U povodu Mjeseca borbe protiv raka dojke, u Velikoj vijećnici Grada Poreča održano je predavanje psihijatra dr. Tomislava Peharde na temu »Kako prihvatiti sebe nakon promjena koje donosi rak dojke? Kako okolina može pomoći oboljelima od raka dojke?«.

Predavanje je stavilo naglasak na činjenicu da bitka s rakom dojke nije samo medicinska, već i duboko emocionalna te, osim na pacijenta, utječe i na cijele obitelji.

Promjene u procesu liječenja

- Karcinom je puno više od medicinske bolesti. Na početku, kadA se napipa nešto, nema tih bolnih stanja, ali je napadnuta naša tjelesnost i onda nastupa emocionalna reakcija na to naše novo stanje. Mnogi na različite načine doživljavaju spoznaju dijagnoze, ne mire se s tim, dolazi do patnji i kušnji o kojima se ne priča u svakodnevnici, čak ni s bliskim osobama, a slijedi i kirurški tretman kao dio protokola te se narušava shema tijela i ženstvenosti. Sve su to izazovi koji stoje pred oboljelima, svojevrsna oluja emocija koja ih preplavi kad saznaju da imaju karcinom, rekao je dr. Peharda.

(Snimio Zvonimir Guzić / Glas Istre)

Doživljaj mastektomije dodatno aktivira emocije kod pacijenta, istaknuo je nadalje, i pojačava početni stres nakon dijagnoze, stvara određenu stigmatizaciju i socijalno distanciranje te se dobiva osjećaj mutilacije, odnosno svojevrsnog sakaćenja.

- Nakon toga, oboljeli u procesu liječenja prolazi i kroz sve posljedice kemoterapije. Jedno je kad čitamo opis tih događaja, poput upale desni i sluznica, mučnina i povraćanja, gubitka kose, opadanja noktiju, nesanice i slično, a drugo je kad se ta osoba budi tijekom noći i ne zna kakvo će biti jutro, kad se iz dana u dan pita hoće li imati glavobolje, hoće li moći funkcionirati. To su sve subjektivni doživljaji u kojima osobe počinju istraživati svoju unutarnju stranu. Karcinom je sam po sebi specifična bolest, premda je u velikom postotku izlječiv, naročito kad se otkrije u ranoj fazi, u sebi ima nešto što i puno ozbiljnije dijagnoze nemaju, a to je strah od fizičke patnje, stigmatizacije, poniženja, psihička agonija, strah od onoga što dolazi poslije smrti. To su sve stvari koje postaju prioritetne i mijenjaju nam svakodnevni život, rekao je nadalje dr. Peharda.

Djeci treba reći istinu

Osoba postaje puna strahova i pitanja te se stvara potreba da je netko čuje, najčešće to budu oni najbliži. Međutim, kaže dr. Peharda, treba nastojati izbjeći stanje, kako se zove, dvostruke bolesti, jer uz oboljelu osobu često i cijela obitelj upada u anksiozno stanje zbog doživljaja krivnje.

- Djecu se često izolira i ne želi im se reći istina, ali oni nas emocionalno iščitavaju i preko naših pokreta, pogleda ili šutnje shvaćaju da nešto nije u redu, ali onda oni to interpretiraju na svoj način. Zato djeci treba reći istinu i maknuti osjećaj krivnje te im objasniti da neće ostati napuštena. Iz priloženog možete vidjeti koliko jedna oboljela osoba može izazvati novih situacija i zahtjeva pažnju, ali isto tako treba obratiti pozornost i na druge osobe u blizini da se prihvati i njihova stvarnost, jer ako svi samo trpimo, postoji opasnost da svi »izgorimo«. Tu dolazimo do drugog pitanja iz naslova, a to je kako okolina može pomoći oboljelima od raka dojke?, nadovezao se dr. Peharda.

Kad se kaže okolina, ne misli se samo na najbliže već na neku grupnu zajednicu, grad ili udrugu. Što su takve zajednice bliže mjestu prebivanja, osoba se bolje oporavlja i brže stabilizira. Grad Poreč je prepoznao taj element i aktivno je uključen u program pomoći. Grupa podrške oboljelima, koja je uključena u rad s psihoterapeutom, postoji već jedanaest godina.

- U komunikaciji su jednako važni, kako individualni, tako i grupni razgovori. Ovdje u Poreču su baš pacijenti tražili da se napravi grupa oboljelih, jer onda oni tu mogu raspravljati o najintimnijim temama koje inače ne bi imali s kim podijeliti. Zbog osjećaja prihvaćenosti i nalaženja na istom putu gdje mogu doći do osobnih spoznaja koje ne bi mogle pronaći nigdje drugdje, grupni razgovori su najbolja podrška. Komunikacija s okolinom je jako bitna, jer ona onda stvara razumijevanje, a kad imamo razumijevanje onda smo u stanju sigurnosti. Karcinom ne pogađa samo naš tjelesni dio, on pogađa i našu psihu, nikad nije samo problem pojedinca, nego zahvaća cijelu obitelj, čak i zajednicu u nekom širem smislu, zaključio je predavanje dr. Peharda te otvorio mogućnost interaktivnog razgovora sa 40-tak prisutnih posjetitelja.

Treba potražiti pomoć

Okupljenima se iz publike obratila bivša bolesnica što je kod mnogih izazvalo pozitivne reakcije i emocije.

- Sve ovo o čemu ste pričali ja sam prošla prije 19 godina. Za svakog oboljelog je jako bitno da zna gdje potražiti pomoć. Iz svoga iskustva svakome savjetujem da potraži pomoć psihologa. Naši partneri nisu obučeni da nam mogu pomoći u određenim situacijama jer su i oni u strahu, a iz tog straha ponekad naprave puno više štete, nego koristi. Obitelj je također u stresu jer ne zna kroz što ti prolaziš i ne može ti pomoći kao što to psiholog može. Ja sam blizanac po horoskopu i kad me moja psihologinja pitala kako se borim s bolešću, rekla sam joj da ja to doživljavam kao da se ne događa meni nego tamo nekom mom blizancu.

Pozitivan stav je jako bitan. Kad mi je počela padati kosa, otišla sam kod frizerke i ošišala se na nulu tako da je moja ćelavost bila moj izbor, a ne zbog bolesti. Na takav način sam puno lakše prolazila kroz faze oporavka. Ja sam uvijek bila otvorena prema okolini, društvu i radnoj sredini jer kad se čovjek zatvori u sebe, onda nastaje još veći problem, rekla je bivša bolesnica.

Povezane vijesti

• Brojni građani sudjelovali na prvom Mjesecu poduzetništva
• Predavanje "Put do novog zaposlenja"
• Jeste li znali da je listopad mjesec borbe protiv raka dojke? U Poreču su pripremili niz preventivnih aktivnosti