Mnogo se puta govorilo kako se povijest ponavlja cirkularno, da bi se na koncu došlo do konsenzusa da se kreće više - spiralno. Tako slove mudri povjesničari i filozofi povijesti.

Bilo kako bilo, jedna je stvar, sigurna, u tome pogledu - ako se kreće spiralno, spirala ide gore ili dolje.

Milijuneri bez dinara u džepu

U današnjem vremeplovu, posvetit ćemo se nekolicini fenomena te »spiralnosti«, fenomene koje možemo vidjeti dakle i tada, i danas. Tada je 11. kolovoza 1988. godine, a fenomeni su; inflacija, turizam, ljetne vrućine i - borba za svjetski mir, u tada jenjavajućoj državi.

Po pitanju inflacije, u Beogradu se razmatralo tih dana o izvozu, jednom od načina da se zaustavi rampantna inflacija, koja je vidjela slabljenje dinara kao valute te povećanje fizičkih novčanica nužnih za kupovinu najmanje vrijednih stvari za goleme postotke. Ono što je nekoć vrijedilo 60 dinara, sada je vrijedilo stotine, i tako dalje. Još je gore, naravno, bilo koju godinu kasnije. Centrala je doskočila tome revalutacijom, no ni to nije donijelo ništa pozitivno – osim možda što je odjednom bilo sve više »milijunera« – milijun dinara, ipak, nije vrijedio ništa previše u odnosu na nekoliko stotina tadašnjih njemačkih maraka.

Izvršno je vijeće SFRJ 10. kolovoza razmotrilo rezultate mjere ekonomske politike te godine, i uvidjelo se da je u sektoru izvoza, na konvertibilnom području, u sedam mjeseci ostvaren rast od 18.1 posto, uz deficit od 75 milijuna dolara. U istom periodu prijašnje godine, deficit je bio zapanjujućih 700 milijuna dolara!

Deficit trgovinske bilance kao takve, bio je 1988. godine »samo« 133 milijuna dolara, prema 873 prijašnje godine. Pa ipak, žale se, ukupan je izvoz bio veći za samo kojih 1,6 posto – »ispod plana i stvarnih mogućnosti«, prenosi Tanjug.

Jugoslavija je tada zaplivala u »opasno područje« liberalizacije kapitala i cijena – odnosno, nekoć čvrsto upravljana ekonomija spala je pod odnos ponude i potražnje. U tom svemu, oslobađalo se sustavno ekonomiju od »administrativnih uzda«, i postalo je neophodno reformirati i zakone o uvozu, da bi se »spriječilo monopolističko ponašanje domaćih proizvođača i formiranje cijena bez utjecaja svjetskog tržišta«.

Donosile su se mjere za rasterećenje privrede, računalo se na »Blagi oporavak industrijske proizvodnje«, ali primjećivao i veći promet na mjenjačnicama. Dinare skoro više nitko ne pominje, a sve se računa u markama i dolarima.

Naši su se možda ponašali tako, no, kako je primjetio naš novinar E. Strenja, u sjeni Zlatnih vrata, dvije su male gošće iz Bratislave, ondje našle mir. »Priznat ćete, nije ga lako sačuvati, jer u rukama je velika hrpa dinara koju treba u ovoj uličnoj košnici prebrojati, a za njih je ipak riječ o stranoj valuti. Pune ruke novčanica a dječja mašta bez granica«, piše Strenja, bez sumnje aludirajući na to koliko je zapravo taj snop dinara bio bez vrijednosti.

Po pitanju inflacije i ekonomskih poteškoća, već se najavljivalo, usred ljeta, da će biti daljnjih poskupljenja električne energije – samo blag uvod u probleme s opskrbom ne samo grijanjem, već i samih aparata koji to omogućavaju.

Što se turizma tiče, te su godine, kako je stupio na snagu »Zakon o turističkoj inspekciji«, pulski inspektori počeli davati svoje raporte.

Turisti ili »rođaci« i »prijatelji«?

Iz njihova izvješća doznajemo da je u pulskoj općini prijavljeno oko 2.300 iznajmljivača, nad čijim je radom kontrola »nemoguća« čak i novim inspektorima, koji se bune da se Zakon treba postrožiti.

No, »u tri i pol mjeseca rada, inpsktori su obavili ukupno 441 kontrolu, čemu treba dodati komisijske preglede kod otvaranja objekata i kategorizacije soba. Prema riječima Mladena Tominovića, koordinatora turističke inspekcije Pule, u svibnju je podnijeto 11 zahtjeva za prekršajni postupak te naplaćeno 18 mandatnih kazni a stavljeno izvan prometa pića u vrijednosti četiri tisuće dinara. U lipnju je izrečeno 39 mandatnih kazni (240 tisuća dinara), a iz prometa izbacilo nekvalitetnih proizvoda za 239 tisuća dinara.

Kako pojašnjava Glas Istre, većina prekršaja odnosi se na neprijavljivanje gostiju.

»Veoma je teško, veli nam Rajko Horvat, dokazati da je neprijavljen gost turista a ne prijatelj ili ‘rođak’. Dešava se da u kartonu agencije stoji da iznajmljivač ima punu jednu sobu, a u stanu su primjerice tri i više soba. U tom slučaju, teško je dokazati suprotno, osim ako sami gosti ne priznaju da borave kao turisti a ne kao prijatelji (za koje se plaća samo boravišna taksa)«, piše novinar N. Lazarević.

Postupak za borbu protiv toga svega, bio je veoma zamršen, ali u u veoma zanimljivom članku, navedeno je i koliko iznose noćenja »rođaka« i »prijatelja« – »dovoljno govori podatak da je po prijavama boravka u pulskoj općini ostvareno 20 tisuća noćenja. Ako se to pomnoži prosječnom cijenom od 17 njemačkih maraka za noć (danas apartmana nema ispod oko 60-ak eura, četiri puta skuplje), dobije se iznos od 340 tisuća DM, što je po lanjskom kursu iznosilo 50 milijuna dinara«, piše Lazarević.

Sve to, uz pojavu divljeg kampiranja, pored registriranih kampova, daje nam velike iznose koje iznajmljivači ali i sami gosti, nazvani u tom članku »Deviznim prijateljima«, skrivaju od vlasti i poreznika.

Zagrijavanje planete i odnosa

Barem se u jednom ne razlikuje puno ta sezona od ove koju trenutno živimo; bilo je vruće i tada. Prognoza za istarske gradove za 11. kolovoz daje nam 32 stupnja za Pulu i Rovinj, 29 u Poreču, a čak 34 stupnjeva celzijevih u užeglom Pazinu!

»Pod utjecajem polja srednje izjednačenog tlaka će u zemlji prevladavati sunčano i vrlo toplo vrijeme«, govorili su prognozeri. Temperature mora, ipak, bitnije su bile manje no danas, kada se Jadran toliko zagrijao da je normalno imati oko 28 ili 29 stupnjeva celzijevih – tada je operativna temperatura mora bila kojih 25 do 26 stupnjeva – taj dan tek na Pagu visokih 27.

U vanjskoj politici, južnoafrička se republika krenula povlačiti iz Angole, tako da bi »svi južnoafrički vojnici trebali teritorij te države napustiti do 1. rujna. [...] Šefovi Mozambika, Zambije, Zimbabvea i Bocvane pružaju punu podršku vladi Angole u takvim naporima, a uskoro će i summit zemalja Afrike za mir. Burma je ulazila u građanski rat (jedan u dugom nizu), a Ujedinjeni su narodi, kako smatra Tanjug »suprotno očekivanju, ojačani a ne oslabljeni s boljim odnosom velikih sila«.

Naravno, hladni rat je dostigao svoj vrhunac nekoliko godina ranije, te potom ušao u fazu jenjavanja, upravo kao i socijalizam, te njihove ekonomije. Već naredne godine, pao je Berlinski zid, godinu nakon Jugoslavija, a 1991. i Sovjetski savez.

Deficit samo 133 milijuna

Deficit trgovinske bilance kao takve, bio je 1988. godine »samo« 133 milijuna dolara, prema 873 prijašnje godine.

Pa ipak, žale se, ukupan je izvoz bio veći za samo kojih 1,6 posto – »ispod plana i stvarnih mogućnosti«, prenosi Tanjug.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke