Ponajprije recimo da se pojam industrijske arheologija počeo primjenjivati istodobno kada je industrija u Europi počela stagnirati, najprije bazična (rudnici u Engleskoj i Njemačkoj), a potom brodograđevna i prerađivačka (Italija i Švedska). U Hrvatskoj je prvi tekst o industrijskoj arheologiji i njezinim muzeološkim izazovima u časopisu Informatica museologica objavila 1982. godine Višnja Zgaga, sada ravnateljica zagrebačkog Muzejskog informacijskog centra.

Postoje mnoge definicije industrijske arheologije, ali gotovo je svima zajednička tvrdnja da je to znanstvena grana koja se bavi istraživanjem ostataka tehnologije i industrije. Industrijski arheolozi ne bave se, naravno, iskapanjima, što je inače bio jedan od češćih prigovora klasičnih arheologa, ali zato kombiniraju terenski rad s drugim mogućnostima kako bi došli do razumijevanja cijeloga razdoblja.

Kočije u vlasništvu Nacionalnog parka Brijuni, koje su interes industrijskih arheologa, restaurirali su 2013. godine i opisali Sonja i Zoran Kirchhoffer, restauratori obiteljskog obrta "Industrijska arheologija" u Komrovcu.

Dvije brijunske kočije svrstali su u kategoriju kočija za lov jer imaju najveće sličnosti s kočijama ove namjene. Naziv jasno definira njihovu primarnu namjenu prijevoza lovaca, oružja i lovine, koja je usklađena s vizualnim izgledom vozila, a koja se očituje u njihovoj masivnijoj konstrukciji. Ove su kočije, međutim, mogle služiti i za prijevoz putnika i njihovih stvari po ruralnim sredinama.

Lovačke kočije, kao uostalom druge kočije, sjedinjuju obilježja drugih vozila pa se tako u dvjema brijunskim kočijama isprepleću elementi različitih tipova kočija, primjerice, popularne kočije Surrey. Bilo je to popularno američko četverokotačno vozilo koje se najvećim dijelom koristilo krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kao obiteljsko sredstvo prijevoza po ruralnim sredinama. Poput Surreya, brijunske lovačke kočije imaju četiri kotača i veći broj sjedala (četiri). Uz sličnosti u broju kotača i koncepciji sjedala koja su bila frontalno postavljena tako da su putnici jedni drugima gledali u leđa, postoje i razlike između tipa Surreya i lovačkih kočija. Naime, kotači Surreya bili su vitkiji u odnosu na one u lovačkih kočija, a razlika je bila i u njihovoj veličini, u smislu odnosa između prednjih i stražnjih kotača, pri čemu je ta razlika bila izrazitija u lovačkih kočija.

U njemačkom govornom području ovakve jednostavne kočije s dva jednaka sjedala, koja su postavljena tako da gledaju prema naprijed, nazivali Kutschierwagen.

Manja obnovljena brijunska kočija ima oblik kutije i služila je za prijevoz opreme i lovine. Zbog njezine veličine može se pretpostaviti da su se njome mogla služiti i djeca, a u njoj su se mogli prevoziti i psi. Međutim, bitna razlika između lovačkih kočija i tipa Surrey vezana je uz masivniju konstrukciju i visinu sjedala lovačkih kočija, što je posljedica različite namjene vozila. Različita namjena nosi i razlike u estetskim pojedinostima pa su lovačke kočije robusnije.

Obje brijunske kočije imaju četiri masivna drvena kotača kod kojih je čelični obruč (šina) obložen punom gumom. Kod oba vozila velike su razlike u veličini prednjih i stražnjih kotača: prednji su kotači za otprilike 30 posto manji od stražnjih.

Kočije su dvoosovinske s pomičnim prednjim zglobom prednje osovine što omogućava prijevoz većih tereta. Konstrukcija s osovinama je čelična, a kočije počivaju na lisnatim oprugama. Ručna kočnica smještena je s desne strane prednjeg sjedala, na dohvat ruke, s mesinganom ručicom. Visoko položena sjedala u obje kočije tapecirana su umjetnom kožom, s ukrasnim bijelim bordurama. Upravo je umjetna koža pokazatelj da sjedala nisu mogla biti izrađena prije druge polovice 50-ih godina 19. stoljeća. Sjedala imaju niski polukružni naslon za leđa s rukohvatima koji su nadograđeni na postojeću metalnu konstrukciju.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke