Osmi dan putovanja - Bono Dugonjić u Skoplju (Foto: Privatna arhiva)
Bono Dugonjić, 69-godišnji umirovljenik iz Umaga i sportski avanturist, prije desetak je dana otišao na biciklističko putovanje prema dalekom Jeruzalemu, koje će, bude li sve teklo po planu, okončati za sedam tjedana.
U novoj epizodi svojih smjelih poduhvata tijekom prvih osam dana prošao je Istru, hrvatsku obalu i otoke, pedalirao kroz brojna mjesta i gradove u Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu i Makedoniji. U petak navečer javio nam je da stigao u Skoplje.
- To je ustvari nastavak moje započete priče o zagrljaju Europe na dva kotača. Do sad sam uspio zagrliti, odnosno osvojiti 30 zemalja, na što sam ponosan. Lagano nastavljam dalje. Ovaj put zagrljaja bi trebalo trajati oko sedam tjedana, u globalu, a ako bude manje ili više nije problem. Želim osvojiti cijelu Europu, ne oružjem ili silom, nego s ljubavlju, običnim biciklom i o tome napisati knjigu.
Solidno sam se pripremio i jedva sam dočekao dan da se otisne znanim i neznanim cestama. Da slobodno kao ptica poletim tim bespućima milujući te visoke planine, čudnovate rijeke i nemirna mora. Majka priroda me zove da se družim s njom, da je bolje upoznam. Da svoje unutarnje prostranstvo, koje je veliko povežem s njenim, koje je još veće a sve uz pomoć bicikla i djeteta kojeg nosim u sebi, poručio je Dugonjić prije nego što se otisnuo na put prema Jeruzalemu. U međuvremenu je svom popisu dodao još tri države.
U njegovu ga naumu ne sprječavaju ni visoke temperature, ni mokra cesta nakon kiše. Svakog dana tijekom putovanja, objavljuje kratke putopise popraćene fotografijama, čime obraduje prijatelje koji mu pružaju neizmjernu podršku. U njima priča o mjestima koje je posjetio, situacijama koje je doživio, kuriozitetima, a često, uz svoja razmišljanja i riječi motivacije, podijeli i neki savjet za buduće bicikliste. Iskustva sa svojih putovanja pretočit će u svoju knjigu koja će, kaže, sadržavati brojne prizore, njegovo stanje duha i emocije koje je doživio na svom putovanju.
S Dugonjićem smo razgovarali prekjučer, kada je napustio Prištinu i vozio prema Skoplju. Prije no što nam se javio, tog je jutra vozio ka suncu, što mu je, ističe, najdraža vožnja.
- Onako u ranim jutarnjim satima kad me iza brda pozdravi sunce i poželi dobrodošlicu, to mi uljepša dan. A na cesti samo ja i moj bicikl, koje su to radosti. Nedavno si ustao, lijepo odspavao, odmorio i pun elana grliš novi dan. To je sloboda duha i tijela. To stanje se ničim ne može platiti a imaš ogromno zadovoljstvo. Osvajaš i grliš prostor. Majka priroda te hrani svojom najljepšom hranom.
Dovoljno je samo duboku udahnuti zrak, malo ga zadržati, te ispustiti i to ponoviti nekoliko puta, baterije su pune. Pun si snage i možeš voziti bicikl gdje god ti srce poželi, pokrećući ga energijom koje proizvodi tvoje tijelo. Zdrav život, nema nikotina, alkohola. Čist si i bistra mozga. Poštuješ i slušaš svoje tijelo i nema stresa, a ni depresije i nagrada slijedi, kazao je Dugonjić.