čita(j)mo istru
Istarski poluotok možemo dijeliti i na tri boje – Bijela Istra, Siva Istra i Crvena Istra
(Privatna arhiva)
Boje Istre su rezultat geološke povijesti, klimatskih utjecaja i ljudske djelatnosti na reljefu.
Dio su kulturnog i prirodnog naslijeđa, ilustrativno ukazuju na njezine krajobrazne karakteristike, ali i reljefne, geološke, hidrološke, pedološke, vegetacijske značajke, te morfologije naselja.
Bijela Istra – krš i golet
Na osnovi geološkog sastava i različitih vrsta tala geograf Norbert Krebs (1876. - 1947.) odredio je 1907. godine tri reljefne cjeline u Istri: brdoviti sjeverni rub (Bijela Istra), niže flišno pobrđe (Siva Istra) i niske vapnenačke zaravni (Crvena Istra).
Glavna reljefno-krajobrazna obilježja Bijele Istre su ogoljeli vrhovi i strme litice bijelih vapnenačkih stijena vrlo dominantni u prostoru. To je krš s nizom pojava: kraška polja, dolci, tornjaste stijene, jame, škrape. Izrazita vrijednost Bijele Istre očituje se upravo u gorskom lancu Ćićarije (Planik, 1272 m) i Učke (Vojak, 1401 m) vidljiv iz gotovo svih dijelova Istre, te predstavlja svojstveni orijentir i geografsku granicu istarskog poluotoka.
Ovo područje moguće je podijeliti na dvije krajobrazne podcjeline: Sjeverni dio - lanac vrhova Ćićarije, s malobrojnim obrađenim poljima i malobrojnim naseljima. Drugu podcjelinu čini južni dio: Planik-Učka–Plomin–Park prirode Učka, koji predstavlja najviši dio istarskog poluotoka. Posebno vrijedan krajobraz predstavlja zaštićeni geomorfološki spomenik prirode Vela Draga koji se odlikuje slikovitim soliternim vapnenačkim stupovima i stijenama koji predstavljaju izuzetnu geomorfološku i krajobraznu vrijednost.
Siva Istra – piski i pustinja
Siva Istra je središnji dio Poluotoka, a ime je dobila zbog sivog glinenastog tla koje tamo prevladava. Osnovne su joj značajke flišne naslage koje su podložne površinskom ispiranju pa se u okolišu pojavljuju kao naslage sivih lapora, vapnenca i pješčenjaka, odnosno tzv. piski, pustinje.
Budući da je ovo područje nepropusnih flišnih naslaga, dolazi do formiranja stalnih i bujičnih vodotoka Istre: Mirna, Dragonja i Raša.
Područje Sive Istre također je moguće podijeliti na više krajobraznih podcjelina:
(1) Sjeverno područje: Momjan – slivno područje Dragonje. Glavnu značajku predstavlja brežuljkasta razvedenost s vrhovima na kotama 300 do 400 metara i padinama. Na vrhovima su mala naselja, gusto zbijena, jasno definirane forme. Na južnim obroncima uređeni su vinogradi i maslinici, a na sjevernim šume medunca i kulture crnog bora isprekidane pašnjacima.
(2) Dolina rijeke Mirne, sa sjevernim i južnim obroncima kanjona Mirne: Grožnjan-Motovun-Završje-Oprtalj-Zrenj. Dolinom rijeke Mirne prostire se šuma hrasta lužnjaka i običnog graba, što je posebna prirodna baština. Osim većih akropolskih naselja na obroncima su uočljiva i manja, tzv. štancije, okružene vinogradima ili maslinicima.
(3) Središnje područje oko akumulacije Butoniga. Akumulacija se nalazi u udolini među brežuljcima i brdima s kojih se spuštaju njezina tri glavna bujična ogranka: Dragućki, Grdoselski i Račićki potok. Naselja akropolskog tipa smještena su na vrhovima brežuljaka. To su manja, zbijena mjesta, sa središnjim otvorenim trgom. Značajna za ovo područje je i rijeka Pazinčica, pa cerovljanski ribnjaci, nastali eksploatacijom terena za potrebe ciglane.
(4) Zapadno podnožje Ćićarije i Učke: Buzet–Roč–Lupoglav–Hum–Kotli–slivno područje Mirne. U kanjonskom dijelu Drage i Rečine česte su pojave slapovi, te manje ili veće udubine u stijenama korita rijeke, tzv. kotli. Krški fenomeni su slapovi i udubine u koritu rijeka kod mjesta Kotli i kanjon Drage kod mjesta Selca. U prostoru prevladavaju ruralna naselja, pučkog graditeljstva, koji je harmonično uklopljen u prirodnom okruženju. Utvrđena naselja opasana zidinama, posebnih krajobraznih vrijednosti, jesu Buzet, Roč i Hum.
(5) Istočno područje: Gračišće–Pićan–Gologorica-Boljun–Čepić-Kršan–slivno područje Raše. U ovom prostoru dominiraju dvije morfološke jedinice: nizinska područja melioriranih polja i brežuljkasta uzdizanja prema središnjoj Istri.
Crvena Istra – kažuni i suhozidi
Boljunčica, vodotok bujičnog značaja, prati smjer Učke i ulijeva se u Plominski zaljev. U gornjem dijelu toka nalazi se Boljunsko polje, a branom Letaj formirana je akumulacija Boljunčica. Donji dio Boljunčice kroz Čepičko polje regulirano je brojnim kanalima.
Vodotok Raše formira se spajanjem bujičnih pritoka neposredno uzvodno od potpićanskog mosta. Pritoke prate poljoprivredno obradive površine koje se duboko usijecaju u pobrđa. Kod sela Floričići nalazi se najveći istarski slap Sopot (30 m).
Na cijelom području nalaze se ruševine starih utvrda i dvoraca. Krajobrazno najznačajniji je kompleks dvorca Belaj.
Crvena Istra je jedan od tri dijela istarskog poluotoka, smješten na zapadnoj obali. Ovaj dio Istre karakterizira crveno-smeđa zemlja, poznata kao crljenica. Nastaje rastvaranjem vapnenca i dolomita, a oblikuje se po dnu vrtača, dolina i krških polja.
Zbog svoje specifične boje, crljenica je često korištena u graditeljstvu i arhitekturi. Ovaj dio Istre nudi mnoge turističke atrakcije, uključujući prirodne krajolike, bogatu povijest i kulturu.
Osnovna karakteristika krajobraza Crvene Istre je tlo – tipična crvenica, plitka, srednje duboka i duboka. Također, za razliku od Bijele, a posebno Sive Istre, u Crvenoj Istri nema značajnih površinskih voda, osim lokvi i bara.
Ovo područje moguće je podijeliti na kontinentalni dio i primorski dio.
(1) Središnja visoravan, kontinentalni dio: Sjeverna visoravan Buje–Kremenje-Marušići-Šterna-Lucija-Martinčići-Triban. U krajobrazu prevladavaju poljoprivredne površine koje su povremeno odijeljene većim i manjim šumskim grupacijama. Naselja su različitih oblika, slobodnija i pomalo raštrkana. Gotovo svaka kuća ima vrt (okućnicu) pa se unutar naselja ravnomjerno izmjenjuju arhitektonski i prirodni elementi.
Sjeverozapadna visoravan: Vižinada-Baderna-Lovreč-Selina-Barat-Karojba. Sv. Lovreč je tipično naselje potpunog gradskog i akropolskog obilježja. Poljoprivredne površine su uglavnom smještene u okružju naselja, a prekrivene su nasadima maslina, vinove loze, a u širem okružju Vižinade i ratarske kulture i lavande.
Niska vapnenačka zaravan južno od Pazina: Žminj–Kanfanar–Svetvinčenat–Juršići; sjeverno od Vodnjana–Marčana–Manjadvorci–Draguzeti. Naselja su raštrkana, nedefiniranog oblika i bez jasno definiranih granica. Na cijelom području brojni su geomorfološke fenomeni krša u obliku jama, špilja: Pazinska jama, jama kod sela Burići, Ladićevi krugi. Najuočljivija pojava u ovom krajobrazu su kažuni i suhozidi.
(2) Primorski dio: Sjeverni dio Savudrija–Umag–Novigrad. Ovaj prostor obuhvaća najsjeverniji dio Istarskog ravnjaka, nisko i zaravnjeno primorsko područje koje se proteže od Piranskoga zaljeva do ušća rijeke Mirne. Na predjelu između Novigrada i Umaga prevladavaju poljoprivredne površine s interpoliranim manjim šumskim plohama, dok su prema sjeveru u širem okružju Savudrije dominantne šumske površine. Veća naselja Umag i Novigrad su koncentrirana uz samu obalu mora, a karakterizira ih podjela na stari i novi dio grada, pri čemu je stari dio zbijen i kompaktan, tik uz more, a novi slobodnije i disperzivnije gradnje. Kontinentalni dio je izrazito poljoprivredan, a obalni dio maksimalno turistički iskorišten.
Maslinici i vinogradi uz more
Zapadna obala: Poreč-Vrsar–Rovinj. Krajobraz je uglavnom agrarni, prevladavaju maslinici i vinogradi, te u blizini naselja, oranice s povrtnim i ratarskim kulturama. Značajan je kultivirani krajobraz šireg agrarnog prostora Kaštelir, Labinci, Nova Vas, Červar s brojnim obnovljenim vinogradima i maslinicima. Rovinjski otoci i priobalno područje, kao i otoci Vrsara i Poreča, krajobrazno su značajna područja.
Južni priobalni dio: Barbariga-Pula–Premantura–Budava. Za razliku od zapadne, ovaj dio istarske obale je »neizgrađen«. Osim Pule i Fažane, stare jezgre naselja nalaze se nekoliko stotina metara od morske obale. Uz obalu su smješteni turistički kapaciteti, pretežno autokampovi i turistička naselja. Osnovna značajka ovog područja su veća neizgrađena priobalna područja, vrlo često oko napuštenih vojnih utvrda i bitnica.
Značajna su područja Gornji i Donji Kamenjak s medulinskim arhipelagom, te područje od uvale Kale do zaljeva Budava, a najznačajnije su pak područje Brijuna.
Istočni priobalni dio: Kavran–Krnica–Rakalj–Labin–Rabac–Plomin. Obala je razvedena, a najznačajniji su Raški i Plominski zaljev, te Duga uvala i Krnička luka. Posebnog značaja i krajobrazno dominantne točke su stari grad Labin i Plomin te štancija Dubrova s parkom skulptura.
Limski zaljev, zvan i Limskim kanalom je jedan od najznačajnijih prirodnih i kulturnih lokaliteta zapadne obale Istre. Zaljev je nešto duži od 10 kilometara, dubine do 30 metara, na najširem dijelu širok 600 m. Visina kanjonskih strana doseže do 150 metara nadmorske visine. Limski kanal je jedini neizgrađeni i još uvijek prirodni dio obale na čitavoj zapadnoj obali Istre.
Raški zaljev je dug oko 12 kilometara, prosječne širine približno 1 km. Uz iznimne ljepote zaljeva s brojnim uvalama (Blaz, Kalavojna) i rtovima koji se izmjenjuju, sliku krajobraza nagrđuju kamenolom Maškun, terminal za drvo i ukrcajna luka Bršica, a na izlazu iz zaljeva tvornica Koromačno i kamenolom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
