piše mirjan rimanić

GRADSKI REPORTER: Imati ili biti?


Čini mi se kako se u središnjoj Istri turizam više događa nego se njime upravlja. Na ovakav me sud potiču rasprave na sjednicama raznih foruma koje pratim u posljednjih 26 godina. Na konferencijama to može izgledati drugačije. Unatoč tomu, vidljivo je da se prihodi od turizma, zahvaljujući povećanju broja dolazaka i noćenja, povećavaju, a povećavaju se i prihodi od pružanja ugostiteljskih usluga što je dakako dobro.

Međutim, primjećujem i kako se društvene aktivnosti u lokalnoj zajednici ne razvijaju istom dinamikom. Naprotiv u takvim, izrazito turistički orijentiranim zajednicama, sloga njenih žitelja manje je izražena nego u onim drugima. Nažalost više je prisutna tzv. konkurencija, da "tzv." jer se često radi o zavisti. I što god netko mislio o tomu, turizam u našim krajevima često spada na "guljenje turista". Da bi se stvorila gostoljubiva zajednica, a ne pohlepna skupina hinjene gostoljubivosti potrebno je mnogo više od izmišljenog ili osmišljenog tzv. turističkog proizvoda. Iskrenu srdačnost, gostoljubivost svatko će prepoznati i to znati cijeniti. A te se kvalitete mogu steći samo odgojem, a ne obrazovanjem pa i na prestižnim turističkim učilištima. Srdačnost, gostoljubivost, iskrenost, poštenje… uče se od malih nogu. Mnogo sam puta slušao o zaradama i investicijama, a daleko manje o nečemu što pridonosi odgoju članova zajednice.

Stoga me posebno veseli akcija Općine Vižinada koja ne smatra kako je skrb o djeci vezana samo uz gradnju dječjeg vrtića i nabavu školskog pribora. To se ogleda i u tomu što se Vižinada uključila u akciju "Gradovi i općine - prijatelji djece" kako bi se zajednica motivirala na potpunije ostvarenje prava i potreba djece. Krajnji cilj ove akcije je odgajati zadovoljnu djecu i odgojiti ih u zadovoljne ljude, jer samo zadovoljni ljudi mogu zajednički doprinositi prosperitetu zajednice. Samo zadovoljna djeca odgojena u zadovoljnom okruženju, bez zavisti i pohlepe, mogu postati konstruktivni članovi zajednice koji participiraju u njenom razvoju. A tako odgojena djeca zavoljet će rodni kraj, neće otići i svojim će radom razvijati njegove komparativne prednosti.

Projekt "Vižinada - prijatelj djece" dobar je, jer potiče zajedništvo i ljubav prema zavičaju, a to je ono što se bez guljenja turista kroz prodaju svake kapi vina i loših kobasica, može ponuditi turistima koji će prepoznati gostoljubivost, kao najveću kvalitetu nekog podneblja. Iskrenost i savjesnost, kao preduvjeti za to, stječu se u djetinjstvu. Stoga takve kvalitete treba poticati u najranijem djetinjstvu, jer ako dijete stalno sluša samo o eurima, za njega postoji samo takav svijet, i zato, naučeno na eure, neće se stidjeti ničega kako bi, kad odraste došlo do njih. Je li cilj života brojanje eura ili život u zadovoljnoj zajednici? To je stvar kućnog odgoja, društvenih aktivnosti zajednice i uvijek aktualnog pitanja: Imati ili biti?  

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter