Hrvatski sabor još je 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., u kojoj se navodi da su totalitarni komunistički režimi bili bez iznimke označeni masovnim povredama ljudskih prava. Žrtve zločina i njihove obitelji zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima uveden je u Europskoj uniji deklaracijom Europskoga parlamenta 2008. godine kojom je 23. kolovoza proglašen Europskim danom sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Godine 2011. Hrvatski sabor proglasio je 23. kolovoza spomendanom na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Hrvatskoj. Ovaj je datum izabran na spomen kolovoza 1939. godine kada su Hitler i Staljin u ime Njemačke i SSSR-a sklopili sporazum o nenapadanju i tajni pakt o međusobnoj podjeli Poljske i baltičkih zemalja.

Hrvatski sabor još je 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., u kojoj se navodi da su totalitarni komunistički režimi bili bez iznimke označeni masovnim povredama ljudskih prava. Žrtve zločina i njihove obitelji zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji. Hrvatska je iskusila ustaški režim, talijanski fašizam i njemački nacizam, pa na koncu komunističkim režim. Svi su oni za sobom ostavili žrtve, podjele i pravnu nedorečenost.

Stradanja ljudi na istarskom poluotoku prije, u vrijeme i nakon rata, ističe povjerenik za Popis žrtava Drugog svjetskog rata Porečke i pulske biskupije Ilija Jakovljević izaziva i izazivat će među povjesničarima i istraživačima oprečna mišljenja, napose ako se ne odmaknu od nekih službenih izvora. Smatra da najvećim dijelom istina živi u narodu i potrebno je čuti svjedoke tih događaja, mada su rijetki spremni govoriti. Svećenici i vjernici laici, gledano s vjerskog gledišta, bivaju proganjani od triju ideologija: fašističke, nacističke i komunističke. Komunistički režim želio je apsolutno smanjiti utjecaj klera u narodu ne birajući sredstva, od zastrašivanja, zlostavljanja do ubijanja.

Mr. Jakovljević ocjenjuje da komunističke žrtve u Istri još uvijek nisu dobile dostojno obilježene i proći će još mnogo godina dok se sve žrtve izjednače. Biskup Ivan Milovan dao je 2009. godine kod crkve sv. Marije Svetomora, na cesti Vodnjan-Žminj, podići spomenik svim svećenicima i bogoslovima koji su stradali u vrijeme rata i u poraću na području Istre. U Istri je, prema popisu povjesničara mons. Ivana Graha, od 1941. do 1949. godine, ubijeno petnaest svećenika (Rudolf Brnobić, Angelo Tarticchio, Šime Milanović, o. Emanuel Ongaro, Camillo Ammirati, o. Graziano Manin, Marco Zelco, Mirko Vekjet, Luigi Brandolise, Šime Frulić, Kazimir Paić, Francesco Bonifacio, Ratimir Beletić, Miroslav Bulešić, Vlatko Lakošeljac) i tri bogoslova-svećenička kandidata (Vladimir Vivoda, Antun Kožljan, Milutin Gracijan). Nakon završetka rata komunističke vlasti u Istri ubile su dvojicu svećenika: bl. Francesca Bonifacija (1946.) i bl. Miroslava Bulešića (1947., 23. kolovoza), a od savezničke rampe kod Pule stradao je vlč. Ratimir Beletić (1947.).

U razdoblju nakon kapitulacije Kraljevine Italije, 8. rujna 1943. godine, pa do sredine rujna iste godine, istarski su ustanici razoružali talijanske postrojbe diljem Istre, izuzev Pule i Vodnjana. U kompleksnim povijesnim uvjetima i promjenama političko-vojne situacije u danima koji su slijedili, napominje dr. Milan Radošević, najveći je broj zarobljenih fašista, ali i onih koji to nisu bili, ubijeno i bačeno u fojbe ili pak u boksitne jame. Oko broja poginulih ni danas nema jedinstvenog stajališta hrvatske i talijanske historiografije.

Zabilježeni su mnogi teški slučajevi zlorabljenja vlasti, zapisao je povjesničar dr. Darko Dukovski. Spominje slučaj javnog suđenja koji je organizirao kotarski NO Kras, nad bivšim fašistom Imperlinijem (op. Giovanni, karabinjer) koji je tom prigodom osuđen na smrt strijeljanjem. Presuda je izvršena odmah. U takve slučajeve dr. Dukovski ubraja i dva linča u Vodnjanu i Balama, te ističe: "Ovi su slučajevi bili i politički štetni za novu vlast jer je drugoj strani dao argumente pred Saveznicima u dokazivanju kako na području pod upravom JA ne postoji pravna država, i kako u toj anarhiji stradavaju Talijani. Slično se događalo u Pazinu, Novigradu, Žminju i drugdje".

