(D. ŠTIFANIĆ)
OPG Buršić je sinonim za "Vodnjansku špaletu", gastro događaj koji se odvija upravo ovih dana. Gostima će kuhati poznati političari. Tisuće ljudi posjetit će Stanciju Buršić, njihovo obiteljsko imanje. Samo za ilustraciju: prošle godine na fešti su izrezali 50 špaleta i pripremili 70 kilograma pljukanaca
Buršići imaju tri zeta. I sva tri su pomagala u poslu s pršutima. Dvojica, Danijel i Elvis, u međuvremenu su krenula drugim putem, a jedan je opstao - nekadašnji nogometni golman Robert Lisjak, muž Michele, jedne od triju kćeri Milana i Darinke Buršić. Lisjak je nedavno obavio svoje prvo soljenje pršuta. Za njega je to bila posebna odgovornost i proces inicijacije u visoko društvo onih koji znaju tajne tog zanata. Ulog je bio velik jer OPG Buršić iz Vodnjana živi od pršuta i za pršut. To je ozbiljan obiteljski biznis.
Proizvodnja pršuta je, međutim, i stil života, davnašnja želja Milana koju je uspio pretočiti u stvarnost. Milan je i sinonim za OPG Buršić. Predsjednik je Udruge Istarskih pršutara i zaslužan je za promociju i zaštitu te delicije koja je mnogima raj za nepce. Da ne bi bilo zabune, Milan Buršić je dugovječan predsjednik, prvi i, dosad, jedini i ne misli se, očito, s te funkcije micati. Buršići su pravi Istrijani: vrijedni, odgovorni i posvećeni svom poslu. Sretnici su jer im je to što rade i ljubav, i zadovoljstvo, i biznis od kojeg mogu preživjeti.
Dobio priliku
Onako, gledajući sa strane, reklo bi se da je Robert Lisjak priliku za svoju prvu proizvodnju pršuta dobio iz dva razloga. Prvi je taj što čovjek stvarno voli pršut, pristupa mu s posebnim sentimentom, prepoznaje se u tom poslu, ima priliku i želi je iskoristiti do kraja. Drugi je Milanovo privremeno problematično zdravstveno stanje koje ga je malo odvuklo od proizvodnje. Lisjak je, pak, kao svaki pravi sportaš, čekao i dočekao svoju priliku. S klupe je ušao u teren i sada njime gospodari. No zna se, reći će Buršići, ali i sam Lisjak, tko je gazda proizvodnje. Milan. A gazda Milan je sada, s puno povjerenja, dio ovogodišnjeg soljenja prepustio bivšem golmanu Slaven Belupa, Istre 1961, Rijeke i porečke Funtane. Lisjak se u tome još uhodava.
"Prije mjesec dana sam solio prvih 410 komada. Zasad to dobro izgleda, vidjet ćemo kakav će biti krajnji rezultat. Sreća da je to bila zadnja tura soljenja pa ako i pogriješim, šteta ne bi trebala biti velika", pošalit će se Lisjak na svoj račun.
OPG Buršić je sinonim za "Vodnjansku špaletu", gastro događaj koji se odvija upravo ovih dana. Gostima će kuhati poznati političari, prije svih kandidat IDS-a za Europarlament, istarski župan Valter Flego. Tisuće ljudi posjetit će Stanciju Buršić, njihovo obiteljsko imanje. Samo za ilustraciju: prošle godine na fešti su izrezali 50 špaleta (što je, inače, prednji dio svinjske noge - plećka) i pripremili 70 kilograma pljukanaca. Kao i sve u životu, i "Vodnjanska špaleta" ima svoju povijest.
- Organiziramo je već osam godina zaredom. Pokrenuli smo je da bismo i u ovom dijelu godine nešto zaradili. Treba vratit kredite koje smo uzeli kad smo počinjali posao, rate su velike, ali smo dobro osmislili ovaj projekt koji nam u tome pomaže i već je postao tradicionalan, kaže Milan Buršić.
Naravno, svaka uspješna priča poput ove, u kojoj je najveći gušt to što ljudi rade ono što vole, ima svoj početak.
Ništa preko noći
"Radio sam u Mesoprometu, gdje smo godišnje proizvodili oko 20 tisuća pršuta. Uvijek sam imao želju otvoriti svoju pršutarnu“, kaže Milan. Uspjeh nije došao preko noći, građen je korak po korak, svaka stepenica uspona tražila je ulaganja, i financijska i ljudska. Puno energije i emocija, uz još više odricanja, Buršićima je bilo potrebno da se podignu na današnju razinu godišnje proizvodnje od 45 tona pršuta, i po 15 tona pancete i zarebrnika.
- Taman kad smo se oženili '73. godine napravili smo nekakvu zamjenu terena s Općinom. Sjećam se da smo na parcelu koja je bila goli kamen doveli 386 kamiona zemlje! Za te smo novce tada mogli kupiti mečku, kaže Darinka Buršić. Obiteljski posao počeo se pokretati '94. godine, u kući na obiteljskom imanju. Boška je zamijenjena sadnjom krumpira i blitve. Imali su Buršići svojedobno stotine maslina i do 40 krmača, tamo gdje je sada restoran bile su štale s odvojenim boksovima. Svoje kćeri nisu htjeli obvezivati na taj težak posao. U jednom trenutku odlučili su se za odlazak u pravo privatno poduzetništvo, u realan sektor: u Vodnjanu su, dakle, otvorili market i mesnicu. Prolazile su tako godine, sve do 2010., kad su Buršići odlučili napraviti najveći i ključan iskorak u obiteljskom biznisu – na svom imanju otvorili su ugostiteljski objekt, trgovinu i pršutarnu kao proizvodni pogon. U prethodnom razdoblju, prije Lisjaka, u posao su bila uključena i dva zeta.
- A mladi su bili Elvis i Danijel kad smo u to kretali! Jedan je bio vodoinstalater i imao je 19 godina, a drugi je bio tehničar s 22 godine. Nisu znali ni nož držati u ruci! Oba ne kapidu niš, ali su radila u mesnici. Tek nedavno Elvis i Danijel maknuli su se od obiteljskog biznisa, a Lisjak je ostao u tome, kaže Darinka.
Biznis je evoluirao. OPG se širi, proizvodnja se povećava, a potencijali su još veći. Trenutno, naime, pršut proizvode u prizemlju, dok preostala dva kata tek čekaju planirano ulaganje.