međunarodni dan pomoraca
Dugogodišnja tradicija: Pomorstvo je, uz turizam, u Istri najvažnija gospodarska djelatnost
(Foto Goran Šebelić)
Diljem svijeta u utorak 25. lipnja, obilježava se Međunarodni dan pomoraca u znak zahvalnosti za trud kojeg pomorci ulažu u razvoj međunarodne pomorske trgovine i svjetske ekonomije.
Svim pomorcima čestitamo njihov dan!
U Istri, koju okružuje više od 500 km morske obale, razvijali su se pomorski promet, brodogradnja, ribarstvo i luke. Iako u sjeni dvaju susjednih velikih pomorskih centara - Trsta i Rijeke, pomorstvo je u Istri, zajedno s turizmom, najvažnija gospodarska djelatnost.
Zlatno doba pomorstva
Pomorska prošlost Istre poznata je iz predaje o Argonautima. Histri i Liburni bili su vrsni brodograditelji i pomorci, koji su kao gusari na svojim brzim brodovima ometali rimske brodove. Rimljani su u Istri izgradili nekoliko luka i povećali promet roba i ljudi, a Mletačka Republika Istrom se koristila kao mjestom za čuvanje i opskrbu galija.
Pomorski promet duž istarske obale bio je intenzivan od 14. do 17. st., kad je Venecija bila gospodarski na vrhuncu moći. Trgovački i ratni brodovi gradili su se najviše u Veneciji, a manje u Istri, gdje je drvene građe bilo u izobilju, ali se prevozila u mletački arsenal.
Poreč je imao veće brodogradilište galijuna, a u Rovinju najviše su se gradili ribarski brodovi. Od 1853. do 1884. u Istri je izgrađeno 138 brodova s oko 30.000 brt. Zlatno doba pomorstva u Istri nastalo je za austrougarske vlasti u 19. st. i na početku 20. st., nakon gradnje pulskog pomorskog arsenala i ratne luke sredinom 19. st.
Velik napredak pomorskog prometa omogućivao je parni pogon, a od 1818. godine, kada je Tršćanskim zaljevom zaplovio prvi parobrod, uz istarsku obalu odvijao vrlo jak brodski promet. Bio je to mali drveni parobrod Carolina američkog trgovca Johna Allena, koji je počeo prometovati između Trsta i Venecije.
Parobrodarsku službu na Jadranu je do 1880-ih obavljalo isključivo austrijsko društvo Lloyd iz Trsta, osnovano 1833. godine. Najjači parobrodski promet bio je na početku 20. st. do Prvog svjetskog rata, kada se u Opatiji i na Brijunima razvijao turizam visokoga ranga.
Pojavom velikih parobroda koje su gradila brodogradilišta u Monfalconeu, Rijeci i dr., brodogradnja u Istri je oslabila, grade se brodovi male obalne plovidbe. Godine 1898. u Rovinju su postojala tri škvera, u Novigradu jedan; godine 1912. u Fažani je izgrađen jedan jedrenjak.
Brodogradnja je najviše bila razvijena u Miljama i Puli, gdje je 1856. godine osnovan Pomorski arsenal, čiji je sljednik Brodogradilište Uljanik. Prvi brod izgrađen u pulskom arsenalu bio je ratni brod Kaiser, porinut 1858. godine. Do Prvog svjetskog rata izgrađeno je četrdesetak ratnih brodova svih vrsta.
Godine 1905. u pulskom zaljevu osnovano je brodogradilište Cantieri navali Pola, koje je 1948. promijenilo naziv u Crvena zvijezda, a od 1974. djeluje u sastavu grupe Tehnomont, te od 1992. kao Brodogradilište Pula.
Brodogradilište svjetske klase
Nakon Drugog svjetskog rata ostala su u funkciji brodogradilišta Uljanik i Crvena zvijezda u Puli. Svi drugi gradovi imali su manje škverove za popravke ribarskih i drugih manjih plovila.
Nakon 1947. brodogradnja u Puli bila je usmjerena na trgovačko brodovlje svih namjena i klasa, a prvi je izgrađen remorker Neptun (1951.) za potrebe brodogradilišta. Godine 1952. za Jadroliniju je izgrađen Vladimir Nazor, prvi od šest brodova s imenima pjesnika (Njegoš, Vuk Karadžić, Ivan Cankar, Aleksa Šantić, Kosta Racin).
Prvi veliki prekooceanski brod Uljanik (1956.) imao je ugrađen prvi domaći dieselski motor. Na tom je brodu prvi put u gradnji trupa primijenjeno zavarivanje, umjesto prijašnjega zakivanja.
Linijsko-teretni brod Pula (1965.) prvi je u nizu od 20 brodova istih obilježja i izgrađenih za Sudimport iz Moskve, najvećega kupca brodogradilišta Uljanik. Putničko-teretni brodovi Istra i Dalmacija izgrađeni su 1965. godine za Jadransku linijsku plovidbu iz Rijeke. Ukupan kapacitet bio im je 300 putnika (140 kabina). Izgubili su na važnosti s pojavom većih i luksuznijih brodova za krstarenje.
Prvi brod izgrađen u dva dijela na navozu te spojen u moru bio je Bellary (1970.), tanker za prijevoz sirove nafte ili suhoga tereta. Naručitelj je bila korporacija iz Indije.
Po narudžbi kompanije Bergesen iz Osla (Norveška) 1972. godine izgrađen je Berge Istra, prvi od četiri takva broda izgrađena u Uljaniku tijekom 1970-ih: Berge Adria, Berge Brioni i Berge Vanga.
Višenamjenski brod Učka (1979.) bio je prvi od nekoliko brodova građenih za Istarsku plovidbu i inozemne naručitelje. Za Istarsku plovidbu izgrađen je 1983. godine i višenamjenski brod Porer.
Jedan od najkompliciranijih tankera za prijevoz kemikalija ikad izgrađen u svijetu jest Stolt Perseverance. Njegov je trup izgrađen u francuskom brodogradilištu Le Havre, koje je bankrotiralo, te je brod dotegljen u Pulu. Recimo još da je 2001. godine za Uljanik Plovidbu izgrađen brod Arena za prijevoz rasutih tereta.
Arktička ekspedicija
A kako ne spomenuti, osim brodogradnje, i naše moreplovce, neki od kojih su bili i sudionici prve austrougarske arktičke ekspedicije, provedene od 1872. do 1874. godine s ciljem pronalaženja sjeveroistočnog pomorskog puta između arktičkog leda, odnosno Sjevernog pola i europskog i azijskog kopna. Bila je to i promocija nove državne zajednice Austrougarske Monarhije i njezine mornarice.
Ekspediciju su osmislili austrougarski mornarički časnik Karl Weyprecht (1838. - 1881.) i časnik kopnene vojske Julius Payer (1841.-1915.).
Za taj je pothvat izgrađen brod Admiral Tegetthoff, nazvan prema slavnom zapovjedniku austrijske flote, pobjedniku pomorske bitke kod Visa. Od ukupno 24 člana posade dvojica mornara bila su iz Dalmacije, s Hvara i Brača, a ostali su, kako su ih nazvali supomorci, Quarneroli, iz Plomina, Voloskog, Opatije, Lovrana, Bakra, Malog Lošinja, Rijeke, Cresa i Trsta.
Najznačajniji pothvat ekspedicije bilo je otkriće, krajem ljeta 1873. godine, otočja Zemlje Franje Josipa. Četrdeseta obljetnica ekspedicije obilježena je 1914. godine postavljanjem memorijalne ploče u pulskoj crkvi Gospe od Mora. Prva, bakrena spomen-ploča je nestala, pa je postavljena druga, mramorna, koja i danas stoji u crkvi i na kojoj su upisana imena svih sudionika ekspedicije.
Povijesne lađe
Batana, malena tradicijska brodica jednostavna oblika. Ime je dobila od tal. battere: udarati, što asocira na zvuk udaranja ravna dna o valovitu površinu vode. Na istočnojadranskoj obali prvi se put spominje 1751. u Trogiru pod nazivom batel. Veći srodnik batane, dug 8 do 12 m, je potpuno opalubljen istarski batiel ili topo, dok se manja takva brodica bez jedara nazivala batelina.
