KOD DRAKOVIĆA

Berba maslina u punom je jeku i u Peroju, čak i na samoj obali: LUMBARDEŠKE RASTU S OKUSOM MORA I SOLI



Za velike zime 1985. sve su se masline potpuno sledile i ove što su tu sada nastale su od tih starih. Tu je nekada bio i vinograd, koji je uništilo more koje je prešlo preko zida, a masline su preživjele, kaže nam Boris Draković u masliniku na punti Svetica gdje rastu stare autentične sorte poput buže, koju u Peroju zovu lumbardeške, i žutice

Poznato je da je Peroj maslinarski kraj i da iz ovog područja dolaze jako dobra ulja. Ali naći maslinik uz samo more, danas je i u Peroju prava rijetkost. Veliki broj atraktivnih parcela, na kojima je i bilo maslina ili vinograda, odavno je prodan za izgradnju vikend-kućica, a tek jedna odolijeva svim tim trendovima. Perojca Borisa Drakovića nalazimo u njegovom masliniku nedaleko od Portića, usred vikendaškog raja, tik uz obalu, odnosno tik uz puntu koju domaći zovu Svetica.

Jedini maslinik uz more

Ovdje uporno rađaju masline, bez obzira na ponente koji nosi more na obalu i plime koje potkopavaju plitku zemlju.

- Nema drugog maslinika ovako blizu mora. Ne mislim ništa graditi ovdje, treba sačuvati ovaj maslinik i masline s okusom morske soli, priča nam Draković i, između dva poteza električnim tresačem kojim sa stabla skida plodove maslina, pokazuje na vikendice Talijana i Slovenaca koje su ga okružile na susjednim parcelama.

Na Svetici se, danas na samoj obali, svojevremeno nalazila rimska vila ili kakva druga antička građevina, pa se još uz plažu vide i ostaci drevne gradnje, a za oseke iz plićaka na vidjelo izviru i grobovi i neki pabirci zagonetnih zidova, vjerojatno temelji kakvog naselja nastalog i nestalog u srednjem vijeku. Gdjegod samo suhozid, koji prekriva gusto raslinje, a gdjegod nova ograda dijeli ovu parcelu od niske kamenite obale povijesnog pedigrea.

Na Drakovićevoj parceli vide se i krhotine stare keramike koje upućuju na tisućljeće kontinuiranog života na perojskoj obali. Ipak, masline u ovom masliniku i nisu stare.

- Stabla uglavnom imaju nekih 30-ak godina. Za velike zime 1985. sve su se potpuno sledile i ove što su sada tu nastale su od tih starih. Inače, tu je nekada bio i vinograd, još se vide gdje su bile brajde, a prije pet, šest godina uništilo ga je more. Nevera i plima. More je prešlo preko zida i uništilo lozu. A masline su preživjele, kaže Draković. Preživjele su i smokve razbacane po parceli izduženog oblika.

Autentične istarske sorte

Tu blizu mora čuvaju se stare autentične istarske sorte, poput buže koju u Peroju zovu lumbardeške. Pri dnu parcele nekoliko je većih stabla, imaju ogromnu krošnju, a ulike s njih vise kao u raskošnim grozdovima.

- To je sorta žutica. Ne znam kako bi se inače zvala, a mi je u Peroju zovemo tako. Svake godine dobro rodi. Na njoj je uvijek sto kilograma plodova. Inače, ovo je jedna prosječna godina što se tiče uroda, nije loša. Zapravo, može se reći da je i dobra, kaže Boris Draković.

Nakon što je otresao ulike na tlo, mrežu mu pomaže sakupiti i plodove u kašete prebaciti Nenad Draković. Berba je tek počela, ulike će sada trebati voziti u mlin, a Perojci najčešće masline voze na meljavu u Vodnjan, Fažanu i Galižanu.

- Teško je brati po ovoj vrućini. Ne pamtim da sam ikada brao po ovako toplom vremenu. Ne samo zato što su masline ranije pocrnile, jer znali smo već brati u ovo doba, nego nikada nije bilo ovako vruće, riječi su kojima razgovor zaključuje Draković i hvata se tresača da bi posao stigao završiti prije mraka.

Oko Peroja sva je sila maslina, ponovila se još jedna dobra sezona, pa će i posla biti - i previše. (Napisao i snimio Zvjezdan STRAHINJA)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter