čega je previše, a čega premalo?
Kratak osvrt na kulturna događanja ovog ljeta u gradu Svete Eufemije: Zabavni se život doživljava kao pluskvamperfekt
(Snimila Nina Orlović Radić)
Ukidanjem manifestacija, poput Rovinjske noći ili Grisije koje su Rovinj više desetljeća definirali kao grad zabave i umjetnosti, i paralelno s time izostanak novih i atraktivnih programa koji će ih nadomjestiti, Rovinj se u očima njegovih građana pretvorio u grad, u kojem se umjetnost definira kroz festivalska događanja - bilo da je riječ o Rovinj Photodaysima, (utemeljenim prije sedamnaest godina), Danima Talijanskog filma (22. izdanje), BaRoMus Festivala (20. izdanje), Ljetnog festivala Rovinj (28. izdanje) te najmađeg Art&more festivala koji je ove godine proslavio šest godina postojanja.
Kontinuitet
I na sam spomen i broj festivala, koji su se zahvaljujući kvaliteti i svojoj posjećenosti održali sve ove godine, jasno je da kulturnih događanja, poglavito kada je riječ o klasičnoj, ili tzv. ozbiljnoj glazbi ne nedostaje. Dapače, za posjetitelje koji preferiraju tu vrstu muzike, bilo je i doslovno, i na izbor pregršt atraktivnih koncerata.
S druge strane, ono što nedostaje jesu koncerti na otvorenom, dok je likovna scena definitivno nestala. Organizatori istih su se umorili, pa ih ukinuli a u međuvremenu nisu se pojavile nove snage koje bi ih oživjele ili pokrenule nove. Slabašan pokušaj bilo je ovogodišnje izdanje GrisiaYoutha, od strane Udruge Faro 11., koja je na dobrom putu, ali kojoj nasušno nedostaje kvalitetna promocija.
Da ipak sve nije tako crno na polju likovnosti, dokaz je i ponovna aktivacija Galerije Adris, u kojoj je nakon više godina pauze, postavljena izložba Anabel Zanze, koja se, usput govoreći još uvijek može pogledati. Istovremeno, i Muzej grada Rovinja, koji je od 2019. godine zatvoren za javnost zbog obnove, u sklopu obilježavanje 70. obljetnice postojanja otvorio je vrata za dvije izložbe - Muzej na temeljima grada i izložbu »Studija slučaja: Rovinj! Muzejska građa kao raison d’être jednog muzeja«. Valja istaknuti i da dobar kontinuitet kao i respektabilan broj posjetitelja ima i Centar vizualnih umjetnosti Batana, koji gotovo pa jednom mjesečno nudi fotografske izložbe.
Međutim, sve to pa i više od toga (jer tko će se svega sjetiti), ipak i kod većine Rovinjaca stvara osjećaj grada koji duboko spava umjetnost. Ili preciznije, ako se umjetnost i kultura definira kao »cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društava«, jasno je da su neke grupe ljudi izostavljene s popisa kulturnih događanja bilo da je riječ o izvođačima ili autorima, odnosno konzumentima ili publike.
Manjak
Očigledno je i to, da je unatoč brojnosti događanja, evidentan manjak događaja koje je Rovinj, usput govoreći imao i zbog kojeg je i doživljavan kao Grad umjetnosti/umjetnika. Treba li se uopće spominjati jazz festival u režiji Dražena Kokanovića i Maistre ili Gandusianu koju je vodilo Pučko učilišta kao i njihov odličan projekt »Pisac u prolazu«. Ne treba trošiti ni slova više na jednostrano ukidanje Rovinjske noći, Grisije, Likovne kolonije koji su još sredinom prošlog stoljeća brendirali i visoko pozicioniran Rovinj na karti kulturnih događanja.
Sve to, što je Rovinj jednom imao i na čemu su mu ostali gradovi zavidjeli, nestalo je i živi samo u sjećanjima starosjedilaca. Nažalost, ono što Rovinj danas ima, imaju u većoj ili manjoj mjeri svi gradovi priobalja. Neki i više. Jer, nestao je razlog zbog kojeg se u Rovinj dolazilo iz svih krajeva zemlje, pa i šire.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
