Cijena turizma

Turistička opsada Rta Kamenjak, zaštićenog krajobraza kojim upravlja istoimena javna ustanova, periodično rezultira rastom cijene ulaznica, pa tako pamtimo kad je dnevni upad koštao 20, pa 40, da bi, od ove sezone, skočio na cijelih 80 kuna. Istina, sezonska ulaznica ostala je nepromijenjena i iznosi 100 kuna za Medulince, odnosno 300 kuna za ljude s Puljštine. Mnogi Istrani koji gravitiraju ovom području taj su potez Javne ustanove Kamenjak, kojom pak upravlja Općina Medulin, protumačili kao uzurpiranje javnog dobra na koje su nekad mogli slobodno pristupiti i uživati u njegovoj divljoj ljepoti. Na put kojim si nekad nesmetano prolazio i smatraš da bi tako trebalo biti i ubuduće, postavljena je rampa, doduše, uz objašnjenje da možeš slobodno ući ukoliko ideš pješice. Po pripeci, valja dometnuti. A ukoliko želiš motornim vozilom koje zagađuje i uništava travnjake, moraš platiti. Nakon ovog poteza, kojim se želi smanjiti pritisak automobila na Rt, mnogi su se prisjetili neuspjelog pokušaja naplate ulaznica za Učku, koji je nakon građanske bune ipak stopiran.

Javna ustanova Kamenjak izradila je studiju koja kaže da je optimalan broj vozila na Kamenjaku 1.700, a sve iznad toga nije prihvatljivo. No, zbog čega je baš 1.700 vozila prihvatljivo, a 2.000 nije? I jedna i druga brojka je velika i jednakom silinom uništava endemske orhideje na Kamenjaku. Na koji se način uopće štiti biljni i životinjski svijet ako se na Rt pripusti 1.700 automobila? Najbolje bi ga se zaštitilo ukoliko automobila na Kamenjaku uopće ne bi bilo, no činjenica jest da tad ne bi bilo ni izdašnih prihoda, a to bi pak dovelo u pitanje svrsishodnost i održanje same Javne ustanove.

Ljepote Kamenjaka, možemo slobodno reći, jedan su od glavnih motiva dolaska turista u medulinsku općinu, koja je, upravo zahvaljujući turizmu, postala najbolja u Hrvatskoj po visini prihoda i noćenjima. To, činjenica je, koristi široj zajednici jer bogata općina može izgraditi vrtiće, financirati školu i podizati standard stanovništva.

No, turizam ima svoju cijenu. Osjetljiva je to materija koja u pojačanim dozama može pojesti samu sebe. Premanturci svjedoče da se posljednjih godina kolone automobila koje žele ući na Kamenjak u špici sezone protežu sve do nekoliko kilometara udaljenih Banjola. Još je veći problem izići iz sela u popodnevnim satima. Premanturci su naprosto blokirani, baš poput Dubrovčana kojima je turizam odavno oduzeo životni prostor i izgnao ih iz lijepih palača na Stradunu, pa vlasti razmišljaju o ograničenju broja kruzera koji se dnevno kotve nadomak grada. Sličan turistički desant doživljavaju i Plitvička jezera kojima, zbog nekontrolirane gradnje apartmana i ispuštanja fekalija u jezera, prijeti ekološka katastrofa.

Turizam treba ograničiti prije nego što popuca po šavovima. Poput bombonijere u koju stane točno 20 čokolatina. I nijedna više. Lonely planet svrstao je Kamenjak među deset vodećih skrovitih sredozemnih plaža. No, kratak je put od usamljenosti do uništenja. Zato razumijem Pazinca koji je lani skinuo putokaz za Zarečki krov.