Odmah nakon ulaska jedinica Jugoslavenske armije u Istru, među ratne zločine koje su počinile, dr. Dukovski spominje strijeljanje zarobljenih talijanskih vojnika Mussolinijeve Socijalne Republike u Brtonigli te likvidaciju zapovjednika Ratne luke Pula, kontraadmirala Georga Wauea 8. svibnja 1945., "s cijelim njegovim stožerom, četrdesetak pripadnika Wafen SS-a, bez suđenja pripadnika hrvatskih jedinica u sastavu IV. JA, što predstavlja čin odmazde zbog toga što se nacisti nisu htjeli predati sve do 8. svibnja i kojom je prigodom poginulo desetak boraca".

Kontraadmiral Waue, rođen 1901. godine u Munsteru, bio je zadnji kontraadmiral Njemačke ratne mornarice, a dužnost je preuzeo 1. ožujka 1945. Kada su vojnici Četvrte brigade zauzeli Pulu, nije napustio grad, povukao se 5. svibnja na Muzil s oko 1.500-2.000 vojnika. Tu se konačno predao. Mons. Grah je zapisao: "Jedna njemačka postrojba predala se 9. svibnja u Puli u kojoj je bilo nešto više od 1.200 vojnika. Većina njih bačeni su u jamu Golubinčinu. Prema svjedočenju, nakon predaje partizani su počeli maltretirati Nijemce na što se usprotivio njemački zapovjednik viceadmiral Waue te je rekao da se ne smije tako postupati po međunarodnom pravu i konvencijama jer su oni odložili oružje. Jugogeneral Klobas izvadio je pištolj i ubio ga. To se događalo na mjestu današnje zračne luke. Partizane nije zanimala nikakva konvencija niti bilo kakvo pravo. Klobas je kasnije tvrdio da jame u Istri ne postoje, što je obična laž".

Milan Klobas (1922.-2010.) rodio se u selu Brgudcu na Ćićariji. Sudionik je bitnih događaja tijekom NOR-a u Istri i područjima ratnih operacija istarskih brigada i 43. istarske divizije. Obnašao je dužnosti komandira, komandanta i načelnika Operativnog štaba za Istru. Nakon umirovljenja ostao je u JA, napredovao uz školovanje do generalskog čina. Bio je komandant, među inim, i riječkog garnizona. Za ratne i poratne zasluge dobio je više odličja i priznanja.

Neki izvori bilježe da je većina vojnika ubijena na licu mjesta ili utapanjem u moru. Povjesničar Herman Buršić (1928.-2013.), rođen u Krnici, u Zborniku radova Krnica od prapovijesti do danas (Čakavski sabor, Rakalj, 2006.) piše: "Dana 9. svibnja 1945. prošla je Krnicom kolona zarobljenih Nijemaca. Bili su u vrlo lošem stanju, gotovo bosi. Partizani su ih prisilili trčati prema Portu, da bi ih zatim proveli preko Suhače, Čedri i Velike Njive do jame Golubinčine, na cesti Krnica-Rakalj. Tu su ih streljali i bacili u jamu. Pričalo se po Krnici da su partizani sljedeće noći doveli još dvije grupe njemačkih zarobljenika i da su završili na isti način kao i prvi. Nakon predaje njemačke vojske trebalo je obuzdati strasti, emociju i svaku osvetu nad vojskom koja je predala oružje. Izneseni slučaj govori suprotno i za svaku je osudu".

Neki su mještani Krnice kasnije posvjedočili da se iz jame čuo veliki plač i zapomaganje. Oko jame je bilo puno krvi i botuna (dugmad) koji su vjerojatno ispadali prilikom nasilnog svlačenja, grmlje oko pokrčeno kako su ljudi padali u provaliju. Pokraj ceste bili su ostaci velikoga ognja na kojem su vjerojatno spaljivali dokumente i osobne stvari žrtava. Puno vremena nakon zločina u Raklju se osjećao nesnosni smrad.

Jamu, duboku oko stotinu metara, prije devet godina istražili su djelatnici MUP-a, po nalogu Županijskog državnog odvjetništva u Puli, na tragu zločina kada su partizani u nju bacili nepoznat broj njemačkih i talijanskih vojnika zarobljenih nakon predaje na Muzilu. Televizijski studio HTV-a u Puli, navodno, ima snimljene neke materijale o tom ratnom zločinu. No, nije javno objavljen izvještaj očevida o tome što je pronađeno u Golubinčini, a navodno su pronađene ljudske kosti u gomili smeća, kamenja i životinjskih kostiju.

Povezane vijesti

• Lovas se prisjetio žrtava iz minskog polja
• Ukrajina otvorila sinagogu u obliku pop-up knjige na mjestu masakra u Babi Jaru
• U Saboru obilježen Dan sjećanja na genocid u Srebrenici