PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
ANALIZA "USPJEŠNOG" SABORA IDS-a: Bila je to pogrebna povorka koja ne shvaća da je na vlastitom sprovodu
"UspješnI" Sabor IDS-a u Circolu prošle subote (snimio Milivoj MIJOŠEK)
U IDS-u nema frakcija i podjela na Miletićeve i Pausove ljude, svi želimo vratiti stranku na stare staze. Izjavio je to predsjednik IDS-a Dalibor Paus u subotu tijekom održavanja Sabora te stranke. No, jedan ga detalj u tome demantira, a to je da nije bilo predviđeno glasanje o izvještaju njegovog rada. Istina je zapravo da se Paus ne želi suočiti s onim što je svima jasno pa i njemu - IDS je duboko podijeljen. I nije to zapravo ništa neobično. U trenutku kad je odlučio krenuti u rat sa svojim prethodnikom na čelu stranke Borisom Miletićem, bilo je jasno što ga čeka. Pa nije Miletić, ma što tko mislio o njemu, od jučer u politici. Naravno da je oko sebe okupio ekipu koja mu je čuvala leđa. Doduše, bilo je očekivano da će dio tih najbližih suradnika, poput Elene Puh Belci ili Roberta Cveka, sada preći na drugu stranu, ali bilo je jasno i da to neće učiniti svi.
A Paus to želi sakriti, i od sebe samog, i od stranačkih ljudi, i od javnosti. I tu dolazimo do problema koji će teško riješiti ako ga bude gurao pod tepih. On sam nije siguran je li dorastao ovome u što se upustio. A upustio se preko noći. Funkcija predsjednika stranke pala mu je, zahvaljujući prije svega Ivanu Jakovčiću, čovjeku koji uvijek bdije nad IDS-om i zbog kojeg ta stranka nikada neće moći okrenuti novu stranicu, kao prezrela, gotovo trula voćka pred noge, koju oprezno gleda ne znajući što bi s njom - po izgledu ne valja, a za kušanje nema hrabrosti.
Paus je toliko sumnjičav da ne želi ni vidjeti kako bi se glasalo o njegovom izvještaju. On hoće prvo, kako kaže, konsolidirati stranku. Konsolidacija u prijevodu s Pausovog rječnika može značiti samo to da želi osigurati da Miletićevi ljudi padnu u drugi plan, a to je moguće jedino uz unutarstranačke spletke. Zato će kormilo Paus radije sada prepustiti malima od palube nego da se on sam uključi u plovidbu nemirnim vodama.
Zbog svega toga Sabor IDS-a nije mogao proći drugačije no što je prošao. Bio je, kako kaže Paus, jedan od uspješnijih. Podsjeća to na vrijeme kad je iz IDS-a izbačen Damir Kajin. I tada je sve unutar stranke, barem naizgled, bilo u redu. Za sve je bio kriv tadašnji predsjednik SDP-a Zoran Milanović, a ne Jakovčić koji je Kajina, gurnuvši kao kandidata za župana Valtera Flegu, primorao da se odmetne. Bio je to jedan od Jakovčićevih rijetkih promašaja glogovim kolcem u srce. Kajin je, doduše, prošao kalvariju, ali je nakon nje pokazao da može opstati u politici i bez da mu Jakovčić stalno bdije nad glavom. No, Kajin je ipak bio drugačiji. Nije poput Miletića IDS doživljavao kao svoju obitelj, kao krvno srodstvo, nisu mu stranački kolege bili kumovi na krstitkama, vjenčanju, pa to vucaranje po blatu i nije bilo tako bolno kao sada u Miletićevom slučaju.
Činjenica je da je Miletić sve konce u IDS-u izgubio između dva kruga lokalnih izbora. Do tada se činilo da sve ide kao po loju. Falilo je tu ponešto ulja, ali IDS-ov motor je i dalje radio. A onda se dogodio Vodnjan i tu je sve za Miletića otišlo nizbrdo. Pobjeda nezavisnog Edija Pastrovicchija bio je prvi metak u rafalnoj paljbi koja je uslijedila. IDS je u drugom krugu izgubio sve što se dalo izgubiti, dok je Miletić prošao za župana kroz ušicu igle. Bilo je jasno da mora odstupiti s mjesta predsjednika IDS-a. No, moralo ga je gadno zaboljeti, ako je bio svjestan odakle je sve krenulo, što je u tom gradu imao svoje stranački i privatno jako bliske ljude koji su, pak, imali drugačije planove.
Jakovčiću u tom trenutku nije preostalo drugo nego potražiti novu žrtvu da nastavi njegovu viziju IDS-a, što je bespogovorno godinama radio i Miletić. Toga su bili svjesni neki od Pausa puno jači stranački ljudi pa su se pametno povukli iz igre, prst uperivši prema njemu. Načelnik Barbana bio je idealna meta.
Međutim, sve je to stvar prošlosti. Što čeka IDS u budućnosti? Ako i dalje bude pod snažnim Jakovčićevim utjecajem, ta će stranka doživjeti imploziju. To je zapravo i nemoguće izbjeći jer je teško očekivati da će Jakovčić sam od sebe pustiti svoje čedo da se odvoji od njega. IDS je, kako on to doživljava, njegovo dijete i, bez obzira koliko godina imalo i koliko Sabora se izredalo, uvijek će to biti. Neće tu pomoći ni odstranjivanje predsjednika, ni razna konsolidiranja, ni katarze, ni bacanja dojučerašnjih prvaka u drugi plan, ni peglanja imidža putem PR agencija, ni okretanja budućnosti… Zato je ovaj Sabor IDS-a bio sve samo ne uspješan. Bila je to pogrebna povorka koja ne shvaća da je na vlastitom sprovodu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
