- Gradonačelnik Pule Boris Miletić, ne računajući onog gradonačelnika koji je 1947. godine prvi s obitelji sjeo na brod Toscana i sa sobom "poveo" tridesetak tisuća Puležana, najgori je gradonačelnik Pule u tri tisuće godišnjoj povijesti. Prvome je pošlo za rukom da isprazni Pulu, a ovome se događa propast Uljanika. Kada kažem Miletić, onda mislim na politiku IDS-a, izjavio je na jučerašnjoj konferenciji za novinare nezavisni gradski vijećnik Damir Kajin.

- To što se dogodilo Uljaniku može se zahvaliti sprezi grada, odnosno politike, sindikata, medija i upravljačkih struktura Uljanika koje su ga žrtvovale kako bi se same bogatile, uvjeren je Kajin.

Kajin kaže da je još 2008. godine upozoravao sa saborske govornice da je hrvatska brodogradnja bankrotirala, da je gubitak po brodu 20 do 25 milijuna dolara, da nema grane u kojoj se više krade nego tamo. Da je Uljanik te godine isporučivao brodove s 10 milijuna dolara gubitaka po brodu, odnosno petnaest ako se uračuna 9-postotne subvencije Vlade i jamstva.

- Govorio sam da Uljanik nije spreman za privatizaciju, da privatizaciji treba reći - ne! Govorio sam da je privatizacija pa makar radnicima dali 50 posto, zapravo gašenje brodogradnje. To je bilo 2008. godine. Katastrofa je nastupila 2011. godine upravo radi te privatizacije pod tobože radničkim dioničarstvom. Istru nitko nije pokrao izvana, kao što Uljanik nitko nije uništio izvan Pule. Model privatizacije Uljanika osmišljen je u Puli, a sliči mi na pokušaj da se preko Uljanika prati Uljanik plovidba, koju su preuzeli bivši direktori Uljanika i to je bila omča oko vrata Uljanikovcima. Danas imamo razoren Uljanik kojemu najvjerojatnije slijedi likvidacija. Za raspad Uljanika znali su svi, od direktora, vodećih sindikalista koji su sjedili u nadzornim odborima, šestotinjak ljudi koji su imali menadžerske ugovore u Uljaniku, župana, gradonačelnika, ne svi, ali neki zastupnici, znali su sve do jednog radnika. Pa samim time i ja. Ja sam im otpisivao dugove 2001. godine, zbog čega sam završio na DORH-u. Županija i grad preuzeli su luku koja je pomorsko dobro i za uzvrat otpisali oko 75 milijuna kuna Uljanika na ime komunalnih potraživanja. Rješavao sam im jamstva, ne jedno, zadnji puta za jaružar kada se tražilo da "probudim" Milanovića, da im se osigura 150 milijuna eura, a dobili su 124 milijuna eura. Rješavao sam dionice Viktora Lenca za Uljanik. Borio se i odgovarao vodeće ljude Uljanika da ne ulaze "3. maj", ali u tome nisam uspio, kaže Kajin te dodaje da je jedino rješenje za Uljanik bilo da se pokrenuo predstečaj početkom 2018. godine, što je, kaže, otvoreno govorio, ali je to doživljeno kao bogohuljenje.

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Damir Kajin: Plan restrukturiranja Uljanika je GLUPOST NA KVADRAT