(Snimila Sandra Zrinić)
Danas je u prostorijama Turističke zajednice grada Vodnjana predstavljen projekt kojim se nastoji zaštiti "Torta de mandole" na području Vodnjanštine kao nematerijalno kulturno dobro. Cilj nije samo sačuvati izvornost recepta, već i potaknuti lokalne proizvođače i ljubitelje tradicije na promociju Torte de Mandole.
Kako je tom prigodom naglasila Morena Smoljan Makragić, direktorica TZ-a grada Vodnjana, ideja o zaštiti ove autohtone torte Vodnjanštine rođena je unatrag dvije godine kada su razmišljali o programu rada za 2024. godinu.
- U razgovoru smo došli na ideju da zaštitimo našu tradicionalnu slasticu. Možda bi logično bilo da smo išli na nešto drugo, ali kao Turistička zajednica odlučili smo se da to bude nešto što će se moći kušati i što će turisti, kada dođu u Vodnjan, moći prepoznati kao naš tipični proizvod, rekla je Smoljan Makragić.
Stoga su se, kaže, bacili na intenzivno istraživanje porijekla i svega što je poznato kad najstarijih žitelja Vodnjanštine, a vezano uz ovu tortu, kontaktirali su puno ljudi i došli do jednog gastronomskog blaga ovoga kraja kojeg je vrijedno i zaštititi te su prikupljeni materijal objedinili u jednom prigodnom promotivnom videu i foto shootingu te sve poslali na odobrenje Ministarstvu kulture.
- Na ovom je projektu radilo puno ljudi, tu je i alPheRa, potom Mrkli mrak iz Pule, koi su radili na promociji i vizualnom dijelu projekta, dok su u samom materijalu objedinjeni podaci naših sugovornika poput Marije - Mariucce Biasiol, Svjetlane Celija i mnogih drugih. Carla Rotta pomagala nam je oko prijevoda, a tu je i pomoć Zajednice Talijana Vodnjana i drugih, navela je Smoljan Makragić te dodala da je materijal poslan Ministarstvu kulture koje je sve poslalo Konzervatorskom odjelu u Puli na mišljenje i tek potom donijet će odluku o zaštiti te su sada u fazi čekanja.
Pojasnila je kako je na području Vodnjana bilo puno badema, svaka je obitelj imala svoje parcele i na njima bademe, a uz obične bademe, u tortu idu i po dva, tri gorka badema koji daju taj poseban završni okus. Osim na samoj recepturi, TZ će raditi i na posebnom dizajnu kutije, a u planu su i kutije manjih formata da turisti, primjerice, ne bi na odlasku nosili cijelu tortu, već više komadić kao suvenir.
U prigodnom promo videu sugovornica, Vodnjanka Mariucca Biasiol, rođena 1943. godine, pojasnila je da je recept dobila od bake Rose koja joj je pričala kako se badem sadio na zemlji "girasso", odnosno riječ je o mekšim tlima koja su bademima davala poseban okus.
- Ljudi su tortu radili od onoga što su imali, a to su bili bademi, koje je imala svaka obitelj na Vodnjanštini, jaja i šećer. Naravno da se ta torta, uz ostale slastice, radila samo za posebne prigode jer ljudi tada nisu imali puno pa je to ujedno bila i torta za vjenčanja i ostale prigode, ispričala je Biasiol.
Iako se sve to ručno mješalo, danas se domaćice pomažu mikserom, a, ovisno o godišnjem dobu, u nju se danas još dodaje i korica limuna ili naranče i čašica likera, pojasnila je, pak, Svjetlana Celija iz restorana "Vodnjanka" i istaknula da se tako zamješani sastojci peku u hladnoj pećnici na 170 stupnjeva 40-ak minuta.
- Takva torta nije teška, nemasna je i rado ju svi jedu. Torta je to bez brašna, a znamo da danas veliki broj ljudi ne tolerira brašno i zato je ova torta tim posebnija. Dobra je, ukusna, meka i pahuljasta. Ovaj je recept izvučen iz starih bilježnica Bumbarki, neki kažu da datiraju i s početka 1800.-ih godina, pa sam je i ja prigodno nazvala "Bumbarska torta" i poslužujem je u svojem restoranu. Mogu reći da su povratne reakcije gostiju izvrsne i zato je ona redovno u našoj ponudi. Ona je bila, jednostavno rečeno, kraljica kuhinje talijanskog stanovništva Vodnjanštine i kao takva zaslužuje da je zaštitimo, naglasila je Celija.
Suradnici na projektu iznijeli su da je, nakon egzodusa stanovništva, nakon Drugog svjetskog rata, kada je 90 posto stanovništva Vodnjanštine otišlo, mahom u Italiju, izgubljen veliki dio tradicije pa tako i recepata jer se počelo jesti nešto drugo. Slavu ove stare recepture koja se zadržala u "bumbarskim obiteljima", odnosno kod starosjedilaca Vodnjana, pokušali su ponovno vratiti 2000. godine na manifestaciji "Slatko ljeto", i u tome uspjeli, a svoj puni uspjeh postigli su 2016. godine kada je na zagrebačkom Adventu proglašena jednom od Najboljih tanjura Adventa. Može se kombinirati i s raznim dodacima, pa čak i sladoledom, dok je na nedavnom Sajmu vjenčanja u Puli prikazana i kao svadbena torta.
- Naš je cilj dokazati da je ovo tradicionalna torta Vodnjanštine i da zaslužuje da je i zaštitimo kao našu, rezimirala je Smoljan Makragić te najavila za 2025. godinu dvije besplatne radionice na kojima će polaznici naučiti cijeli proces pripreme, naravno ručne, baš kako se nekad tradicionalno miješala.
Nakon predstavljanja uslijedila je i degustacija ove predivne torte koja, koliko skromna u sastojcima, donosi na stolove bogate i nezaboravne okuse južne Istre. Kako je rečeno na kraju, priča o Torti de mandole veže se uz one trenutke u životu na Vodnjanštini koji su vrlo važni, veseli ili tužni, ali značajni, a izrada, priča i konzumacija vezana je za brojne vodnjanske obitelji i utkana je u njihovu tradiciju.