(Snimila Jelena Milović)
S misijom stvarati, razvijati i održavati osjećaj pripadnosti zajednici, krenulo se s provedbom Zavičajne nastave u Istarskoj županiji. Cilj projekta u startu je bio formiranje institucionalnog oblika očuvanja istarskog zavičajnog identiteta, te čuvanje svog regionalnog bogatstva i naše regionalne posebnosti. Radna skupina za osnovne škole formirana je sad već davne 2014. godine, u cilju razvoja zavičajne pismenosti.
Prvotni sastav činili su Viviana Brkarić iz Šušnjevice koja dolazi iz sektora kulture, prof. povijesti Igor Jovanović iz Pule, prof. povijesti Gaetano Benčić, učiteljica i tadašnja ravnateljica iz Poreča, Nadija Kos, te profesorica povijesti i dipl. sociologinja kulture Miranda Damijanić Roce iz OŠ Vladimira Gortana u Žminju, ujedno predsjednica Radne skupine s kojom smo i porazgovarali na temu provedbe Zavičajne nastave.
U prvoj skupini vrijedno je spomenuti i tadašnjeg koordinatora Noela Šurana, ali i pročelnika za kulturu i zavičajnost Istarske županija Vladimira Torbicu koji je cijelo ovo vrijeme aktivan u pratnji i podršci Radnoj skupinu u njihovu radu.
- U želji za izazovima, ali i kako bi se vidjelo što se novoga može implementirati u nastavu, pretražujući internet naišla sam na javni poziv Istarske županije za prijavu u Radnu skupinu. Već se dugo bavim kulturom, jer smo tako u Žminju rasli i odrasli; u školi s učiteljima, uz Čakavski sabor, živeći tu kulturu i čakavsku riječ.
Kroz svoj profesionalni razvoj i obrazovanje, to me uvijek pratilo i poželjela sam aktivno sudjelovati. Nakon što sam se javila, stigao je poziv da sam odabrana za članicu Radne skupine i krenuli smo sa sastancima, prisjeća se samih početaka Damijanić Roce.
Biti dio radne skupine ovakvog tipa jest poziv, reći će ona, ali i vizija koja svoje uporište ima u idejama u nastajanju. Puno se razgovaralo o stanju u obrazovanju, kako doživljavaju školske kurikulume, što bi se eventualno od zavičajnih tema još moglo ponuditi, a da se sve to uklopi u postojeće zavičajne programa.
- Mi smo se osvrnuli općenito na školske kurikulume, na radove udruga i KUD-ova, a trebalo je to objediniti, ili kako sam naziv kaže, institucionalizirati da bi ti zavičajni sadržaji dobili jednu legislativu; dominantnu notu za koju naša županija pokazuje veliko poštovanje. Naravno, sve to s ciljem da se osigura trajnost, kontinuitet i opstojnost u budućnosti. Apsolutno možemo reći da je riječ o obrazovnom nadstandardu, napominje predsjednica Radne skupine.
Zavičajnost se odnosi na svaki pojedini kraj Istre, ali se čini da manja mjesta svoju prepoznatljivost još snažnije zagovaraju i vrednuju.
- U ovom slučaju simbol i status malog mjesta, kakav je i Žminj, nosi obiteljski senzibilitet. Osim toga, u manjim mjestima su i migracije nešto manje izražene te je lakše održavati kontinuitet, što naravno ne umanjuje činjenicu da i u urbanim sredinama postoji isti takav interes i vrijedi uložiti malo više truda u tu priču, jer djeca hoće ovaj vid nastave. Nevjerojatno je koliko oni žele i hoće.
Vidjeti kako predano, recimo, uče jezik i koliko općenito žele sudjelovati, stvarno je dojmljivo. U provedbi Zavičajne nastave sve su škole apsolutno suverene; kako u istraživanju, izradi materijala, prezentacijama i svemu ostalom, opisuje nam ona.
Sama provedba Zavičajne nastave ima u sebi dozu neposrednosti koja do učenika pronalazi put na jedan posve inventivan način, dok u svemu tome on prima znanje, informacije i nove, dublje uvide u neke od općepoznatih činjenica.
- Kad govorimo o dobrobiti ovakve nastave, a jako je već puno toga rečeno i napisano, naime, provela su se istraživanja, a izdan je i Priručnik, pokušat ću to opisati jer sam intenzivno promišljala o tome. Nametnula mi se misao koja se tiče načina života. Danas čitamo o vršnjačkom nasilju, građanskoj krizi morala i sve što oko nas isplivava na površinu, nije lijepo ni poticajno. Kad razviješ senzibilitet za istraživanje onoga što su te roditelji naučili, što je istinska vrijednost, a u konačnici može imati veći gospodarski i kulturni aspekt, kulturološki nastavljaš čuvati prepoznatljivost u budućem europskom kontekstu.
Moramo po nečemu biti prepoznatljivi, u protivnom nas neće biti. Što se tiče gospodarstva i turizma, svjedoci smo da svako manje ili veće selo ima svoju fešticu. Znači, djeca dolaze u dodir s nečim s čime će se u budućnosti možda i baviti; s gospodarskim predznakom. To su možda sada nesagledive razine. Recimo, zvuk sopele je, recimo, odličan zvuk za svaku promociju i koji može ići predstavljati Istru u Bruxelles, pojašnjava ona simboliku.
- Djeca istražuju puno toga, između ostalog, kako se pravi marmelada od smokava ili maslinovo ulje, tako da nije sve samo pjesma, glazba i ples, već proučavaju mnoge sadržaje koje imaju i gospodarske konotacije. Naravno, da ne kažemo koliko ovakva nastava oplemenjuje dušu te služi i kao preventiva vršnjačkom nasilju, jer se radi suradnički i timski, a djeca su pritom vođena. Često u razredne grupe dolaze i stariji kazivači koji im prenose svoje znanje, što opet ide u prilog međugeneracijskom razumijevanju i uvažavanju, ističe Damijanić Roce sve dobrobiti provedbe ove nastave.
Na posljednjem Festivalu zavičajnosti za osnovne škole, održanom u OŠ Kaštanjer u Puli, a koji se svake godine održava na drugom mjestu s ciljem predstavljanja cjelogodišnjeg rada učenika kroz Zavičajnu nastavu, jedan je učenik na pitanje zašto sudjeluje u programu jednostavno ustvrdio da, ako neće oni, tko bi drugi trebao, što najbolje ocrtava značaj kojeg i djeca odlično prepoznaju. U svemu tome važno je i da su mediji ti koji prenose vrijedni rad i stvaralaštvo mladih, kako bi zajednica na pravi način valorizirala njihova stremljenja.
- Vodimo računa i da prostor naše županije u svim segmentima bude podjednako zastupljen te da se da na važnosti svakom kraju. Prvi Festival zavičajnosti bio je tako u Spomen domu u Pazinu, nakon toga u Vrsaru, Bujama, Umagu, kod nas u Žminju, Raši, Fažani i posljednji u Puli. Program se prilagodi školi domaćinu, ovisno o uvjetima i kapacitetima, a sve se škole potrude da budu dobri domaćini, zaključuje Damijanić Roce.
Sadržaj realiziran u suradnji s Istarskom županijom