Ravnopravnost je nešto u što vjerujem i čemu sam posvetila godine društvenog i političkog angažmana. Smatram da IDS u Saboru, ali i na svim drugim razinama, trebaju predstavljati najkvalitetniji ljudi, neovisno o tome jesu li to žene ili muškarci. Važno je samo da svi imamo iste startne pozicije i prilike. Kao potpredsjednica stranke, moja je uloga raditi na većoj afirmaciji i angažmanu žena unutar stranke i stvaranju novih prilika za eventualno buduće saborske zastupnice, kaže Katarina Nemet
Premda se IDS svim silama trudi prikazati kao stranka koja visoko vrednuje ravnopravnost spolova, kad se radi o političkom upravljanju i donošenju odluka, to je gotovo isključivo muška stranka. U IDS-u vladaju muškarci, a žene, pa i one visokopozicionirane, vječno stoje u prikrajku. Od tog stranka ne može pobjeći, a čini se, niti ne bježi.
Stvarno se teško sjetiti značajnijeg angažmana, projekta, problematike koju su zavrtjele žene IDS-a, a još teže njihovih javnih istupa i izjava kojima poručuju da politika nije rezervirana samo za muškarce, da su i one tu sa svojim razmišljanjima, stavovima i potrebom da budu u prvom planu kod donošenja odluka. To se naprosto nije dogodilo.
IDS-ove političarke uglavnom se bave "ženskim temama" i svoju su nišu pronašle u društvenom angažmanu, socijali, obrazovanju, predškolskom odgoju, borbi protiv obiteljskog nasilja. Gotovo nikad ne govore o svjetonazorskim pitanjima i rijetko ih se može čuti na konferencijama za novinare. Doduše, one dođu, ali kao da ih nema! Još rjeđe preuzimaju odgovornost u stranačkim istupima ili se bave problemskim pitanjima. Ne zato što to one tako žele, već zato što, čini se, dobro znaju gdje im je mjesto. Pitanje je samo rade li to jer drugačije ne žele, ne mogu ili nemaju petlje?
Žene u IDS-u šute, ponekad režu vrpce, obilaze vrtiće, održavaju okrugle stolove, organiziraju akcije pješačenja, posjećuju djecu u školama… Kao prave stranačke vojnikinje, one pristaju biti na margini. I mogli bismo reći, same su si krive. Žene u IDS-u boje se pokazati da im je stalo imati moć, da žele i mogu upravljati. Najbolji primjer je intervju pulske dogradonačelnice Elene Puh Belci koja je našoj novinarki priznala da nema ambiciju biti gradonačelnica Pule. Puh Belci je dobro znala da bi isticanjem kandidature sama sebi napravila najveću štetu, a stranka joj taj "nepromišljeni" spontani istup ne bi lako oprostila.
Nekim ženama pripala je čast da vode gradske i općinske podružnice, ima ih i na važnim pozicijama u stranačkoj središnjici, ali nikako da se snažnije probiju na političku scenu i postanu prepoznatljive i ravnopravne u kreiranju društveno političkih zbivanja. One to formalno jesu, no istina je da su žene u IDS-u i dalje samo fikusi. S tim se slaže i nekad vrlo aktivna IDS-ovka, koja priznaje da ni sama nema pojma koje su to žene danas značajne u IDS-u.
- Ako ja ne znam za njih, kako će znati netko drugi? Javna je tajna da su žene u IDS-u samo broj i ukras. One koje uspiju nametnuti svoj stav ili pokazati zube, brzo budu pometene i nestanu sa scene! Žene su same odabrale poniznost i šutnju i prije svega odanost stranci. Čini mi se da u IDS-u danas nema dovoljno snažnih žena koje bi se nametnule i izašle iz okvira. Za šutnju, nerad i inertnost mnogo puta znaju biti nagrađene nekim putovanjima, kaže naša sugovornica.