Svjetski dan prevencije suicida obilježava se 10. rujna s ciljem podizanja svijesti o ovom, nažalost, sve većem problemu. Prema statistici, godišnje u svijetu samoubojstvo počini gotovo milijun ljudi. No, brojka suicida iz godine u godinu raste. Prema nacionalnim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, tijekom prošle godine u Hrvatskoj su suicid počinile 572 osobe; 125 suicida počinile su žene, a 447 muškarci. U dobnoj skupini do 18 godina bilo je 7 samoubojstava i 70 pokušaja samoubojstava. Od svih dobnih skupina najviše suicida počinile su osobe iznad 65 godina, njih čak 225, što predstavlja gotovo 40 posto od ukupnog broja samoubojstava u zemlji. Prema MUP-ovim podacima za 2021. godinu, policijske postaje u kojima je zabilježen najveći broj izvršenih samoubojstava su PU zagrebačka, 116 osoba, i PU osječko-baranjska, 52.

PU istarska je u 2021. godini evidentirala ukupno 17 samoubojstava, od kojih su 14 počinili muškarci, a tri žene. Tako su u srpnju prošle godine zabilježena četiri samoubojstva, u prosincu tri, u travnju, lipnju i rujnu po dva, a u siječnju, veljači, svibnju i kolovozu po jedno samoubojstvo. U ožujku, listopadu i studenom 2021., navode iz PU Istarske, samoubojstva nisu zabilježena. Lani je samoubojstvo počinila jedna osoba mlađa od 14 godina, dvije osobe u dobi od 26 do 35 godina, jedna osoba starosti od 35 do 51 godine, jedanaest osoba u dobi od 51 do 65 godina, te dvije starije od 65 godina.

Alarmantna statistika, zabilježena od 1. siječnja do 31. kolovoza ove godine, pokazuje da je broj samoubojstava već premašio ukupan broj prošlogodišnjih suicida. U prvih osam mjeseci 2022. godine evidentirano je ukupno 19 samoubojstava, od kojih su 14 počinili muškarci, a u pet slučaja žene.

"U travnju je zabilježeno sedam samoubojstava, u kolovozu četiri, u siječnju tri, u lipnju dva, u veljači, ožujku i srpnju po jedno samoubojstvo, dok u svibnju nisu zabilježena samoubojstva", istaknuli su iz PU Istarske. U crne brojke ubrajaju se jedna osoba u dobi od 19 do 25 godina, tri osobe stare između 26 i 35 godina, četiri osobe u dobi od 36 do 51 godine, šest osoba starosti od 51 do 65 godina, te pet osoba starije od 65 godina.

O uzrocima i okidačima koji ljude tjeraju na ovakav čin te iskustvima iz prakse razgovarali smo sa specijalisticom psihijatrije na Odjelu psihijatrije Opće bolnice Pula dr. Ivonom Gračanin.

Ivona Gračanin (Snimio Milivoj Mijošek)

"Postoji i nešto što je u praksi puno češće, a to je suicidalno ponašanje. Ono s čime se u svom poslu najčešće susrećem su neka reaktivna stanja, kada ljudi u nekom trenutku imaju osjećaj da su u bezizlaznoj situaciji i da nema drugog rješenja nego "olakšati" si na taj način. Na svu sreću, to su samo neuspješni pokušaji koje relativno uspješno rješavamo. U situacijama u kojima je ljude nešto iznenada potaknulo na takvo razmišljanje ljudi se uz našu pomoć dobro i oporave", navodi Gračanin.

Kaže da, s druge strane, postoji i tamniji dio statistike, odnosno osobe koje liječnici niti ne vide, a koje počine suicid. "Imam osjećaj da dosta ljudi koji počine suicid nisu u psihijatrijskom tretmanu. Što se tiče onih koji jesu, za njih saznamo, a zatim i pokušavamo shvatiti što smo još mogli učiniti", kaže Gračanin objašnjavajući i najčešće načine samoubojstava.

"Ono što iz vlastitog iskustva znam, radeći ranije na terenu na hitnoj i kao mrtvozornik, da je većina suicida počinjena vješanjem. Od ukupne brojke počinjenih suicida najveći je broj onih koji su to učinili na nasilni način, vješanjem ili skokom, a češće se na taj način odlučuju muškarci. Žene češće pokušaju suicid lijekovima ili manjim ranama koje saniramo, ali i puno češće kod žena sve ostaje na pokušajima. Muškarci su oni koji učestalije u tome uspiju", navodi Gračanin.

Prema riječima psihijatrice, postoje i osobe kojima je toliko teško da pokušaju suicid, ali nisu ga dovoljno hrabri i dovršiti. "Ljudi mi najčešće kažu da su došli pred zid i više nisu znali što dalje niti su imali snage osmisliti svoju daljnju budućnost. To je ono što se u najviše slučajeva događa. Naravno, imamo i osobe koje u sklopu svih psihičkih bolesti, depresije, psihoza, bipolarnog poremećaja, u nekim svojim fazama imaju sklonost i povećanu vjerojatnost za pokušaj ili počinjenje suicida", objašnjava Gračanin.

Psihijatrica spominje da o suicidu razmišlja ili ga počini i veliki dio ljudi koji nisu ranije liječeni, a koji su uslijed nekih iznimno stresnih životnih situacija poput gubitka posla, egzistencijalne ugroženosti ili nekog drugog jakog okidača došli u depresivno stanje. "Čovjek se tada osjeti bez nade, stjeran u kut", ističe i dodaje da ima i situacija u kojima je pokušaj suicida instrumentalan.

