Jeste li čuli za umašku atlantidu?
Potopljeni grad Sipar na zapadnoj obali smatra se jednim od najslikovitijih arheoloških lokaliteta Istre
(Foto: Facebook / Sipar Archaeological)
Uz zapadnu obalu Istre, četiri kilometra od Umaga, nalazi se potopljeni grad Sipar, jedan od najslikovitijih arheoloških lokaliteta. Pod imenom Sipar podrazumijeva se naselje, kaštel i feud.
U vrijeme Rimljana to je Sepomaja koje se proteže od Rta Katoro do Rta Sipar. Ime je keltskog porijekla i znači »niska zemlja«.
Na mjestu keltskog naselja te potom rimske rustikalne vile s kraja 2. ili početka 1. st. pr. Kr. izgrađeno je tijekom kasne antike (4./5. st.) manje utvrđeno naselje s kaštelom od kojega su se sačuvali dijelovi kule i obrambenih zidova.
U pisanim dokumentima Sipar se prvi put, uz ostale istarske priobalne gradove (civitates), spominje kao Sapparis, odnosno Siparis u djelu Cosmographia Anonima Ravenjanina, nastalom između 6. i 7. st. Poslije se prepoznaje kao urbs Sipiares, kako ga naziva Ivan Đakon krajem 10. i početkom 11. st. kada nabraja istarske gradove koje su 876. godine razorili neretvanski gusari pod vodstvom kneza Domagoja. Tada su poharali i Novigrad i Rovinj. Ivan Đakon za Domagoja je napisao da je najgori knez Slavena, »Sclavorum pessimo duce«.
Zbog raznih opasnosti koje su im prijetile, Siprani su više puta morali napuštati svoje naselje: učestali upadi gusara, raznih neprijatelja, potresi, stalne provale barbara... No kada bi opasnost prošla oni bi se ponovno vraćali i obnavljali grad i zidine. Za razliku od mnogih drugih naselja, koja na istom prostoru žive i do dva tisućljeća, Sipru se nakon Domagoja prekida život. Primat u priobalnom pojasu sjeverozapadne Istre tada prelazi na Humagum, naselje na kojem tijekom stoljeća nastaje današnji grad Umag.
Spomenimo da je zaštitnik Umaga sv. Peregrin, čiji je spomendan 5. svibnja.
A u sklopu ovog članka donosimo i predaju kako je postao nebeskim zaštitnikom Umaga.
Kaštel i njegovi vlasnici
Kaštel Sipar i njegova okolica prelazili su iz ruke u ruku kao feud između novigradskog i tršćanskog biskupa. Tršćanski biskup Pace de Vedano 1333. godine daje siparsku grofoviju u feud venecijanskom povjesničaru Andriji Dandolu, kasnijem duždu. Potom feud prelazi u ruke koparske obitelji Bratti, koji ga obnavljaju. Počeo se širiti kopnom, najprije je izgrađena gospodarska zgrada Siparina u kojoj je živio gaštald, upravitelj gospodarstva, a kada je Siparina postala pretijesna Ivan (Zvane) Bratti gradi novu gospodarsku zgradu s kućom za gaštalda i crkvicom posvećenom Mariji Magdaleni. Tako Zvane Bratti postavlja temelje današnjoj Zambratiji.
Bratti su 1552. godine prodali Sipar mletačkoj plemićkoj obitelji Rota (Rotta), vlasnicima Momjana. Taj im je posjed, međutim, donio niz problema jer su vlasništvo neprestano osporavali nasljednici obitelji Bratti. Rote su 1768. godine izgubile Sipar, nakon što je procijenjeno da troškovi parničenja premašuju stvarnu vrijednost imanja. Spominje se da je spor trajao 150 godina!
Kaštel je sagrađen oko 1000. godine kada je navodno jedno vrijeme služilo i kao svjetionik. Nije isključeno da su ga sagradili gusari koji su tu i stanovali i otud se spremali za svoje gusarske pohode. Bio je u dobrom stanju do 1943. godine, kada su njegov gornji dio artiljerijom srušili Nijemci iz strateških razloga.
Današnje ruševine siparskog kaštela, koje se još vide, ostaci su ulazne tvrđave, a tvrđava se nalazila na drugom otočiću, prema moru. U vrijeme velikih oseka vidi se cesta koja je vodila do kaštela.
Ostaci nekadašnjeg kaštela
Danas je u vrijeme većih oseka moguće uočiti ostatke potonulog grada u moru. Tijekom hidroarheoloških i kopnenih istraživanja na dnu nalazišta otkriveno je sedamnaest prostorija naselja s duguljastim hodnikom koje se razvijalo kroz više stoljeća. Tu su uočeni brojni predmeti: amfore iz Gaze, fina keramika, koštane alatke i poklopci koji datiraju iz razdoblja od 1. st. prije Krista do 2. st. nakon Krista.
Otkrivena je kula pentagonskog oblika koja vjerojatno datira iz 5. st., zidine duljine 200 metara koje su štitili grad s kopnene strane, veliko gospodarsko skladište, peć za preradu metala, kamen s utorima za tiješnjenje maslina (3./4.st.) i oko 5000 uzoraka predmeta.
U prvim istraživanjima posvjedočena su tri vremenska razdoblja postojanja naselja: prapovijesno, klasično antičko i kasnoantičko. Od rimske rustične vile razvilo se kasnoantično naselje radi sklanjanja okolnoga stanovništva na sigurno mjesto. Arheološki nalazi svjedoče o civilnom značaju kasnoantičkog naselja u nemirno doba između antike i srednjeg vijeka.
Lokalitet Sipar, kao arheološka baština, zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske i upisan u Registar kulturnih dobara.
Teški uvjeti istraživanja
Sustavna arheološka istraživanja počela su 2013. godine. Istraživanja je vodila Branka Milošević. U jednom razdoblju stručna suradnica bila je Biljana Petrović Markežić. Od 2016. godine nadalje istraživanja se kontinuirano provode u suradnji dvaju muzeja, Muzeja grada Umaga i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika.
Do 2013. godine jedina arheološka istraživanja lokaliteta i konzervaciju pronađenih zidova proveo je Arheološki muzej Istre, a vodio ih je arheolog Štefan Mlakar (1964. i 1965.). Ta su istraživanja prekinuta nakon oluje s mora koja je uništila nekoliko zidova koji su na lokalitetu prvi put otkriveni i dokumentirani.
Zbog svojega specifičnog mikrogeografskog položaja lokalitet Sipar je za ekstremno jakih južnih vjetrova, koji su česta pojava u ovom dijelu Jadrana, izrazito izložen razornom djelovanju mora. Do godine 2013. i početka novih arheoloških istraživanja dotada otkrivene i djelomično konzervirane zidane strukture umnogome su bile devastirane djelovanjem tog prirodnog destruktivnog čimbenika. Iz tih razloga radovi započeti krajem 2013. godine imali su cilj zaustaviti ili barem usporiti daljnju degradaciju lokaliteta.
Na osnovi pronađenih pokretnih i nepokretnih arheoloških nalaza egzistiranje Sipra kao naseobine, bilo gospodarske, stambene ili kombinirane, moglo bi se smjestiti u razdoblje od najkasnije 1. st. prije Krista do kraja 9. st. poslije Krista.
Koliko je poznato, najstarija dosad otkrivena struktura na Sipru je objekt s pilonima smješten uz južnu stranu središnjega dijela siparskog poluotoka. On bi mogao biti ujedno i najstarija poznata funkcija Sipra, poluotoka s organiziranim pristaništem s lukobranom i svjetionikom. S obzirom da se u neposrednoj blizini Sipra nalaze dvije poznate rimske vile, jedna u Zambratiji i druga u Katoru, postojanje ovakvog organiziranog pristaništa logistički je opravdano. Nažalost, zbog porasta razine mora i razornog djelovanja morskih valova za vrijeme juga na južnoj strani ovog objekta do sada nisu pronađene nikakve strukture koje bi tu stranu definirale, a time i potpune gabarite objekta, čija je jedina u potpunosti definirana strana, sjeverna, impozantne duljine od 64 metara.
Južna strana objekta nalazila se na samoj tadašnjoj obali, ili je, pak, moguće, radi lakšeg pristajanja brodova, da je jednim dijelom i ulazila u more. Usto, pretpostavlja se da je ovako veliko pristanište imalo skladišno-transportnu funkciju. S njega je vjerojatno za Akvileju brodovima transportirana roba s okolnih rimskih posjeda.
Zaštita malog naselja
Urbanistička organizacija naselja je jednostavna. Po osi istok-zapad podijeljeno je uskom ulicom i s njezinih obiju strana, u dva su reda nanizane prostorije s po tri zajednička zida. Ulazi u pojedinačne prostorije, ovisno o položaju, bili su sa strane ulice i s morske strane. Otkriveno je sedamnaest prostorija.
Nije vjerojatno da je utvrda podignuta isključivo radi zaštite tako malog naselja, već je razlog njezinom podizanju strateška važnost samog poluotoka s kojeg je vojska lako mogla intervenirati na kopnu, a s mora dobivati logističku potporu i opskrbu. Utvrda je tako i građena: obrambenom kulom i masivnim grudobranima na istoku u potpunosti je okrenuta prema kopnu, jer je otud prijetila najveća, ako ne i jedina opasnost. Sjeverni i južni bedem se prema zapadu radijalno šire, čime se unutarnji prostor utvrde znatno povećava, što mu najvjerojatnije ciljano daje i funkciju refugija, skloništa.
Dosadašnja četverogodišnja istraživanja i raščišćavanja ukazuju na to da je Sipar bio kompleksno, ruralno naselje funkcionalno samo za sebe jer se nalazilo na moru, lokalitetu plovnih putova kao i neposrednoj blizini istarskog zaleđa, bogatog izvora hrane i vina. Njegovim razaranjem, za koje se pretpostavlja da se zbilo oko 876. godine u žestokim bitkama s knezom Domagojem, život se preselio u obližnji Umag koji tada započinje svoj razvoj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
