I dalje apsolutno stojim iza Rovinjskih deklaracija. Mene još uvijek zanimaju dvije stvari. Prvo, to je autonomija, jer lokalnu politiku moraju kreirati oni koji tu žive. Stranka koja sad postoji trebala bi to raditi.   Ona i radi, ali ne za interes regije, nego za interes jedne interesne grupe. Drugo je ideja transgranične regije, ja sam i dalje za to. Meni je Istra Istra. Ja sam rođen kao Istrijan. Meni s Muggiom počinje Istra i basta

Iako se autoironično smatra ponosnim luzerom, jedan je od najvećih frajera Pule i Istre. Darija Marušića (1957), jedinstvenog istarskog glazbenika, etnomuzikologa, multiinstrumentalista i pasioniranog istraživača istarske tradicijske glazbe ima u inozemstvu, posebno u Francuskoj i Italiji, ali i u Skandinaviji, reputaciju cijenjenog glazbenika i istraživača tradicijske glazbe, dok je kod kuće na rubnoj poziciji, gotovo u undergroundu.

Već 40 godina kao etnomuzikolog i glazbenik neumorno istražuje, izvodi i čuva glazbenu baštinu šireg istarskog prostora. U prošlosti je surađivao s Institutom za etnografiju i folkloristiku u Zagrebu i s Odjelom za glazbenu etnografiju pri Slovenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (SAZU). Objavio je više od 30 glazbenih albuma i tri knjige. Promovirao je istarsku glazbu u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji, Mađarskoj, Češkoj…

Rodom iz Strunjana, raštrkanom obalnom naselju u sjeverozapadnom slovenskom dijelu Istre u općini Piran, veći dio djetinjstva proveo je u kontaktu s istarskom narodnom glazbom, koju je naučio od svojih djedova i baka te njihovih vršnjaka.

Utemeljitelj je kultnog sastava Istranova koji je svirao 80-ih, a sudjelovao je u više od 20 sastava i glazbenih projekata, gostujući kao glazbenik u isto toliko kompilacija. Sudjelovao je u nizu istraživačkih projekata o tradicijskom pjevanju i glazbalima u Istri. Nastupa kao solist svojih dviju skupina (La sedon salvadie i Istrad Marusic), prikuplja građu, poučava i vodi radionice istarske glazbe. Bez njegova doprinosa, teško da bi dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, popularnije zvano pjevanje na tanko i debelo, bilo zaštićeno pod okriljem UNESCO-a.

Često ističe da je smisao tradicije da se ona transformira. Ljudi misle da je tradicija nešto što se nekad dogodilo i što se onda nepromjenjivo prenosi s generacije na generaciju. No, naglašava, ukoliko se ona ne mijenja i ne prilagođava vremenu, tradicija nestaje. Iako se transformira treba uzeti u obzir da moraju postojati određeni elementi koji moraju biti prihvaćeni od nositelja te tradicije tako da ju se i dalje može prepoznati.

- Bili ste 1989. godine jedan od osnivača IDS-a. Nedavno se u našem listu razvila polemika o osnivačima IDS-a. Kako komentirate tu 'bitku' za osnivačku poziciju, 30 godina nakon njenog osnivanja? Koliko boj za mjesto u osnivačkom društvu računa na neku težinu s obzirom da je riječ o, cijelo vrijeme, vladajućoj istarskoj stranci?

- Ja sam se tome javno priključio dosta kasno. U to vrijeme je svega par ljudi htjelo osnovati stranku. Bio je kraj Juge, otvorila se mogućnost osnivanja stranaka, višestranačje i sve te priče. Bilo je tu i glumatanja disidentstva. Htjeli su osnovati stranku koja bi bila odmak od Juge, u onom trenutku. Samo što su jedni bili više centar, a drugi više desničari. Tada se o ljevici uopće nije pričalo, zaboravimo tu priču. Lijevo i desno je tako i tako relativno, jer je pozicionirano samo s obzirom na drugu stranu. Kod nas uopće nije to profilirano, pa da imaš ljevičarski program. Tada su bile profilirane te dvije strane, centar i desno. Ajmo reći da su jedni bili više pro-Hrvati, a drugi više Istrijani kao Istrijani.

- Ispada da ste bili na desnoj strani?

- Mislim da je desno eventualno ova druga strana, ova nacionalnija. Oni su htjeli isfurati prvenstveno hrvatstvo Istre, to ih je brigalo, drugo je bilo više manje kolateralno. Mislim da je tu prisutan novodobni šćavunski kompleks kako ga ja vidim. Jer, dovoljno si hard core Hrvat, a kad ideš u Zagreb, e onda ti kažu: "Ti Istrijan". I zbog toga patiš. Dat ću jedan primjer koji dobro pokazuje način kako neki funkcioniraju. Jedan je čovjek bio veliki fan Francija Blaškovića; odlazio je na svaki njegov nastup. No, čim je došla Hrvatska, zauzeo je stav: "Pa dobro, šta ti imaš sad srat', kad nema više Juge". On je Francija doživljavao samo kao buntovnika prema Jugoslaviji. Meni nije toliko smetalo 'Jugoslavenska', ili 'narodna', koliko mi je smetalo da je to prvenstveno armija kao takva! A ovi drugi su htjeli imati svoju armiju, kužiš. E to je ta razlika.

Povezane vijesti

• Hrvatsko muzejsko društvo nagradilo istarske muzealce
• Zaživjela bogata web zbirka istarskih tradicijskih instrume
• Etnomuzikolog i glazbenik Dario Marušić na "Doručku s autorom"