"Netko time želi napraviti utjecaj u nekom, recimo, konfliktnom partnerskom odnosu, ali i time se bavimo. Ipak su i to ljudi koji svoje emocije i komunikaciju ne znaju pravilno usmjeriti, nego na jedan način koji je agresivan ne samo prema sebi, nego i spram obitelji. Suicid je nešto što ne pogađa samo osobu koja ga pokuša ili počini, nego i cijelu obitelj", pojašnjava Gračanin ističući da je utjecaj samoubojstva na okolinu iznimno velik i izaziva strah. "Svi se jako uplaše i budu pod stresom čak i ako netko samo zaprijeti da će to učiniti. Kad je netko depresivan, vidimo da pati i bude nam teško, ali ovo je znatno veća razina stresa na okolinu", navodi Gračanin i potvrđuje da joj se javljaju i članovi obitelji i bliske osobe onih ljudi koji su počinili samoubojstvo.

"Suicid ostavlja trag na cijelu obitelj i uvijek otvorena pitanja što se moglo, kad se moglo i je li se moglo nešto učiniti. Ljudi kad analiziraju ta pitanja ponekad usmjere ljutnju i krivnju prema sebi, ali i prema drugima. Taj dio treba proraditi, a to su i faze tugovanja", navodi.

Na upit obraćaju li joj se često osobe bliske onima koji imaju suicidalne misli, odgovara da je to praktički svakodnevno. "Javljaju nam se članovi obitelji i prijatelji koji dovedu tu osobu, odnosno dođu u njezinoj pratnji i pomognu nam da je motivira da se liječi, ali i da preveniramo pokušaje. Često nam kažu da je netko nešto spomenuo ili nekome poslao poruku. Prije nego je do ičega došlo, uz pomoć ljudi koji je okružuju, nama ta osoba dođe na liječenje i obično u takvim situacijama počinjeno s intenzivnim liječenjem na našem odjelu", pojašnjava psihijatrica.

Kad se stanje osobe koja je pokušala suicid poboljša, doktorica navodi da se tada ona usmjerava na otvoreniji tip odjela i psihoterapijske sadržaje. Liječenje se, kaže, može nastaviti i u sklopu dnevne bolnice ili ambulantnog tretmana, ovisno o srži problema odnosno dugotrajnosti depresivnog stanja.

Dr. Gračanin upozorava da je takve osobe potrebno i zaštititi, jer sama incidencija suicida ovisi i o dostupnosti sredstava za njegovo počinjenje.

"Ako nekoga stavimo u zaštićenu okolinu, da se "ohladi", da stigne razmisliti i da se njegov naboj emocija stigne smiriti u zaštićenoj sredini, onda je to ono što spriječava suicid. U prilog tome govori i statistika koja pokazuje da je u vrijeme rata više suicida počinjeno vatrenim oružjem, jer je ono bilo češće dostupno, posebno u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Ako mi suicidalnog čovjeka zadržimo, ne damo mu da izađe na balkon, maknemo lijekove, ako smo tu uz njega, ako je u zaštićenoj sredini i potraži pomoć, onda se i broj suicida smanjuje. Prevencija i podrška okoline je izuzetno važna", istaknula je Gračanin.

"Po otpustu s liječenja, trenutak u kojoj je osoba pod najvećim rizikom je onaj kad izlazi iz bolnice. To je trenutak gdje je izražen najveći rizik od ponovljenog suicidalnog ponašanja. On se s vremenom smanjuje, ali je važna podrška obitelji i dobri uvjeti za rješavanje problema jer tada čovjek ima optimizam i nadu, osnažen je i vjerojatnost da će ponoviti suicidalno ponašanje se smanjuje. No, ako je osoba više puta pokušala suicid, to je veća i mogućnost ishoda koji ne želimo", upozorava Gračanin.

"Ono što najčešće kažem svojim pacijentima, a što mislim da bi bilo važno reći ljudima jest da moraju najviše strpljenja pronaći za sebe. Možda će se manji broj ljudi naći u tome, a veći broj onih koji su oko takve osobe. Za njih je važno da u kriznim situacijama budu od pomoći. Svaku osobu je vrlo lako isprovocirati, a treba uvijek biti nježan i pun razumijevanja, pratiti tempo druge osobe. Najvažnija je prevencija i utjecaj okoline, kao i ono što ljudi u okolini prepoznaju. Potrebno je da ljudi, baš u trenucima kada osjećaju odbacivanje, pa i agresiju, taj osjećaj prebrode. Uvijek treba biti pažljiv s riječima. Neke stvari ne prolaze same od sebe i nije sve u rečenicama "Misli pozitivno, prošeći se…". Nije rješenje u tome. Neke stvari su zaista za liječenje i obratiti se na pravo mjesto u pravo vrijeme. Kod suicidalnosti je posebno važno pravo vrijeme", zaključuje Ivona Gračanin.

Povezane vijesti

• TRAGIČAN KRAJ Mladi Puljanin koji je prije desetak dana nestao u Zagrebu nažalost VIŠE NIJE ŽIV
• Raste broj suicida u Istri: Otkrivamo koliko si je osoba u dvije pandemijske godine oduzelo život te koliko je bilo suicida u prvim mjesecima ove godine 
• Rock zvijezda Jon Bon Jovi spasio ženu od samoubojstva