Na sutrašnji nadnevak, 27. lipnja 1358. godine, osnovana je Dubrovačka Republika: Ludovik I. Anžuvinac Zadarskim mirom stavlja pod vlast cijelu mletačku Dalmaciju, a Višegradskim ugovorom potvrđuje Dubrovačkoj Republici sve atribute državnosti. Venecija je Zadarskim mirom izgubila otoke i gradove od Kvarnera do Drača, a Dubrovnik je priznao vlast hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca. Ugovorom su regulirani odnosni između Dubrovačke Republike i kralja koji je primao godišnji danak od 500 dukata, a zauzvrat se nije miješao u unutarnje poslove Republike. Tako je raniji naziv Communitas Ragusina (Općina Dubrovnik) prerastao u Republica Ragusina.

Dubrovačka Republika pala je zadnjeg dana siječnja 1808. godine, kada je francuski general Auguste de Marmont ukinuo Senat, a time i Republiku. 

Patronat, više od religioznog značaja

U prilog godišnjice osnutka slavne Republike, obradio sam znanstveni rad „Hagiotopografija Istre i dubrovačkog područja“, autora Anđelka Badurine i Marka Tadića s Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, objavljen 1989. godine.

Zaštita (patronat) nekog božanstva ili sveca nad određenim geografskim prostorom ili segmentom života datira još od prapovijesti. Osim religioznog, sadrži u sebi i niz ostalih aspekata i utjecaja na život u prostoru pa i na prostor sam, odnosno na njegovu organizaciju. Za one koji podižu svetišta ti su patroni imali važnu ulogu u životu. Većina svetišta, i poganskih i kršćanskih, podignuta su na istaknutim mjestima, najčešće na uzvisinama.

U procesu osnivanja srednjovjekovnog gradskog pa i seoskog zajedništva, uz opće uvjete (klima, voda, prometnice, izvori prehrane isl.), za osnivanje grada ili samo naselja traži se i simbolička motivacija, napose religioznog značaja. U tome posebnu ulogu ima kult svetaca kao zaštitnika cijelih gradova, gradskih četvrti, ljudskih djelatnosti i životnih situacija.

Patronat sveca nerijetko ima presudnu ulogu u organizaciji prostora. Ti su utjecaji najčešće psihološki (zavjeti često donose olakšanje u psihičkim napetostima), kulturni (patronat sveca povod je značajnih umjetničkih djela i kulturnih događaja), društveno-gospodarski (bratovštine kao sredstva rješavanja društvenih problema te hodočašća kao oblik turističke privrede), politički (preko svetaca često se šire strani utjecaji pa i vlast osvajača). Jedan od prvih zahvata osvajača na novom teritoriju bit će rušenje starih i podizanje novih, vlastitih svetišta: Rimljani ruše ilirska svetišta, kršćanstvo rimska, Slaveni kršćanska. 

Nova imena starih božanstava

Ikonografija i topografija pojedinih kršćanskih svetaca često će upućivati na likovno slična poganska božanstva, dok će se ponekad nadomjestiti i putem sličnosti imena. Tako će, primjerice, sv. Mihovil (krila, vaga) često zamijeniti rimskog Merkura. Bogorodica će zamijeniti Magnu Mater, sv. Vid Svantevida, dok će sv. Juraj posredstvom slavenskoga Zelenog Jurja zamijeniti rimskog Silvana i vojničkog Mitru.

Autori su obradili područje Istre i nekadašnje Dubrovačke Republike, i to samo kršćansku hagiografiju. Služili su se šematizmima biskupija, i to tiskanih potkraj 19. i na početku 20. stoljeća, jer su mnogo iscrpniji u podacima (!) nego suvremeni šematizmi.

Dubrovačko područje obuhvaća oko 1.000 km2, a područje Istre oko 3.000 km2. Na dubrovačkom području registrirano je tijekom povijesti 616 svetih mjesta, a u Istri 1.098. Od toga broja, Bog je u trima osobama (Trojstvo) zastupljen na dubrovačkom području na 61, a u Istri na 81 mjestu. Bogorodica je u raznim svojim atributima na dubrovačkom području zastupljena na 93 mjesta, a u Istri na 142 mjesta (vjernici u Istri obožavaju Gospu!). Na dubrovačkom području prisutno je 90 različitih svetaca, dok ih je u Istri 145. Najstariji, ranokršćanski sloj općih titulara - Bogorodica, apostoli, veliki mučenici, sv. Mihovil - zastupljen je na oba područja podjednako, jer na oba područja kršćanstvo dolazi izravno iz Rima.

U srednjem vijeku, sa smjenama političkih i kulturnih utjecaja, nastaje i razlika u zastupljenosti pojedinih titulara crkava. Na dubrovačkom području znatno je najbrojniji sv. Nikola, zaštitnik pomoraca, što je, s obzirom na pomorsku orijentaciju Dubrovnika i na blizinu Barija, gdje se nalaze najvažnije svečeve moći, i razumljivo. Sv. Vlaho (Blaž) na dubrovačkom je području prisutan kao "državni" svetac, a u Istri samo kao zaštitnik protiv bolesti grla.

Brojni istarski sveci

Na dubrovačkom je području veoma čest titular sv. Spas (Uzašašće Kristovo), i to nakon potresa koji se dogodio na Spasovo 1520. godine, dok je isti titular u Istri vrlo rijedak. Jednako je tako na dubrovačkom području veoma čest titular Navještenje Marijino (Nuncijata), čak sedamnaest puta, a nalazi se gotovo redovito na vidikovcima.

U Istri je velik broj lokalnih svetaca kojima su crkve podizane uglavnom u 10. i 11. stoljeću, pretežno u gradovima. To su: Bas, Elij, Eufemija, Feliks i Fortunat, Firmo, Flor, Nazarije, Nicefor, Odorik, Pelagij, Pelegrin, Prot, Romuald, Salamon, Servul. Na dubrovačkom području tek je jedan lokalni svetac - sv. Hilarion. Istra ima i velik broj akvilejskih svetaca: Anastazija, Anastazije, Eleuterije, Dionizije, Hermagora i Fortunat, Just, Justina, Kancij, Kancijan i Kancijanila, Onofrije, Primo i Felicijan, Vinko đakon i Zenon. Ravenski su sveci prisutni u ranome srednjem vijeku, i to Apolinar, Fuska, Marin, Vital.

U kasnome srednjem vijeku, i to osobito kontinentalnom dijelu Istre, priličan je broj "alpskih" svetaca: Brigita, Brikcij, Gal, German, Gotard, Gertruda, Ivan i Pavao, Kolumban, Ubald, Ulrih, Valentin. Na dubrovačkom području zato su prisutniji "bizantski" sveci: apostoli Andrija i Luka, Dimitrije, Pankracije, Srđ i Bah, Teodor, Petka, itd. Sv. Martin, koji je u ranijim razdobljima franački, a u kasnijim "alpski" svetac, mnogo je prisutniji u Istri (43 puta). Izraziti "slavenski" titulari sv. Juraj, sv. Ilija i sv. Vid, prisutniji su na dubrovačkom području, premda su česti i u Istri. Sv. Juraj, uz to što smjenjuje Silvana i slavenskoga Zelenog Jurja, smjenjuje i ilirski kult zmije. Sv. Ilija, kojeg nalazimo na vrhuncima brda u dubrovačkom području (19 puta), smjenjuje slavenskoga Gromovnika. Zaštitnici protiv nevremena vrlo su česti na oba područja. Ivan Krstitelj veoma je čest na oba područja. Uz njega na dubrovačkom području čest je i sv. Ilija, dok je u Istri tu ulogu u primorskom pojasu preuzela Gospa Karmelska, a u kontinentalnom dijelu Ivan i Pavao, "alpski" zaštitnici od nevremena. Njihove se crkve mahom nalaze na granici nekadašnje pazinske grofovije, koja je ujedno i granica kontinentalne i primorske klime, pa su tu, zbog sudara hladnog i toplog zraka, ljeti nevremena češća. 

Valovi gradnje i obnove

Zamjetno je nekoliko valova intenzivne izgradnje. U ranokršćanskom razdoblju mnogo se više gradi u Istri. U doba predromanike gradnja je intenzivnija na dubrovačkom području, dok je u doba romanike jača u Istri, jednako kao i u doba gotike. U doba renesanse izgradnja je intenzivnija na dubrovačkom području, dok je u doba baroka intenzivnija u Istri. Na dubrovačkom području popravljaju se brojne crkve stradale od potresa 1667. godine. Velika katastrofa zadesila je Dubrovnik: u jutarnjim satima, 6. travnja te godine, kratak, ali jak udarac iz podzemlja trajao je koju sekundu, a od njega se Dubrovnik počeo rušiti. Poginulo je više od šest tisuća ljudi, polovica stanovništva.

U 19. i 20. stoljeću podjednako se intenzivno gradi i u Istri i na dubrovačkom području, ali se gradnja ponajviše svodi na pregradnju ili povećanje ranijih objekata.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam