Sportski direktan i kompetitivan, Marko Paliaga odudara od stereotipa o političarima. Kod razgovora ne zavlači, ne izbjegava neugodna pitanja, spreman je sukobljavati argumente pa tko pobijedi. Odmah se prepoznaje da je odgojen u sportskom duhu. Atipičan, žustar i komunikativan, svjestan je svoje prolaznosti na funkciji gradonačelnika na kojoj ne planira ostati vječno. Zbog svoje trenutne snage u Rovinju, stranka kojoj pripada, vječni IDS koji tim gradom upravlja od demokratskih promjena početkom devedesetih, vjerojatno mu bez većih problema može osigurati još par mandata. Možda bi i mirovinu mogao dočekati na mjestu gradonačelnika, no njega ta pozicija sama po sebi ne opija. Činjenica je da zna koristiti jake poluge moći usmjerene, kako stalno naglašava, radu za opći, javni, društveni interes. Kod njega to stvarno ne zvuči kao jeftina politička fraza, već uvjerenje da je tu gdje je kako bi pomogao zajednici.

Paliaga ipak, barem kako sada razmišlja, nakon ovog planira još samo jedan mandat na čelu Rovinja pa ravno u realan sektor. Tu negdje se vidi, s očitim ciljem da se u trenutku ulaska na tržište rada, prepun prikupljenog znanja i stečenog iskustva kroz vođenje grada, okuša u nečem novom. S karijerom koja se kreće uzlazno bilo bi očekivano da mu sljedeća stanica, kroz bavljenje državnom politikom, bude saborski mandat. No to mu, kazat će u višesatnom razgovoru koji smo vodili, nije u fokusu. Takav imperativ si ne postavlja. Iz njega izvire karakter sportaša: red, rad i disciplina. Dok prolazimo glavnom rivom, hoda užurbano, hitro, vrti glavom lijevo desno tražeći nešto što nije u redu ili nije propisano nekakvim komunalnim pravilnikom. Odmah se vidi kako mu je stalo da Rovinj izgleda lijepo, čisto i uredno. Ne skriva da voli kad su stvari posložene. Ono što ga smeta, traži da se rješava odmah i neodgodivo, poput nepropisno parkiranog automobila u zoni u kojoj to nije predviđeno. Još dok smo hodali zavrtio je broj nekog suradnika, prepričao gdje je uočio automobil i autoritativno zatražio hitnu provjeru zašto je tu gdje očito ne bi smio biti.

Gradonačelniku Marku Paliagi stalo je do njegovog grada. Svjestan je da u rukama ima biser Hrvatske i Jadrana. Prije desetak dana u Osijeku je dobio važnu i prestižnu nagradu. Rovinj je top grad, prvi grad hrvatskog turizma. Šampion. Velika hipoteka za još uvijek prilično mladog, jedva 45-godišnjeg gradonačelnika.

Razvojni put

Paliaga je nakon lokalnih izbora 2017. godine postao gradonačelnik Rovinja. Očekivano je naslijedio stranačkog prvaka Giovania Sponzu koji je krenuo put Sabora. Nakon nonota koji je vodio gradske financije i oca koji je radio u rovinjskom urbanizmu, upravo je on, kao treća generacija Paliaga u gradskim strukturama, došao do samog hijerarhijskog vrha i dobio priliku da preuzme upravljanje Rovinjom. U gradskom sustavu je još od 1999. kao stručni suradnik za komunalno gospodarstvo. Prethodno, za vrijeme studija, radio je u jednoj privatnoj firmi za marketing i istraživanje tržišta, te u štedionici Flacius i malo u osiguranju. Paliagi su korijeni u Rovinju, ali je spletom okolnosti djetinjstvo i mladost živio u Puli, gdje je završio osnovnu školu i fakultet te se nakon svega našao u Rovinju, i to tek kao formiran čovjek, kad je upoznao svoju tadašnju curu, a sadašnju suprugu. Očito tradicijski, po očevoj strani obitelji, vukla ga je želja da radi u gradskoj upravi.

- Jednog dana pozvao me gradonačelnik Lino Sošić i pitao da li želim raditi u Gradu Rovinju. Naravno, pristao sam. Počeo sam, dakle, kao stručni suradnik u odjelu komunalnog gospodarstva. Položio sam državni ispit, u međuvremenu sam magistrirao, pa sam bio u odjelu za razvoj, financije i gospodarstvo. Bio sam i pročelnik za komunalni sustav, odakle sam 2006. otišao na mjesto direktora komunalnog društva. Tek onda sam postao gradonačelnik. Mogu reći da sam prošao razvojni put od jedne od najnižih pozicija u gradskoj strukturi do samog vrha gradske uprave, kaže Paliaga.

U Puli je završio Ekonomski fakultet, u Rijeci je 2003. magistrirao kod profesora Bruna Grpca, a doktorirao je, kao prvi ili drugi, na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

- Baš sam htio ovdje doktorirati jer je to imalo određenu težinu. Uspio sam u tome 2008. godine na temu brendiranja gradova, kaže Paliaga koji je ove godine, zajedno s akademikom Dragutinom Gutićem, izdao knjigu "Strateško upravljanje gradovima".

Rovinjski gradonačelnik, očito krajnje ambiciozan i posvećen, brzo se penjao u akademskoj zajednici. Već ima status izvanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu, no zbog političkog angažmana ne drži predavanja. U perspektivi bi volio predavati, ali ipak kasnije, u nekoj drugoj fazi karijere.

- Volio bih se oprobati u privatnom sektoru, to mi je velika želja. Uostalom, mi smo lokalna politika, to što mi radimo nije neka visoka politika. Poslije, kad jednom završim s ovom pričom, koja kao i svaka sportska karijera ima svoj početak, vrhunac i kraj, želio bih istražiti neke nove putove i gdje god krenem dati sve od sebe. Sad sam gradonačelnik i time sam okupiran 100 posto, kaže Paliaga.

Od prethodnika Sponze je naslijedio sređen grad. Uostalom, vodio je komunalno društvo i u tome aktivno sudjelovao. Logično, kad je preuzimao upravljanje gradom, čemu on pristupa menadžerski odgovorno i precizno, zadao si je neke ciljeve, nešto po čemu želi biti upamćen i za što će nakon svega moći reći: evo, ovo je napravljeno kad sam ja bio gradonačelnik Rovinja!

- Imam nekoliko želja koje želim ispuniti. Prvo je sjeverna luka koju Rovinj čeka barem 40 godina. Rovinj je, mora se znati, specifičan. Ovdje svi žele kućicu u kampanji i barku. Nema sumnje da mi imamo najveći broj brodica po broju stanovnika u čitavoj Istri. Sjeverna luka je moje predizborno obećanje koje ću realizirati. Drugo je bazen koji je sada u fazi raspisivanja tendera za nabavu, pohvalit će se Paliaga i onda, još jednom, pokazati koliko je tvrd i nepopustljiv kad je red u pitanju. - Cilj je da svaki Rovinjež koji ima barku a nema vez, u sjevernoj luci dobije to što mu pripada. Ali, ima jedno ali. Morat će koristiti barku da bi dobio vez. Nije cilj da brodica spava tri lita na vezu i da je nitko ne dođe ni pogledati. Neće biti ni preprodaje vezova, strogo ćemo na to paziti. Tko barku na tom vezu ne bude koristio, stavit će je u kortu ili prodati. To može sam odabrati.

Koliko god je zadovoljan izgledom Rovinja, svjestan je da su iskoraci poželjni i mogući. Stalno pušta dojam da je on stvarno čovjek koji želi red, svejedno je li to red u prostoru ili običan red kad se poštuju pravila.

- Stranci po Rovinju kupuju puno nekretnina. Nažalost, često ih iznajmljuju bez da su u bilo kakvom sustavu. Van Rovinja u kojem se bave iznajmljivanjem ovdašnjih nekretnina ostvaruju solidne prihode. Istodobno ovdje ni u čemu ne participiraju kad se radi o obvezama, a opterećuju našu infrastrukturu koju financira lokalna zajednica, dok joj oni ništa ne plaćaju. Nažalost, iz nekog razloga naša državna vlast porez na kuće za odmor ne prepušta jedinicama lokalne samouprave. Neke poput Rovinja, kad bi nam se to prepustilo, imale bi značajniji prihod. Mi bi našli načina kako strancima koji u Rovinju iznajmljuju svoje kuće za odmor naplatiti porez. Oni sada eventualno plate neki minimum poreza, a vrlo često skrivaju to što rade. Tvrde, recimo, da u njihovim kućama borave rođaci i nitko im formalno ne može ništa. Postoji jedna lijepa većina stranaca koja koristi rupe u našim propisima. Znaju i to da je građevinska inspekcija malobrojna najčešće i ne može reagirati pa onda bez srama, i Austrijanci, i Slovenci, i Talijani, grade na poljoprivrednom zemljištu. Znaju da im s turističkom inspekcijom ne možemo ništa. Zbog svega toga volio bih da se uvede mogućnost da komunalno redarstvo može naplaćivati kazne bespravnim graditeljima na, recimo, poljoprivrednom zemljištu. Strani investitori vrlo često tako grade bazene i kuće za odmor. Naš komunalni redar u takvoj situaciji točno zna do kuda je granica građevinskog područja. On može evidentirati bespravnu gradnju i naplatiti kaznu pa za takvu situaciju građevinski inspektor ne mora gubiti vrijeme. Već na prvoj lopati mi to možemo zaustaviti. Spremni smo državi prepustiti cjelokupnu naplaćenu kaznu, jer nama u takvom scenariju nije cilj novac nego red i zaštita prostora. Mi moramo štititi naš teritorij, dok nas država, ponekad, u tome sprječava, kaže Paliaga i navodi jedan slučaj zbog kojeg mu raste nezadovoljstvo prema utjecaju državne politike na male, lokalne i ponekad bespomoćne zajednice.

- Krenimo ovako. Prostorni planovi se donose uvažavajući i javne rasprave te su ti procesi temelj demokracije. I zato ne vidim razloga da se država zalaže da se u Rovinju na jednoj lokaciji omogući gradnja benzinske pumpe koja nije predviđena prostornim planom. Doista ne vidim pravi razlog, a možda sam i slijep, da se gradnja male benzinske pumpe proglašava strateškim interesom RH koja odobrava gradnju potpuno suprotno odredbama rovinjskog prostornog plana. Takva situacija sugerira da se radi o interesu pojedinaca, a ne o strateškom interesu države. Ili neka netko u ime države objasni njen strateški interes po kojem se usred maslinika gradi benzinska pumpa, i to pored centralne trafostanice koja opskrbljuje cijeli Rovinj, žestok je Paliaga.

Spreman na fajt

Ne skriva da je u obrani svojih stavova i interesa Rovinja spreman na fajt. Resurs prostora smatra najvećim bogatstvom Istre i posebno Rovinja. Svaka nelegalna aktivnost u prostoru, posebno mimo prostornih planova, izaziva njegovu reakciju. Čak je protiv legalizacije bespravnih objekata.

- To je suludo! Bojim se nove legalizacije! Zakon po kojem se ona provodi je možda i najlošiji koji je u Hrvatskoj ikada donesen. Taj zakon je napravio goleme probleme, omogućio je da se ljudi, kad su prekršili zakon gradeći bez dozvola i uvjeta gradnje, bave čime god su htjeli, ne poštujući da je taj prostor u planovima imao sasvim drugačiju namjenu. Ti ljudi i investitori su silovali prostor, a država im je to silovanje oprostila. Ako je to tako, čemu onda prostorni planovi? Zašto se jedni građani drže propisa i zakona koji se tiču prostornih planova i gradnji, a drugi ne, i onda još dobru prođu? Tu je država kapitulirala. Eto, da se bar legaliziralo unutar građevinskog područja, to bi bila neka terasa ili potkrovlje, i to bi bilo OK, ali sve što se legaliziralo… To nema smisla. Nažalost i dalje nismo pravna država, kaže Paliaga.

