Razgovarati sa Slobodanom Ikačem vrlo je ugodno, ohrabrujuće i inspirativno. Sa svojom se bolešću, danas stanjem, nosi racionalno i da, nikad mu nije palo na pamet da se zapita zašto se baš njemu to događa? Bez noge ostao je zbog bolesti, a kako kaže mogla je to biti i prometna nesreća, neoprezan pad..., moglo je biti svašta, a život ide dalje i treba ga živjeti ispunjeno.

Ispunjen život

A da je njegov život ispunjen govore i dokazuju ljudi koji ga okružuju. Prijatelji i sugrađani iz Rovinja pokrenuli su humanitarnu akciju s ciljem da mu pomognu pribaviti protezu za nogu, vrijednu preko 36 tisuća eura, onu istu koja je u mnogim zemljama sastavni i besplatni dio zdravstvenog oporavka i uključenja u svakodnevni život.

O tome koliko je bio uključen u svoju zajednicu, govore mi mnogobrojni sugrađani koji ga poznaju. Nekima je on u mislima ostao kao dječak koji je 90-ih došao iz Vukovara, drugima kao predani medicinski tehničar koji je radio u rovinjskoj hitnoj, trećima strastveni biciklista, a nekima, pak, kao susretljiv i radišni djelatnik rasadnika "Trojanović".

- Problemi s nogom počeli su još 2016. godine, kada sam počeo osjećati trnce u nožnom prstu. U početku nisam obraćao pažnju, međutim sve mi je teže stajali na nogama i trčati, pa sam otišao po pomoć i savjet liječniku kod kojeg sam stažirao i kojeg iznimno poštujem. Doktor Vlado Bjelajac, odmah je posumnjao na neku perifernu arterijsku bolest te mi je preporučio odlazak u barokomoru, koja mi je pomogla i stanje mi se popravilo.

Slobodan Ikač, Rovinjac za koje se humanitarnom akcijom prikupljaju sredstva za umjetnu nogu (Snimila Nina Orlović Radić)

Međutim, nakon nekog vremena, HZZO je na godinu i pol dana ukinuo mogućnost da preko zdravstvenog osiguranja koristim barokomoru. S obzirom da je jedan ulazak u barokomoru tada koštao otprilike 560 kuna to si više nisam mogao priuštiti, kaže nam četrdesetogodišnji Slobodan Ikač, dodajući i da jedan, dva ili tri posjeta barokomori ne bi značili ništa, jer je njemu trebalo između 30 do 60 godišnje.

- Nadalje, 2019. godine dobivam ranu na prstu ruke, i tu se ponavlja ista situacija kao s nožnim prstom. Srećom, tada je već i barokomora ponovno na listi HZZO-a, te "odrađujem" još 60 ulazaka nakon kojih je rana na ruci zacijelila. Malo kasnije, dakle početkom 2021. godine, ponovno mi se otvara rana na nozi. U to vrijeme paralelno radim i obilazim liječnike, da bi u veljači nakon što sam sve više i više šepao, na nagovor poslodavca i prijatelja Gordana Trojanovića, vlasnika rasadnika u kojem sam zaposlen devetnaest godina, otišao na bolovanje.

Buergerova bolest

Vezano za daljnje pretrage, i nakon obilaska brojnih liječnika i specijalista, u mom je zdravstvenom kartonu upisana dijagnoza Buergerova bolest - stanje ponavljane upale začepljenja malih, srednjih i velikih arterija udova, kaže nam Slobodan Ikač i nastavlja prepričavati svoju više godišnju zdravstvenu priču.

- Pošto mi je stanje sa zdravljem stalno variralo, a bolovi u rasponu od 1 do 10 skakali na dvanaest (a to je bilo i vrijeme lockdowna koje me usporavalo), konačno i na preporuku privatnog kirurga, otišao ponovno u barokomoru koja mi, pokazalo se više ne pomaže. Noga mi je sve više i više oticala, a otok se penjao sve do koljena. Išao sam na terapije koje su uspjele smanjiti otok, no prst nije i nije mogao zarasti. Odlučio sam se za amputaciju nožnog prsta.

Dvadeset dana kasnije rana je zacijelila, a ja sam nastavio s terapijom u rovinjskoj bolnici. Nakon tri, četiri ciklusa terapije sve je bilo u redu. Vratio sam se na posao i nekoliko sam mjeseci, da tako kažem, predahnuo. Potom, godinu dana kasnije, u srpnju 2022., nastaje rana na idućem prstu noge. Ponovno isti ritam - barokomore i alternative - od bioenergije, frekvencija, travara, homeopatije, više i sam ne znam što sam sve probao ne bih li smanjio bolove.