Poznata je rovinjska batana, najrasprostranjenija tradicijska brodica u Rovinju i okolici. Zahvaljujući udruzi Kuća o batani iz Rovinja, ta je brodica postala jednim od zaštitnih znakova istarskoga brodograđevnoga p.odručja, a u Rovinju je osnovan i Ekomuzej Batana.
Umijeće izgradnje rovinjske batane zaštićeno je nematerijalno kulturno dobro hrvatske kulturne baštine.
Bragoc, najribarskiji brod, istarska je inačica bracere, s tim što je on i ribarica, a za razliku od dalmatinske bracere ima dva jarbola s oglavnim jedrima. Paluba je duž cijelog broda, ima uzak pramac i široku krmu, te mali gaz i veliko kormilo koje seže duboko ispod kobilice čime se smanjuje opasnost od zanošenja.
Spašavanje brodolomaca s Titanica
U povijesti pomorstva i pomorskih tragedija zasigurno je najpoznatije potonuće Titanica. A s tim u vezi i spašavanje brodolomaca hrabrih mornara s broda Carpathia. Bio je to brod britanskoga brodara Cunard Linea koji je prvi stigao u pomoć brodolomcima u s Titanica, u noći 14./15. travnja 1912. godine u Atlantskom oceanu. Od 1903. godine brod je plovio na prekooceanskoj liniji Rijeka – New York i ponajviše služio za prijevoz iseljenika.
Među 300 članova posade nalazilo se i 80 mornara iz Istre i Primorja, a više od 30 bilo ih je s područja Labina, Raše i Plomina. Zanimanja su im bila razna, od konobara, kuhara, ložača, prevoditelja, pa sve do skladištara strojarnice i pomoćnika u brodskoj bolnici. Stanovnici s područja Istre i Kvarnera s lakoćom su nalazili posao na brodovima zbog znanja stranih jezika i duge povijesne mornarske tradicije.
Kapetan Carpathije, sir Arthur Henry Rostrom (1869. - 1940.) spašavanje brodolomaca s legendarnog broda počeo je rečenicom: "Momci moji, Titanic tone".
Prva žrtva Prvog svjetskog rata u Istri
Putnički parobrod "Baron Gautsch" izgrađen je 1908. godine kao najljepši i najmoderniji brod parobrodarskog društva Austrijski Lloyd. Plovio je na liniji "Dalmacija" koja je vodila iz Trsta, s pristajanjima u lukama Pula, Mali Lošinj, Zadar, Split, Dubrovnik i Herceg Novi.
Dana 28. srpnja 1914. godine počeo je Prvi svjetski rat. Parobrod "Baron Gautsch" ulazi u ratnu službu sa zadaćom prijevoza ratnog pojačanja u Crnu Goru i evakuacije civila prema sigurnim krajevima na sjeveru. U četiri putovanja u toj funkciji brod je prevezao 2.855 vojnika, a civilno je prešao 1.810 nautičkih milja.
Prekrcan putnicima koji su bježali s ratom zahvaćenih prostora, "Baron Gautsch" je 12. kolovoza 1914. godine isplovio iz Kotora prema sjeveru. Idućeg dana, u četvrtak, 13. kolovoza, pristaje na Lošinju, gdje ukrcava veliki broj majki s djecom koja su se vraćala s ljetovanja. Posljednje putovanje prema Trstu isplovio je u 12 sati. Zbog prevelikog broja putnika ne uplovljava u Pulu, nego nastavlja putovanje.
Ubrzo je ušao u minsko polje koje je austrougarska ratna mornarica postavila kako bi zaštitila glavnu ratnu luku. U 14.45 sati udario je u podvodnu minu i za sedam minuta nestao s morske površine. Šest nautičkih milja jugozapadno od svjetionika Sv. Ivan na Pučini, između Brijunskog otočja i Rovinja, potonuo je kao prva žrtva ratnih zbivanja u Prvome svjetskom ratu u Istri.
Uz potonuće još se veže mnogo nepoznanica i proturječnosti. Jedna od nepoznanica je i broj poginulih. Poznato je jedino da se na brodu nalazilo daleko više od propisanih 300 osoba, a da je 190 putnika doživjelo tragediju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