Opet red, red u prostoru. Paliaga je posložen tip. Pedantan. Ako ga igra, pločice u dominu kod njega su poredane po nekoj logici. Sigurno nisu razbacane. Idemo dalje. Ovo ljeto Rovinj je uvodio red po ugostiteljskim terasama. Nema više šarolikih tendi u raznim, nespojivim bojama. Tende su unificirane. Sada se uvodi red i s vješanjem robe. Uz podršku Udruženja obrtnika, i u tome se uspjelo. Kažemo mu da je za stari grad autentično to vješanje robe između dvije fasade i uskih uličica. Ne slaže se s tom tezom. - To nije Rovinj, kratko će kazati. Kod uvođenja te zabrane značajnijeg otpora nije bilo. - Kad se neka odluka donosi, ona se mora odnositi na sve. Ne smije biti iznimki. Mi smo tako postupili i nemamo problema. Trenutno je u tijeku borba s bankomatima koji ozbiljno narušavaju ljepotu gradskih fasada. Previše su istaknuti, u prvom planu. Vjerujem da ćemo dio njih koji su ruglo uspjeti maknuti. Mi smo šampion turizma i ne možemo imati 50 bankomata usred Carere kao glavne ulice.

Paliaga kaže da će tako postavljenim bankomatima stati na kraj donošenjem gradske odluke o komunalnom redu po kojoj se bez suglasnosti Grada i konzervatora neće moći postavljati bankomati koji su okrenuti, odnosno gledaju na javnu površinu. Tko ne dobije odobrenje, bankomat će morati izmjestiti. Ako ga ne izmjesti, objašnjava rovinjski gradonačelnik, postoje firme koje se time bave. Nema sumnje, Paliaga će i tu uspostaviti red. Smatra da će se eliminirati 50 kritičnih situacija s bankomatima koji narušavaju izgled fasada. Možda pokoja i ostane, ali teško.

Paliaga kaže da je nedavno otvorena linija suradnje između Rovinja i Salzburga koji je jedan od najboljih primjera zaštite starogradske povijesne jezgre.

- Naši urbanisti i konzervatori imat će priliku čuti kako se problemi sa starim gradom i njegovim očuvanjem rješavaju u jednom Salzburgu. Nismo mi Hvati najpametniji tako da treba prihvatiti da od nekih u Europi, a Austrijanci po ovom pitanju to sigurno jesu, možemo puno naučiti, kaže Paliaga. Kažem mu da naši konzervatori prečesto, dojam je, nastupaju kruto i isključivo, bez dovoljno fleksibilnosti. Možda nauče od austrijskih kolega, provociramo gradonačelnika, kako biti kooperativniji prema investitorima.

- Austrijski su konzervatori još isključiviji! Još su manje fleksibilni. Tamo s njima nema rasprave. Ne može se pomaknuti ni pregrada unutar stana ako je kuća pod zaštitom! Oni se drže reda, drže do toga i ponosni su na svoju kulturnu baštinu. I Rovinjci su ponosni na svoju kulturnu baštinu. Stalno je ističemo, no nisam siguran da se prema njoj i prema staroj povijesnoj jezgri korektno odnosimo. U tom navodnom očuvanju povijesne jezgre napravljeno je previše terasa, pa malo dodataka po krovovima… Nismo se baš istaknuli. Zato od naših konzervatora nakon suradnje s austrijskim kolegama očekujem još inteligentniji pristup kod zaštite povijesnih jezgri, očekujem dobro educirane službenike koji će strankama znati prenijeti što mogu, a što ne mogu raditi u prostoru. Cilj je, ponovit ću, zaštita povijesne jezgre. To je uz park šumu naše najveće bogatstvo. I Adris, Maistra, dodajemo.

- Gradonačelniče, ta je kompanija nemjerljivo s bilo čime drugim zaslužna za ovakav Rovinj, šampion turizma, a vi ih, u svom govoru u Osijeku kad ste primili najveću nagradu za svoj grad, spominjete tek tako, kao zadnje na popisu, provociramo ga. Kao da je službena politika IDS-a uvijek inzistirala na distanci od rovinjskog diva. Reklo bi se, latentna netrpeljivost.

- Ma ne, s njima imamo odličnu suradnju. U ovom trenutku među nama nikakvih zapreka. Kroz sve ove godine ostvarena je određena sinergija. Shvatili smo da je prostor ključan, ali oskudan resurs. Shvatili smo da ako ga sada rasturimo ništa od tih ulaganja koja se događaju neće imati smisla. Dogovorili smo se za održivi turizam. Idemo u to! Tu održivost održavamo kroz zaštitu prostora i kroz imidž. Mi želimo da Rovinj bude atraktivan i za 20 i za 30 godina. Strategija razvoja turizma u Rovinju je da se dugoročno smanjuje broj dolazaka i noćenja, da se podiže kvaliteta posebno kod privatnog smještaja, dok se to u hotelskom kontinuirano događa. Potrebno je povećanje kvalitete i kod kampova, posebno Maistrinih, i to s većim parcelama i većim komoditetom i, naravno, nešto većim cijenama. Potrebno je i da se restorani i ugostitelji prilagođavaju turizmu iz naše strategije gdje se cilja na još kvalitetnije goste s većom platežnom moći. Potrebne su nam i kvalitetnije namirnice te opredjeljenje da se dugoročno pomaknemo od čevapćića k škampima te da stalno, kao papige, ponavljamo: čuvajmo prostor i ljude kao ključni resurs, budimo održivi i kvalitetni, ističe Paliaga.

Održivi razvoj

Strategiju razvoja turizma Rovinja prepričava u dahu. Nabrijan je, uvjeren u ključne postulate i spreman ih je provesti. Smatra da Rovinj trenutno ima deset restorana koji gotovo da i mogu zadovoljiti ovakve kriterije, no to nije dovoljno. Nema ni dovoljno luksuznih butika i svjetskih modnih brendova.

- Trenutno velika masa turista dirigira brzu ponudu restorana. S vremenom će se masa turista smanjiti i ponuda će biti bolja, kvalitetnija, do izražaja će doći škamp ili prava riba ispred čevapčića ili pizze, uvjeren je Paliaga.

Rovinj je trenutno na četiri milijuna noćenja, čini se previše za održivi razvoj.

- Optimum bi bio kad bi tih četiri milijuna, s golfom i još nekim aktivnostima, razvukli i rasporedili i kroz zimu, a da ljetni pritisak, koliko god je moguće, barem malo ublažimo. Volio bih da se tih četiri milijuna drugačije rasporedi. Bilo bi još bolje da smo na tri i pol milijuna noćenja. Znate, građani, naši Rovinjci, moraju uživati u turizmu. Ako oni pate od turizma, posebno sedmi i osmi mjesec kad su najveća opterećenja, onda nije dobro. Teško mi je reći, ali mislim da se približavamo nekoj granici nakon koje naš grad, resursi i sami ljudi, to više neće moći podnijeti. Tih četiri milijuna je nategnuto, ali to je naš limit. Mi to još i dobro odrađujemo, javni servisi nam odlično funkcioniraju: policija, vatrogasci, komunalci, odvoz smeća, čistoća grada, nema glomaznog otpada... No stalni rast broja noćenja nije dobar, priznaje Paliaga.

Za razliku od mnogih statističara u turizmu koji samo zbrajaju povećanja noćenja i svaki mali pad doživljavaju katastrofično, on je realniji, korak je dalje u promišljanju, forsira održivost, gleda godinama unaprijed, anticipira trendove i zaključuje: kontrolirani rast, to je jedan od recepata uspjeha.

- U hotelskom smještaju smo dostigli top razinu, imamo vrhunske hotele s pet i četiri zvjezdice. Prostora za napredovanje ima u kampingu i u privatnom smještaju koji mora doživjeti kvalitativni iskorak.

Pitamo ga kako misli ljude motivirati da dodatno ulažu u svoje apartmane kad im vjerojatno i ovako dobro ide.

- Konkurencija, samo konkurencija. To je jedini zdravi motivator i ona će riješiti probleme. Konkurencija među gradovima, među destinacijama, među samim iznajmljivačima. Njoj treba težiti, a ne se bojati. Ne treba sve ujednačavati. Mislim da su moji Rovinjci to shvatili.

Paliaga je prošli tjedan nagradu za Rovinj kao grad šampion turizma primio u Osijeku, prekrasnom, preuređenom, ali gradu koji je centar regije iz koje mladi odlaze put Irske i drugih zapadnih država. Trend odlaska iz Istre, a posebno iz Rovinja naspram Osijeka i Slavonije, nije usporediv. Pitamo ga koliko su Rovinjci svjesni da su bili prvi u redu kad je Bog dijelio ljepotu prostora i poziciju, mir koji ovdje postoji, makar zadnjih 80 godina…

- Nadam se da su svi u Istri svjesni mnogih blagodati naše pozicije! Preporučam svima iz Istre da malo putuju po Hrvatskoj pa da vide negativne primjere devastacije prostora. Ako putuju, vidjet će da Hrvatska nije ujednačena ni po pitanju razvoja. Mislim da se treba pronaći način da se drugi dijelovi Hrvatske poput Slavonije pokušaju više vezati uz turizam na Jadranu. Vjerojatno bi se to moglo kroz poljoprivrednu proizvodnju. Možda Slavonija u ovom trenutku sa svojim OPG-ovima ne može hraniti potrebe Istre, ali uz ispravnu državnu politiku, dugoročno bi se to moglo postići. Ljudi u Slavoniji ne smiju biti zapostavljeni i živjeti lošije od nas iz Istre.

Dodatnim jačanjem turističkog biznisa pojavljuje se potreba za radnom snagom. Trenutni deficit možda će se morati kompenzirati njenim uvozom. Pitamo ga da li je Istra spremna za strane radnike s Bliskog ili Dalekog istoka. Jesu li Arapi i Azijati naša realnost i hoće li u Istri dobiti dobrodošlicu. Jesu li im u Rovinju otvorena vrata dobrodošlice ili…

- Dosad smo imali dosta radne snage iz Makedonije, Crne Gore i Srbije. Oni su stvarno dobro prihvaćeni i nikada nije bilo problema. A o tome jesmo li spremni za Arape i Azijate… U ovom trenutku, kad bi baš bili do kraja iskreni, možda ipak ne. Mislim da nismo spremni. Ni kulturološki ni civilizacijski. Kažemo za sebe da smo multikulturalni i multinacionalni, kažemo da smo krajnje tolerantni. Jesmo, da, ali samo kad se to odnosi na europske okvire. Nadam se da će velike turističke kuće pronaći načina da podignu plaće svojim zaposlenicima te da tako privuku radnu snagu odavde ili iz regije, a ne da moraju posezati za rješenjima koja možda ne bi bila najbolje primljena. Komunikacija s ljudima iz regije naprosto je lakša, postoji neki oblik međusobne povezanosti, tradicije i običaju imaju dosta podudarnosti. Nemam ništa protiv, naprimjer, Filipinaca, ali teško mi padne kad me oni poslužuju u Veneciji. To nije autentična Venecija, ali je uvoz radne snage iz tih dijelova svijeta u Italiji već neminovnost.

