Svi smo čuli za Histre, predrimsko pleme po kojima je poluotok dobio ime, njihovog legendarnog vladara Epulona i prijestolnicu, Nezakcij. Veći dio podataka o njima saznajemo iz djela "Ab urbe condita" rimskog pisca Tita Livija koji je djelovao u vrijeme cara Augusta. Livije je u svome djelu o povijesti rimske države poprilično detaljno spomenuo rat kojega je tadašnja Rimska republika povela na istarskom poluotoku između godina 178. i 177. pr. n. e. Bio je to drugi rat protiv Histra u nizu, ali ujedno i najpodrobnije opisan u Livijevom djelu.

Prvi konflikt

Prvi histarski rat bila je svojevrsna specijalna vojna operacija u današnjem smislu riječi, kada su Rimljani oko 221. g. pr. n. e. poslali kažnjeničku ekspediciju kao odgovor na histarsko gusarsko djelovanje s ciljem uništavanja njihovih pomorskih efektiva. Rimljani su postigli svoj glavni cilj, a to je mogućnost slobodne i neometane plovidbe priobaljem Istre. Uslijedila je invazija kartaškog zapovjednika Hanibala na Italiju, što je privremeno zaustavilo rimsko širenje na Istok. Trideset i osam godina nakon rimske ekspedicije protiv Histra, osnovana je kolonija Akvileja – odskočna daska za kontrolu tadašnjih istočnih granica rimske države.

Venetski vojnici (Foto: Osprey Publishing)

Histri su se od Prvog histarskog rata prema 180. pr. n. e. postupno oporavili, a i smatrali su osnutak Akvileje prijetnjom vlastitom opstanku. Štoviše, rimska prijetnja najvjerojatnije je homogenizirala histarska plemena u pokušaju stvaranja jedne političke cjeline, pod Epulonom, kojem Tit Livije daje titulu regulus (mali kralj, kraljić). Piše Livije, "Consilium de Histrico bello cum haberet consul, alii gerendum extemplo, antequam contrahere copias hostes possent, alii consulendum prius senatum censebant". (Kad se kod konzula vijećalo o ratu s Histrima, jedni su bili za to da se smjesta nešto poduzme, još prije negoli neprijatelj uspije prikupiti čete, a drugi da se prvo pita Senat.) Prevagnula je odluka o pokretanju vojne kampanje, pa su Rimljani poslali kopnenu vojsku u okolicu Akvileje i dvadesetak bojnih lađa kao podršku s mora.

Kolektivno samoubojstvo

Izgleda kako je prvi oružani čin bio histarski preventivni napad pod vodstvom Epulona na rimski vojni logor pored današnjeg Trsta 178. pr.n.e. Taj je napad bio uspješan, ali su se Histri morali povući dolaskom novih rimskih jedinica. Konačni ratni rasplet pričekao je narednu jesen i zimu, kada su ratne operacije uobičajeno zaustavljane. Finiš ovog rata vodili su najprije konzuli Aulo Manlije i Marko Junije i novi konzul Gaj Klaudije Pulher koji su sa svojim snagama sišao Istrom prema jugu, do histarske prijestolnice, Nezakcija. "Paucis ante diebus Iunius Manliusque oppidum Nesactium, quo se principes Histrorum et regulus ipse Aepulo receperat, summa vi oppugnare coeperant". (Nekoliko dana prije Junije i Manlije počeli su svom silom napadati gradinu Nezakcij u koju su se bili sklonili prvaci Histra i sam njihov kralj Epulon.)

Interpretacija lokacija histarskih središta (Foto: Opuscula archaeologica)

Livije nastavlja opis događaja u kojemu je otpor skršen kada su, navodno, Rimljani skrenuli tok potoka koji je bio glavni izvor vode za naselje. Prema naraciji, većina Histra u Nezakciju odlučila se na očajnički čin sprječavanja pada u rimsko ropstvo kolektivnim samoubojstvom koje je predvodio sam Epulon: "Cuius capti tumultum ubi ex pavido clamore fugientium accepit rex, traiecit ferro pectus, ne vivus caperetur; ceteri capti aut occisi". (Buku njena zauzeća shvatio je kralj po preplašenim kricima onih koji su bježali; zarinuo je sam sebi mač u prsa, da ga ne zarobe živa; ostali su zarobljeni ili pobijeni.)

Mutila i Faverija

Kako piše Tit Livije, “Duo deinde oppida, Mutila et Faveria, vi capta et deleta. Praeda, ut in gente inopi, spe maior fuit, et omnis militibus concessa est.” (Još su dva grada zauzeta na juriš i razorena – Mutila i Faverija. Plijen je bio veći negoli je bilo očekivati od toga siromašnog svijeta, i sav je prepušten vojnicima.) Ubikacija ove dvije lokacije i danas je nepoznata. Podrobnom analizom izvora, povijesno-arheološkog i topografskog konteksta, Robert Matijašić je u radu “Smještaj Mutile i Faverije u svjetlu topografije južne Istre” iznio pretpostavku kako je Mutila bila smještena na mjestu današnjeg Medulina a Faveria na vrhu pulskog brežuljka. Uzevši u obzir pomorsko djelovanje Histra, logično je misliti da su svoje najvažnije centre ubicirali na dnu tri najveća zaljeva juga Istre – Nezakcij nad Budavom, Mutila nad medulinskim zaljevom i Faveria nad onim pulskim. Ono što je uslijedilo jest polagano razdoblje romanizacije Istre, političke, kulturne i jezične inkorporacije poluotoka u rimski svijet.

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA