U jedinom hrvatskom gradu tartufa, skupocjene podzemne gljive koja se mjeri na grame poput zlata, obilježavaju 90. godišnjicu pronalaska tartufa na Fontani. Povijesno je to uporište turističkom brendiranju grada na sjeveru Istre koje su utemeljili buzetski vijećnici proglasivši prije 22 godine Buzet gradom tartufa na svom svečarskom zasjedanju tijekom rujanske Subotine.

Na Fontani se upravo postavljaju dva reklamna banera s natpisom "90. godina lova na tartufe u centru Buzeta!", a Buzet iduće godine slavi i 90. godišnjicu objave prvog znanstvenog opisa istarskih staništa bijelog tartufa te će se osim sajmova i izložbi tartufa, kroz godinu organizirati i okrugli stolovi i seminari na temu zaštite i očuvanja prirodnog staništa istarskog tartufa. U projekt obilježavanja godišnjice prvog dokumentiranog pronalaska tartufa u samom centru grada uključeni su Grad Buzet, Turistička zajednica Buzeta, Udruga tartufara Istre, Matija Nežić i Robert Marušić.

Smrdljivi krumpiri

U prosincu 1931. godine profesor Massimo Sella je sa prijateljima Carlom Testonijem i Pietrom Giovanellijem istraživao lokacije pogodne za lov na tartufe u dolini rijeke Mirne. Mještani s kojima se susretao potvrdili su mu da se ispod površine zemlje nalaze "smrdljivi krumpiri" koje daju svinjama.

Za afirmaciju Buzeta kao grada tartufa od posebne su važnosti rezultati koje je Sella objelodanio u radu "Il tartufo bianco in Istria" u 39. broju časopisa "Nuovo giornale botanico Italiano". Objavilo ga je Talijansko botaničko društvo (Societa botanica Italiana) u Firenci 1932. godine.

Iz tog rada vidljivo je da su njegovi partneri u istraživanju, Testoni i Giovanelli od 9. do 11. prosinca 1931. godine istraživali dolinu Mirne od Kotli do Istarskih Toplica i pronašli 9 kilograma tartufa, među kojima i jedan primjerak od pola kilograma iskopan 220 metara od hotela Fontana "(…)e tra questi una palla da mezzo chilo scavata a 220 metri dall'albergo Fontana di Pinguente (…)". Prema starim fotografijama s početka prošlog stoljeća tada je to bila plodna dolina s nekoliko zgrada i kuća.

Testoni, Giovanelli i Sella koristili su dva dresirana psa koje je Testoni nabavio iz Forlimpolija, bili su to "cani barboni", pudlice od kojih je jednoj bilo ime Dora.

Tuber Magnatum

Sella je tartufe analizirao i utvrdio da dijagnostičke i organoleptičke karakteristike odgovaraju onima bijelog tartufa iz Piemonta. Skupocjena podzemna gljiva latinskog naziva Tuber Magnatum dotad je bila poznata kao "tartufo bianco Piemontese", no ovim je istraživanjem dokazano da ga u znatnim količinama ima i u Istri.

Massimo Sella rođen je 1886. godine u mjestu Biella, sjeveroistočno od Torina na rubovima izdašnog tartufarskog kraja poznate regije Piemont. U Rimu je završio prirodne znanosti da bi 1924. godine postao ravnatelj Rovinjskog Instituta za istraživanje mora. Iza sebe je ostavio bogati arhiv o kojemu danas brine Fundacija Sella.

Profesor Sella je bio jako predan biologiji mora, njegovom lokalnom okolišu, ali i globalnim problemima. Osim znanosti, njegovi su interesi bili usmjereni na područja umjetničko-dokumentarne fotografije i pisanja knjiga, dijalektologije i glazbe. Bio je poliglot, uz materinji talijanski poznavao je engleski, njemački, francuski, španjolski i latinski jezik. Bio je izvrstan glazbenik koji je svirao Bachove toccate i Beethovenove fuge, Chopinove mazurke i Vivaldijeve koncerte. 

Veliki doprinos

Nakon drugog svjetskog rata Massimo Sella bio je član talijanskog Državnog povjerenstva za znanstvenu suradnju s Jugoslavijom. Umro je 4. rujna 1959. u 73. godini. U dva desetljeća istaknutih aktivnosti i rada ostavio je duboke tragove u Istri, u izgradnji i održavanju znanstvenog kontinuiteta i međunarodnog imidža Instituta za biologiju mora u Rovinju koji ovih dana slavi 130. godina rada. Također, dao je i važan doprinos u rješavanju sanitarnih problema istarskog stanovništva u borbi protiv malarije gdje je vlastitom metodom pridonio da pučevi i lokve budu sigurni za životinje.

Rovinj ne zaboravlja svojeg sugrađanina. Marino Budicin je ispred Zajednice Talijana prije nekoliko godina organizirao posjet njegove kćerke Seline Sella Marsoni gradu Rovinju, odajući tim pozornost i zasluge velikom znanstveniku. Centar za povijesna istraživanja u Rovinju i Nicolo Sponza omogućili su pristup svoj raspoloživoj dokumentaciji u rovinjskoj knjižnici kako bi se javno predstavila ostavština profesora Selle. Selina Sella Marsoni donirala je rovinjskoj zajednici Talijana koncertni klavir i pomogla im u organizaciji izložbe dokumentarne fotografije njezinog oca. Rad na projektu financijski je bio potpomognut bespovratnim sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, navode u Turističkoj zajednici Buzeta.

Povezane vijesti

• NOVA MANIFESTACIJA U BUZETU Sajam na kojem glavnu ulogu ima Tuber aestivum, crni ljetni tartuf
• Trebao se održati u starom gradu Buzetu ODGOĐEN SAJAM ISTARSKIH CRNIH TARTUFA
• Obilježena 76. obljetnica oslobođenja grada: Zahvala svima koji su stvarali moderan, prosperitetan i antifašistički Buzet