NAGRAĐEN PAZINSKI UČITELJ

Darko Suman dobitnik je državne nagrade "Ivan Filipović": Kroz tehničku kulturu učenici vide smisao onoga što uče i rade

| Autor: Mirjan RIMANIĆ
Mr. sc. Drako Suman (M. RIMANIĆ)

Mr. sc. Drako Suman (M. RIMANIĆ)


Često se ističe značaj STEM područja, dakle science, technology, engineering i mathematic, ali premalo se vodi računa o tomu kako od se dva, od ta četiri slova - technology i engineering - odnose na tehničku kulturu. To dovoljno govori samo za sebe, kaže učitelj mr. sc. Darko Suman

Mr. sc. Darko Suman, učitelj u pazinskoj Osnovnoj školi Vladimira Nazora, dobitnik je državne nagrade "Ivan Filipović". Nagradu dodjeljuje Republika Hrvatska, odnosno Odbor nagrade "Ivan Filipović", a priprema je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti i predstavlja najviše priznanje djelatnicima u odgoju i obrazovanju. To je godišnja nagrada koja se dodjeljuje u pet kategorija: za predškolski odgoj, osnovne i srednje škole, visoko školstvo i znanost te za životno djelo. 

Godina posvećena radu s djecom

Suman je jedan od dvoje dobitnika za osnovno školstvo i to kao učitelj tehničke kulture i fizike. Nagrada je godišnja i dodjeljuje se za rad u jednoj godini, a ovo je nagrada za 2018. Naravno, prije nego se dodjeli nagrada, prati se cjelokupan doprinos dobitnika kroz njegov radni vijek.

- Po čemu je protekla školska godina za vas bila posebna?

- Naravno po radu s djecom. Imao sam jednu fantastičnu generaciju učenika koje je iznjedrila čak šest natjecatelja na državnom natjecanju, a među njima je bio i Noel Galant, državni viceprvak iz elektronike. Bio sam dosta angažiran u radu s učiteljima jer sam voditelj Županijskog aktiva učitelja tehničke kulture, surađivao sam i s Agencijom za odgoj i obrazovanje. Uz to student sam poslijediplomskog doktorskog studija u Splitu iz edukacije tehnike, uskog područja onoga čime se bavim. U sklopu toga imao sam izlaganja na nekim međunarodnim znanstvenim skupovima, a dva rada su mi objavljena u časopisu "Politehnika".

- Robotika je djelatnost po kojoj je nekako najviše poznat Vaš rad s učenicima pazinske osnovne škole?

- U pazinskoj Osnovnoj školi Vladimira Nazora već 15-ak godina vodim izvannastavnu grupu robotika. To je multidisciplinarno područje koje uključuje elektrotehniku, strojarstvo, elektroniku i programiranje, izuzetno progresivno područje znanosti i tehnike koje na velika vrata ulazu u sve segmente obrazovanja i u gotovo sva nastavna područja. Zato se tom području treba posvetiti značaj koji mu pripada kako bi naši učenici spremno prihvatili izazove koji će se naći pred njima.

- Koliko učenicima tehnička kultura i robotika pomažu da se usmjere kroz život, pa i na odluke čime se žele baviti kada završe osnovnu školu?

- Zbog velikog broja djece kojoj sam predavao teško mi je na to odgovoriti. Međutim, kroz povremene kontakte s učenicima i njihovim roditeljima, oni koji su u osnovnoj školi bili posebno motivirani i uspješni na natjecanjima često ostaju u području tehnike i elektrotehnike. Mislim da moja uloga tu nije presudna, ali vjerujem da ih je vrijeme koje smo proveli zajedno ohrabrilo i dalo nekakve informacije i vještine koje su utjecale na izbor njihovog daljnjeg obrazovanja. 

Tehnička kultura izgubila je značaj

- Koliki je danas značaj tehničke kulture u školi?

- Od 1991. na ovamo tehnička kultura gubila je značaj u obrazovnom sustavu. Naime, tada se smanjila satnica učenicima sedmog i osmog razreda. Kasnije je satnica smanjena učenicima petog i šestog razreda, a sve se više uvodi teorijskih sadržaja. Od 2006. na ovamo ostala je ista satnica, ali pojačane su praktične vježbe. Često se ističe značaj STEM područja, dakle science, technology, engineering i mathematic, ali premalo se vodi računa o tomu kako od se dva, od ta četiri slova - technology i engineering - odnose na tehničku kulturu. To dovoljno govori samo za sebe. Tehnička kultura obavezan je predmet za sve učenike od petog do osmog razreda, koji tijekom svog cjelokupnog školovanja u osnovnoj školi imaju 140 sati tehničke kulture, a to je godišnje zaduženje učenika iz matematike u osmom razredu. Kakav je stav našeg odgojno obrazovnog sustava prema tehničkoj kulturi iz ovoga se najbolje vidi.

- Što bi trebalo promijeniti, jer čini se kako nedostatak tehničkih znanja i vještina stečenih u osnovnoj školi utječe na izbor srednje škole za određena zanimanja?

- Tehnička kultura često se smatra kao nešto što je namijenjeno budućim inženjerima, ali to nije samo za takve učenike. Naime, kroz nastavu tehničke kulture učenik ima mogućnost svojim rukama producirati nešto, nekakav predmet ili sklop, i da to što je napravio ima određenu vrijednost. Druga je vrijednost, a to je znanost i potvrdila, da je razvoj intelekta povezan s manipulativnim radom prstima. Zato se u mnogim područjima taj rad koristi za razvoj intelekta. Rad i stvaranje koriste se kao pomoć ljudima koji imaju određene probleme u društvu, a rad je i metoda koja se primjenjuje kada se takvi ljudi resocijaliziraju i samorealiziraju kroz određeno stvaranje.

Primjerice u segmentu nastave vrlo rijetko da s nekim učenicima imam probleme s disciplinom. Ispostavlja se da nema nediscipline kada učenici imaju mogućnost rada, jer kada osjete smisao stvaranja nema potrebe za opstruiranjem nastave. Kroz tehničku kulturu učenici vide smisao onoga što uče i rade jer pri tomu usvajaju nazivlje i djelovanje određenih sklopova. Različito je kada učenike to stvara, a ne samo kada mu to netko teorijsku prenosi.

- U čemu je onda problem?

- Ključan problem je vrijeme. Kroz 35 sati godišnje ne može se napraviti puno. Kada bi učenici imali više vremena baviti se raznim granama tehničke kulture njihov bi vidokrug znanja iz raznih područja, kroz radna iskustva i stvorene predmete, bio širi i lakše bi se mogli opredijeliti za neka zanimanja za kojima danas u društvu itekako postoji potreba, ali mladima, nažalost, nisu zanimljiva.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter