali treba naglasiti da neće ići na teret građana. Novi porezi vezani su za prioritete EU, prije svega klimatsku neutralnost. Mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika i digitalni porez na tvrtke s globalnim godišnjim prihodom većim od 750 milijuna eura uvest će se do 1. siječnja 2023., a u planu su i vlastita sredstva koja se temelje na sustavu EU-a za trgovanje emisijama, odnosno proširenje na zrakoplovstvo i pomorski sektor. Na taj način bi EU mogla godišnje dodatno uprihoditi 20 – 30 milijardi eura.

- I Hrvatska je dobro prošla u raspodjeli novca. Je li to zasluga naše Vlade, kako se premijer voli pohvaliti, ili bismo na isti način prošli i da netko drugi vodi posao u Hrvatskoj?

- Hrvatskoj su na raspolaganju 24 milijarde eura. Je li to zasluga naše Vlade? Apsolutno, jer države članice dobivaju novce ovisno o jačini nacionalne krize. Da nisu izostale reforme vjerujem da bi država bila u puno boljem stanju, što znači da bi nam EU namijenila manje novaca.

- Jesmo li zaista prošli tako dobro u odnosu na ostale članice kao što iz Vlade vole isticati?

- U rekordno velikom proračunu, rekordno dobro su svi prošli. Hrvatska je mala zemlja, činimo svega 0,8% EU stanovništva, a u BDP-u još manjih 0,3%. Činjenica da je u 2018. ukupna potrošnja EU u Hrvatskoj iznosila 1,120 milijardi eura (odnosno 2,22% BDP-a), dok je ukupni doprinos proračunu Unije iznosio 0,451 milijardi eura (odnosno 0,89% BDP-a). To je najjasniji pokazatelj profitabilnosti našeg članstva. Grube projekcije za naredni period su da ukoliko iskoristimo sva sredstva koja su nam na raspolaganju, sa potrošenih 1€ povući ćemo 4€. Slažete se da to uopće ne zvuči loše. 

Dodatna vrijednost

- Možemo li mi zaista povući sva sredstva koja su nam na raspolaganju?

- Do sada nismo. Za sada smo EU šampion u neiskorištavanju sredstava i ukoliko ne krenemo mijenjati sustav, ne spustimo ovlasti na regionalnu razinu, ne depolitiziramo projekte, te ukoliko ne stavimo naglasak stavimo na privatni sektor i one koji stvaraju dodatnu vrijednost, strah me da ni ovoga puta nećemo ostvariti zadovoljavajuće rezultate. Ono što je važno istaknuti jest da nije sve ni u količini novaca koje povučemo. Fokus mora biti na „game changer“ projektima i na kvaliteti.

- Na što smatrate da bi Hrvatska trebala trošiti EU sredstva?

- Tu su moji stavovi jasni, digitalizacija i zelene politike, na industriju 4.0. Ali važnije je pitanje tko bi trebao trošiti ta sredstva? Odgovor je prije svega privatni sektor. Oni koji stvaraju radna mjesta i dodatnu vrijednost. Oni koji će u konačnici u najvećoj mjeri vraćati ta silna zaduženja. Samo sa takvim pristupom nam se neće ponovno dogoditi da primjerice jedna Češka na milijun eura povučenih iz EU fondova otvori čak četiri puta više radnih mjesta nego Hrvatska.

- Kada možemo očekivati da će se sredstva iz EU proračuna biti na raspolaganju Hrvatskoj?

- Da bi EK počela izvršavati svoje obveze i spuštati sredstva prema državama članicama dva uvjeta se trebaju ispuniti. S jedne strane potrebno je usvajanje specifičnih legislativa za svaki od programa unutar proračuna. S druge strane potrebno je finaliziranje prihvaćanja godišnjeg budžeta za 2021. godinu. Na obje stvari se radi ubrzanim tempom, kako bi Komisija mogla početi izvršavati svoje obveze već nakon 1. siječnja 2021.

- Je li pandemija koronavirusa utjecala na način na koji se EU proračun promišlja i priprema?

- Da, kao rezultat krize, ovaj proračun, a vjerojatno i svi poslije njega, bit će puno fleksibliniji, što znači da će Europska unija biti sposobnija brzo i efikasno reagirati na nepredviđene situacije. Neke novosti koje se uvode su rezerva za solidarnost i hitnu asistenciju i fond za brzo ponovno zapošljavanje u situacijama velikih kriza , s gotovo dvije milijarde eura dostupnih sredstava godišnje. 

Povezane vijesti

• Općini Ližnjan na raspolaganju tri milijuna kuna
• Župan Valter Flego najavljuje rast i razvoj - BUDŽET ŽUPANIJE ZA 2019. GODINU 1,4 MILIJARDE KUNA, najviše će se ulagati u ZDRAVSTVO I ŠKOLSTVO
• SILVANO HRELJA, predsjednik HSU-a: Bez naših 2.800 glasova i četrdesetak glasova u Babinoj Gredi, Amsterdamska koalicija ne bi prešla izborni prag, niti bi Valter Flego postao zastupnik u Europskom parlamentu