Neće u Zagreb

- Stvarno bih volio da se to ovdje izbjegne. Po mom mišljenju veliki hotelijeri morat će pokazati da su patrioti. Valja im priznati da zajednici puno daju kroz podizanje kvalitete turizma i zapošljavanje ljudi, ali moraju poštovati i interes lokalne zajednice koji nije u tome da je preplave zaposlenici iz Dalekog istoka. Ne može se sve uvijek gledati samo kroz profit. Zato nam je imperativ da se ljude ovdje mora zaposliti, i to na 12 mjeseci, mora ih se početi dobro plaćati kako bi ih se zadržalo. Veliki igrači se moraju maknuti iz excel tablica, ne smiju se toliko opterećivati brzim povratom investicija i svi moramo početi razmišljati dugoročno. Osobno ne vidim da je rješenje za kadrovski deficit dovođenje ljudi tko zna od kamo jer su jeftinija radna snaga, i onda ih smjestiti na margine, u neke barake, kao drugorazredne građane s ruba društva. To bi bilo iskorištavanje ljudi, to nije Istra i to nismo mi Hrvati.

- Meni je to civilizacijski neprihvatljivo i nadam se da naš turizam ne ide u tom smjeru. Moramo pronaći prostor da naši ljudi, naša djeca, završe obrtničke škole i da oni rade u našem turizmu. Grad Rovinj na tome intenzivno radi pa tako sponzoriramo, s raznim obrtnicima, obrtničku školu. Ulažemo u nju očekujući da ona educira učenike koji će u njoj, naprimjer, raditi na istim softverima koji su i na recepcijama ovdašnjih hotela. Cilj je da hotelijer dobije kvalitetan, potentan, mladi kadar u koji će dodatno ulagati, ali ga i odmah dobro platiti s idejom da ga zadrži, a ne da on ode na nekakvo talijansko skijalište. Znate, jedan kuhar ovdje može bez većih problema dobiti plaću i od 20 tisuća kuna! I još u jednom Rovinju radi posao koji voli. Dobar kuhar i dobar konobar, ovdje su to gospodski poslovi. To su časna zanimanja, kaže Paliaga.

Taj čovjek je 100 posto u priči Rovinja, turizma te održivosti prostora. Potpuno je koncentriran na grad biser Jadrana zbog čega ga jednostavno politika s istočne strane Učke ne zanima i nije njegov fokus. Koliko god mu u njegovoj percepciji državna politika kao lokalnom dužnosniku stvara razne probleme koje bi u nekoj drugoj konstelaciji snaga možda mogao i aktivno rješavati i sudjelovati u tome, ne i ne, gore, prema Zagrebu, osim povremeno, trajno ne želi.

- Želio bih uz ovaj odraditi i sljedeći mandat u Rovinju. Volim ovaj grad, cijelog sebe dajem u javni servis i javnu službu. U to vjerujem, to je plemenito i to me pokreće. Mjesto gradonačelnika nije profesionalna i doživotna karijera. Ono ima svoja ograničenja, kao i kod sportaša. Kad dođe do zamora materijala, nedostatka energije i ideja, treba znati da je došao trenutak za druge, svježu krv i nove ljude.

Povezane vijesti

• GRADONAČELNIK ROVINJA JE KARATE MAJSTOR KOJI IMA CRNI POJAS. Danas je djeci iz rovinjskih vrtića pokazivao što zna 
• ROVINJ JE POSTAO VELIKO GRADILIŠTE Gradonačelnik Marko Paliaga planira još puno projekata, a mandat bi mu moglo obilježiti UREĐENJE TRGA MARŠALA TITA
• UPS, MALO NEZGODNO! U novoj seriji poštanskih maraka posvećenoj hrvatskom turizmu pogrešno je napisano službeno ime grada sv. Eufemije! POGLEDAJTE U ČEMU JE TRIK!