U veljači 2023. godine, nakon što su pretrage pokazale da mi je arterija iznad koljena sužena, na Sušaku sam dobio stent, a sljedeći dan i amputaciju drugog prsta. Ta rana nikad nije zarasla i ostala je mala krastica. Vratio sam se na posao, na kojem sam se u jednom trenutku ozlijedio, odnosno "nabio" stopalo, te ono što se kaže "reda radi" sam otišao kod doktora. Sve je u redu, međutim, dva tjedna kasnije aktivirala se stara krastica, te se počela otvarati rana.

Operacija uspješna, a pacijent loše

Ponovno sam išao kod liječnika, u srpnju sam krenuo s novim pretragama koje pokazuju da je arterija na kojoj je bio stent sada sužena u dužini od jedanaest centimetara. Ispred mene je nova operacija (3.500 eura) gdje mi se, od pete do prepona "otvara" noga i ugrađuje bajpas, koji bi trebao probuditi cirkulaciju. Iako operacija prolazi savršeno, stopalo mi nikako ne može zacijeliti. Imao sam i četiri krvarenja, koja se srećom nisu dogodila preko noći jer ih u tom slučaju ne bih osjetio i više me ne bi bilo.

Prvo krvarenje iz rane dogodilo se netom prije same operacije u Bosni, kada me prijatelj odveo na hitnu u Pulu. Izgubio sam oko litru krvi i sigurno bih bez prijateljske pomoći iskrvario. Tri dana kasnije bio sam u Tuzli, na transferu bajpasa, gdje su bili zadovoljni s rezultatom operacije. Mirno i pozitivno doba potom traje mjesec dana, kada sve opet kreće nizbrdo. S posljednjim krvarenjem (uz ranija tri), ponovno odlazim u pulsku bolnicu s kolima hitne pomoći.

Zatražio sam od liječnika da mi odrežu nogu

Dobio sam internu uputnicu za kirurga, da bi nekoliko dana kasnije sam zatražio da mi odrežu nogu... Jednostavno, više nisam mogao, nije imalo smisla i stanje je bilo neodrživo, kaže Slobodan Ikač, dometnuvši da je još u Tuzli i prije bajpasa, tražio da mu se noga odreže.

Prihod od ovogodišnje Popolane namijenjen je za kupnju proteze Slobodanu Ikaču (Grad Rovinj)

- Konačno, koncem prošle godine amputirana mi je podkoljenica, a dva dana kasnije, zbog komplikacija i nadkoljenica, kaže nam Slobodan Ikač, mladi čovjek koji je danas, i kako veli samo privremeno na štakama i koji se nada da bi, zahvaljujući svojim prijateljima i sugrađanima, a prethodno i čitavoj Hrvatskoj, možda već do Uskrsa, mogao dobiti mehatroničku protezu za nogu.

A da mu se to i ostvari potrebno je toliko malo. Odreći se jednog pića ili kave!

Može se pomoći na najmanje dva načina

Dodajmo, i da se našem sugrađaninu Slobodanu Ikaču može pomoći na najmanje dva načina:

- Posjetom rovinjskoj sportsko/rekreativnoj manifestaciji "Popolana", na kojoj se u sklopu humanitarnog djela manifestacije ove godine novac od donacija prosljeđuju Slobodanu Ikaču za nabavku nožne proteze, ili direktno putem uplate na žiro račun Istarske kreditne banke, Branko Korotaj (op.a. Slobodanov prijatelj koji je i pokrenuo i imenovao humanitarnu akciju pod nazivom "Snaga u zajedništvu, nada u pokretu"), IBAN HR9223800063170008366

Prijatelji i organizator akcije Branko Korotaj, objasnili su nam i da su prvotno za Slobodana Ikača željeli pribaviti kvalitetniju protezu od koje su zbog, neprihvaćanja nadležnog Ministarstva zdravstva i obrazloženja da je riječ o luksuznoj protezi, morali odustati. Srećom, pronašla se alternativa.

- Cijena Slobodanove proteze iznosi 36.372,68 eura, a uključe li se i troškovi liječenja i rehabilitacije, iznos se penje na vrijednost od 50 tisuća eura. Ističem, i da je Ministarstvo odobrilo akciju u trajanju od 90 dana, što znači da bi trebala biti okončana najkasnije do 15. svibnja, kaže organizator akcije Branko Korotaj, još jednom iskoristivši priliku da se zahvali Gradu i njegovoj Sportskoj zajednici što su osigurali da se novac od humanitarnih priloga ove godine usmjeri u korist Slobodana Ikača, i njemu nužno potrebne mehatroničke nožne proteze.

Povezane vijesti

• Rovinj se trese u ritmu salse
• The World prvi cruiser u Rovinju
• Talijanski carabinieri na rovinjskim ulicama